Prenjeti ćemo članak iz dva dijela obajvljen 2008 godine na stranici "
Hrvatski Vojnik" ,autor članka je Dražen Milić a bavi se tematikom vezanom uz protubrodske vođene projektile ;
Pokažite nam brod - ostalo je naša briga (I. dio)
Kako bi onemogućili brodsku samoobranu, protubrodski vođeni projektili lete brzinama tri puta većim od zvuka i nadmašuju domete od 200 kmSlično kao i kod tenkova i protuoklopnih vođenih projektila, i kod ratnih brodova i protubrodskih vođenih projektila stalno se odvija nadmetanje koje znači razliku između opstanka i uništenja. S jedne strane razvijaju se sve precizniji, brži i ubojitiji projektili, a s druge sve napredniji sustavi za proturaketnu brodsku obranu kojima je svrha ili zavarati ili uništiti prijetnju. U toj neprestanoj utrci, protubrodski vođeni projektili ponekad ostvare prednost. Tako je pri kraju razvoja nova generacija projektila velikog i vrlo velikog dometa, koji uz to lete nadzvučnim brzinama i imaju mogućnost oštrog manevriranja (pri visokim G opterećenjima) neposredno prije udara u cilj. Da bi se povećala vjerojatnost izbjegavanja brodske proturaketne obrane, neki su dobili i mogućnost napadanja ciljeva poniranjem pri vrlo oštrim, gotovo okomitim kutovima.
Amerikanci vole isticati da njihova vojska uvijek ima najbolje od najboljeg, ali prvenstvo uporabe protubrodskih vođenih projektila ipak je otišlo na drugu stranu, Sovjetskom Savezu. Naime, prva uspješna uporaba protubrodskog vođenog projektila obavljena je 21. listopada 1967., kad su čak četiri sovjetska projektila (lansirani s egipatskog raketnog čamca) Raduga P-15 Termit (SS-N-2 Styx) potopila izraelski razarač Eilat. Termit je veliki projektil poletne mase od čak 2300 kg, opremljen bojnom glavom mase 450 kg. Iako tako masivan, imao je domet od samo 43 km. Unatoč tome, našao se u naoružanju u više od 20 ratnih mornarica. Egipatska je ratna mornarica uporabila Termite i u ratu 1973.,ali sa znatno manje uspjeha. Do tada su ga Izraelci dobro proučili te razvili sustav protumjera. Razvili su također svoj protubrodski vođeni projektil IAI Gabriel. Zato je 1971. indijska ratna mornarica uspješno uporabila Termite u napadu na pakistanske ratne brodove, potopivši nekoliko (uključujući i razarač Khaibar istisnine 2480 tona), ali i za napade na ciljeve na obali. I iračka i iranska ratna mornarica rabile su Termit u ratu koji je trajao od 1980. do 1988. godine.
Iduća velika prekretnica u uporabi protubrodskih vođenih projektila dogodila se na južnom Atlantiku 1982., tijekom britansko-argentinskog rata za Falklande. Bio je to prvi pravi pomorski rat nakon II. svjetskog rata i samim tim odličan pokazatelj mogućnosti protubrodskih vođenih projektila. Na britansku žalost, Falklandski rat je pokazao svu učinkovitost francuskih projektila Aerospatiale Missiles (danas MBDA) AM39 Exocet. Najprije je 4. svibnja pogođen razarač HMS Sheffield (potonuo 10. svibnja), a potom 25. svibnja trgovački brod Atlantic Conveyor (potonuo 30. svibnja). U oba slučaja, Exoceti su lansirani s mornaričkih jurišnika Super Etendard. Još prije početka rata, argentinska ratna mornarica je Exocete inačice MM38 premjestila s razarača ARA Guerrico na kamione, te ih prebacila na Falklande. S jednog je kamiona 12. lipnja lansiran projektil koji je teško oštetio razarač HMS Glamorgan. Rat za Falklande donio je i prvu borbenu uporabu lakih protubrodskih projektila MBDA Sea Skua, koji su lansiralni s mornaričkih helikoptera Lynx.
Ubojitost Exoceta osjetila je i američka ratna mornarica, kad su 17. svibnja 1987. u Perzijskom zaljevu dva iračka projektila greškom pogodila fregatu USS Stark. U tom slučaju, projektili su lansirani s Miragea F1. Za razliku od Shefilda, kojeg je pogodio samo jedan Exocet, Stark se, iako teško oštećen, uspio održati na površini.
