Zanimljiva scena.
Konjica prikriveno prilazi, koristeći visoku travu, na otstojanje za juriš.
Pješadija je nespremna.
U sceni iz filma rezultat bi bio isti ma kog kalibra da su bile puške. Ni 6,5mm Karkano ne bi dao lošije reultate. Na to sam mislio kad sam "
branio" 6,5mm Karkano.
Želim da naglasim da nastojim razdvojiti razmišljanja koja su vladala u vrijeme uvođenja u naoružanje prvih repetirki (1886-1895) pa do 1.SR. Mada su već poslije Rusko-Japanskog rata počela malo drugačija razmišljanja.
Neki autori tvrde da cujevi na repetirkama nisu bile duge zbog balistike, već zbog dejstva iz dvije vrste. Ko će ga znati.
Kad pričamo o mitraljezima, pitanje je koliko su postojeći modeli oko 1890. bili upotrebljivi. Tad su vojske sa njima eksperimentisale, a poljski topovi, istina sporometni, su bili masovno u naoružanju. Rusko-Japanski rat je promijenio odnos prema mitraljezima, a i za desetak godina mitraljezi su znatno unaprijeđeni.
Srbije je u do 1.SR kupila oko 100 poljskih topova više nego mitraljeza.
Mitraljeza je kupljeno 250 komada, a o artiljeriji ima ovdje:
https://www.paluba.info/smf/index.php?topic=16187.0 .
U pješadijskoj diviziji I poziva je bilo 16 mitraljeza i 36 topova.
U 1.SR se taj odnos broja mitraljeza i poljskih topova korjenito mijenja.
Upravo zato i razdvajam mišljenja o ulozi repetirki u vrijeme kada su uvođenje u naoružanje i njihovu stvarnu upotrebu u 1.SR.
Tako se mogu vidjeti sve pogreške vojnih teoretičara.
PS
Slažem se da je Lebel značajan samo zato što je uveo bezdimni barut na scenu, ali bih dodao još jedno. Bila je to najstarija repetirka koja je bila osnovno naoružanje neke vojske na početku 1.SR