U godinama, ili bolje rečeno desetljećima nakon II. svjetskog rata, američka ratna mornarica nije pokazivala veliko zanimanje za protubrodske vođene projektile. Zbog pacifičkih iskustava s uporabom nosača aviona, američka je mornarica znatno više pozornosti pridavala protuzračnim i protupodmorničkim raketnim sustavima, a samo uništavanje protivničkih brodova prepušteno je avionima na nosačima. Tek kad su Termiti potopili Eilat, američka ratna mornarica je odlučila razviti svoj prvi protubrodski vođeni projektil. Tako je, nakon ne malog kašnjenja, 1977. u operativnu uporabu uveden AGM-84 Harpoon. Prvi je put u borbi uporabljen tek 1986., kad su potopiljena najmanje dva libijska patrolna broda. Unutar Operation Praying Mantis, koja se 1988. odvijala u Perzijskom zaljevu, lansirano je više AGM-84 i RGM-84 projektila, kako s američkih brodova i aviona tako i s iranskih. Američki projektili su potopili iransku fregatu Sahand, dok je iranski promašio američki razarač USS Wainwright.
Tijekom operacije Desert Storm 1991. godine, prvi je put u borbi uporabljeno nekoliko protubrodskih vođenih projektila, između ostalih i MBDA-ov AS.15TT laki projektil namijenjen uporabi s mornaričkih helikoptera. Specifičnost tog projektila jest uporaba sustava s poluaktivnim radarskim navođenjem na cilj.
Većina suvremenih protubrodskih projektila rabi aktivni radarski sustav za samonavođenje na cilj u završnoj fazi leta. U srednjem dijelu leta, u pravilu su opremljeni inercijalnim sustavom navigacije, koji je "pojačan" GPS sustavom.
Donedavno su tržištem protubrodskih vođenih projektila dominirali američki, ruski (sovjetski) i francuski proizvođači. Danas je situacija nešto složenija jer se za svoj dio "kolača" bore Kinezi i Izraelci. Uskoro će velik konkurent biti i Indija, koja je, u suradnji s Rusijom, dovršila razvoj nadzvučnog protubrodskoga vođenog projektila Brahmos.
Kina [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 1 : Kineski YJ81/C801A dometa 80 km
Svoje prve protubrodske vođene projektile Kina je razvila na osnovi sovjetskih projektila, prije svega P-15 Termita. Još 1959. pojavili su se kineske kopije Termita, označene kao CSS-N-1/2 Scrubbrush (namijenjene uporabi s brodova), te CSS-C-2 Silkworm i CSS-C-3 Seersucker (namijenjene obalnim lanserima). Silkworm su rabile iračka i iranska vojska tijekom rata u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Tijekom rata 1991. iračka je vojska neuspješno lansirala dva Silkworma na američki bojni brod USS Missouri. Ništa bolje nisu prošla ni lansiranja dva Silkworma 2003. na koalicijske snage u Kuvajtu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 2 : Najnoviji kineski protubrodski vođeni projektil, YJ-62/C602, ima domet od čak 280 km
U kineskoj terminologiji, originalni projektil namijenjen naoružavanju brodova označen je kao Shang You SY-1. Masa mu je 2095 kg, a opremljen je velikom bojnom glavom od 513 kg. Maksimalni domet mu je samo 40 km, a visina leta između 100 i 300 metara. Nedostatak malog dometa djelomično je otklonjen kod SY-2, kod kojega je dvostruko veći nego kod SY-1. Tijekom šezdesetih godina XX. stoljeća, Kina je pokrenula razvoj velikog broja protubrodskih vođenih projektila, djelom na osnovi Termita, a dijelom kao originalne projekte. Na osnovi SY-2 nastao je Hai Ying HY-2 (C201) i Fei Long FL-1, koje su imale veći domet i letjeli na manjim visinama.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 3 : Za potrebe izvoza razvijen je projektil Hongdu TL-10
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 4 : Za potrebe izvoza razvijen je i projektil Hongdu TL-6
Na osnovi HY-2 razvijen je i prvi kineski protubrodski vođeni projektil namijenjen lansiranju iz zraka, YJ-6/C601 (Cas-N-1 Kraken), namijenjen lansiranju s bombardera Xian H-6. Masa HY-6 je 2440 kg, a dobio je bojnu glavu mase 500 kg. Domet mu je, ako se lansira s većih visina i pri većim brzinama, do 100 km. U operativnu je uporabu uveden 1986. Od sredine devedesetih godina XX. stoljeća, u operativnu uporabu ušao je YJ-61/C611 s dometom od već respektabilnih 200 km.
Projektil YJ-6, opremljen raketnim motorom, poslužio je kao osnova za razvoj protubrodskog projektila HY-4/C401 (CSS-C-7 Sadsack), ali i za razvoj krstarećeg projektila YJ-63 ili Kong Di-63 (KD-63), koji je prvi put testiran 2002. godine. Procijenjeni domet YJ-63 je 150 km, iako je to upitno jer je Iran u međuvremenu razvio kopiju YJ-63 dvostruko većeg dometa.
Veliki napredak u razvoju protubrodskih vođenih projektila Kina je ostvarila sredinom osamdesetih godina XX. stoljeća. Iako to nije službeno potvrđeno, na osnovi francuskih Exoceta, koji su prodani pakistanskoj ratnoj mornarici, kineski su inženjeri uspjeli napraviti projektil YJ-8/C801 (CSS-N-4 Sardine). Masa mu je 815 kg, a opremljen je bojnom glavom od 165 kg. Ako se lansira s broda ili kopnenog lansera, domet mu je tek 42 km, dok inačica C801K, namijenjena naoružavanju aviona, ima domet od 50 km. Procjenjuje se da je Kina 1987. i 1988. Iranu isporučila 100 C801. Inačica YJ81/C801A ima povećani domet na 80 km, a zamijećeno je da je 1997. godine jedan probno lansiran s iranskog lovačkog aviona F-4 Phantom II.
Još napredniji je YJ-82/C802 (CSS-N-8 Saccade). Zahvaljujući turbomlaznom pogonu, domet mu je povećan na solidnih 120 km, pa ga je moguće usporediti s američkim Harpoonom. Masa mu je 715 kg, dok je bojna glava ostala ista kao i na YJ-801. U operativnu uporabu uveden je 1989. godine. Najveći strani kupac je Iran, koji je naručio čak 150 komada (lokalno označeni kao Noor). Zbog snažnog američkog političkog pritiska, navodno je dobio samo 60, iako postoje izvještaji da je u međuvremenu pokrenuta proizvodnja Noora u tamošnjim pogonima. C802 još je prodan Bangladešu, Indoneziji, Mijanmaru (Burma) i Pakistanu. Inačica C802A ima povećani domet od 180 km i prvi je put viđena 2006. godine.
Najnoviji, barem široj javnosti, ne tako poznat kineski protubrodski vođeni projektil jest YJ-62/C602, čiji su valjkasti lanseri prvi put viđeni početkom 2004. na razaračima klase Lanzhou (Type 052C). C602 je vrlo moderan projektil koji leti visokim podzvučnim brzinama na visini od samo 30 m, da bi se nakon otkrivanja cilja spustio na visinu od sedam do 10 metara, ovisno o stanju mora. Zbog maksimalnog dometa od čak 280 km, rabi kombinaciju inercijskog i GPS sustava za navigaciju. U završnoj fazi koristi se aktivnim radarskim samonavođenjem. Tako velik domet ostvaren je uporabom turbomlaznog motora. U trenutku lansiranja, dugačak je sedam metara i težak 1140 kg. Ima veliku bojnu glavu mase čak 300 kg, što znači da je namijenjen za uništavanje najvećih ciljeva kao što su krstarice i nosači zrakoplova. Navodi se da postoji i inačica YJ-6/C601, namijenjena uništavanju ciljeva na zemlji (krstareći projektil), iako nije jasno je li riječ o istom projektilu s dvije namjene ili o posebnom projektilu smanjene brzine leta i povećanog dometa.
Kineski su stručnjaci, barem po nedavnim izvještajima Pentagona, otišli još korak dalje te su započeli razvoj protubrodskih balističkih projektila koje bi opremili klasičnim bojnim glavama i aktivnim radarskim sustavom navođenja. Glavni ciljevi tih protubrodskih balističkih projektila bili bi (američki) nosači zrakoplova s velikim ravnim palubama.
Kineske se tvrtke ne bave samo razvojem velikih protubrodskih projektila, već su razvile i lake projektile namijenjene uporabi s helikoptera. Jedan je YJ-7/C701 mase 100 kg i 29 kg bojne glave. Masa mu je 100 kg, a maksimalni domet tek 20 km. C701 ušao je u operativnu uporabu oko 1990. godine. U međuvremenu je Kina prodala Iranu licenciju za njegovu proizvodnju te je dobio lokalnu oznaku Kosar. Postoji i inačica s aktivnim radarskim samonavođenjem C701R mase 120 kg i dometa 25 km.
Za potrebe izvoza razvijen je projektil Hongdu TL-10 mase 105 kg i bojne glave 30 kg. Maksimalni domet mu je 15 km. Osnovna je namjena projektila uništavanje plovila istisnine do 500 tona. Inačica TL-10A ima televizijsko, a TL-10B aktivno radarsko samonavođenje. Sumnja se da je upravo TL-10A krivac za oštećenje izraelske korvete Hanit (1275 tona istisnine) ispred libanonske obale 2006. godine.
Nešto veći je TL-6B, koji ima jednaku bojnu glavu kao i TL-10, ali mu je masa 360 kg. Zbog toga mu je maksimalni domet 35 km. I TL-6 i TL-10 proizvode se samo za izvoz i nisu u naoružanju kineske vojske.
S druge strane Formoškog prolaza, Tajvan je 2007. godine javnosti predstavio protubrodski vođeni projektil s ramjet pogonom Hsiung-Feng III. Ima domet veći od 130 km (neki izvori navode čak 300 km) i nadzvučnu brzinu leta (2300 km/h).
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
slika 5 : Tajvanski nadzvučni protubrodski projektil Hsiung-Feng III