Povodom sve učestalijih lansiranja balističkih projektila od strane S. Koreje i aktuelne teme oko razmeštanja novih protivraketnih sistema THAAD u Južnoj Koreji, podsećamo na jedan tekst-analizu iz 2016. godine i diskusiju o efikasnosti presretača sistema THAAD protiv S. Korejskih Nodong balističkih projektila....Ekspert pobija tvrdnje Ministarstva odbrane o presretanju projektila THAADProfesor MIT-a kaže da je za severnokorejske rakete Nodong precizno presretanje praktično nemogućeSlika 1: Presretač sistema
THAAD pred lansiranje
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Američki stručnjak za protivraketnu odbranu uzvratio je na tvrdnje južnokorejskog Ministarstva nacionalne odbrane koje osporava njegovu tvrdnju o tome da bi tehnologija eksplozije pogonskog goriva viđena u severnokorejskom lansiranju rakete velikog dometa, 07.12.2016. godine, mogla da učini beskorisnim sistem
Terminal High Altitude Area Defense (THAAD).
U nekoliko nedavnih mejlova i telefonskih intervjua sa dopisnikom
Hankioreh-a iz Vašingtona,
profesor emeritus Masačusetskog instituta za tehnologiju (MIT) Teodor Postol izneo je tačku po tačku pobijanje onoga što je tvrdio da su pogrešne tvrdnje Južnokorejskog ministarstva. Prethodno je
Postol tvrdio da bi Severna Koreja mogla da onemogući razlikovanje stvarne bojeve glave od drugih fragmenata za presretanje
THAAD-a ako se koristi tehnologija eksplozije goriva sa projektilom
Nodong.
Slika 2: Položaj presretača sistema
THAAD i bojeve glave
Nodong, 20 sekundi nakon lansiranja presretača
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kao odgovor, izvor iz Ministarstva nacionalne odbrane Južne Koreje je na brifingu 12. februara 2016. godine, objasnio da severnokorejski projektil
SCUD „ne bi mogao da funkcioniše kao projektil sa ugrađenim uređajem za unutrašnju detonaciju jer ima integralnu strukturu, za razliku od projektila dugog dometa.”
„Takođe, i ako bi projektil
Nodong mogao da pokaže tragove za različite fragmente nekoliko sekundi ranije, ako se na pogonsko gorivo instalira eksplozija, oni bi se odmah razlikovali“, tvrdi izvor.
Postol se prvo osvrnuo na faktore koji potkopavaju tvrdnje južnokorejskog ministarstva o raketi Nodong. Ukratko, ako bi projektil za presretanje bio ispaljen nakon
THAAD radarskog određivanja (determinacije, identifikacije) bojeve glave i fragmenata rakete, bojeva glava bi pala previše nisko za presretanje, objasnio je on. Drugim rečima, bilo kakvo lansiranje presretača bilo bi prekasno da bi bilo korisno.
Slika 3: Položaj presretača sistema
THAAD i bojeve glave
Nodong, 27 sekundi nakon lansiranja presretača
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prema analitičkim podacima koje je dao
Postol o aerodinamičkim karakteristikama objekata različite težine, bojeva glava, fragmenti projektila nakon pogonskog leta i male metalne ploče i šrafovi bi zajedno putovali do visine od oko 70 km. Iznad toga, otpor vazduha bi bio mali, a brzina pada objekata bila bi približno ista. Drugim rečima, raketa za presretanje ne bi mogla da bude ispaljena sve dok teža bojeva glava i lakši fragmenti ne dostignu visinu od 70 do 80 km, gde bi se promenila njihova aerodinamička brzina i bila bi moguća identifikacija (razlikovanje).
Projektil za presretanje mogao bi da stigne do bojeve glave na visinu od oko 30 km u roku od 27 sekundi od lansiranja ako
THAAD radar na zemlji odredi razliku između bojeve glave i drugih fragmenata i prosledi informacije za lansiranje, o položaju bojeve glave i visini, raketi za presretanje. Problem je u tome što bi takva tačka bila 40 km ispod minimalne visine presretanja projektila za
Nodong - što znači da je precizno presretanje praktično nemoguće.
Zemaljski
THAAD radar bi, naravno, mogao da lansira raketu za presretanje pre nego što se napravi razlika između bojeve glave i fragmenata. Ovo bi predstavljalo probleme u dva aspekta. Prvo, objasnio je
Postol, čak i ako je radar
THAAD napravio “zakasnelu” razliku nakon lansiranja presretača, on ne bi mogao da prenese informacije projektilu kada je u letu. Projektili za presretanje su dizajnirani da dođu do cilja sa sopstvenim infracrvenim senzorima kada mu se približe nakon lansiranja. Prenos informacija je uvek bio važno pitanje, rekao je
Postol.
Bez tih informacija, jedina mogućnost da senzor presretača može da razlikuje bojevu glavu od drugih fragmenata došla bi samo nekoliko sekundi pre udara. Pre toga, senzoru bi bilo nemoguće da napravi bilo kakvu razliku između bojeve glave i mamaca.
„Ovaj problem postoji sa svim odbrambenim raketnim presretačima koji koriste infracrvene senzore, naravno, a to je lucidno opisao ministar odbrane Ešton B. Karter u svojoj ranije objavljenoj analizi“, rekao je
Postol.
Postol se takođe suprotstavio tvrdnjama ministarstva da se eksplozivna naprava ne može instalirati na projektil
SCUD.
„Nije tačno da se balistička raketa
SCUD suštinski razlikuje po strukturi od
Nodonga“, rekao je on.
Pošto obe rakete u osnovi imaju tanku, sveobuhvatnu metalnu strukturu nalik zidu, bilo bi vrlo lako razbiti ih na fragmente upotrebom eksplozivnog uređaja “za sečenje”, objasnio je on.
Eksplozivni uređaji “za sečenje” se obično čvrsto postavljaju oko metalne površine koju treba iseći na komade. Eksplozija je inicirana na jednom kraju uređaja za sečenje eksploziva“, rekao je Postol o procesu.
„Eksplozivni udar se širi dužinom uređaja za sečenje stvarajući gasove ekstremno visoke temperature i pritiska koji jednostavno seku kroz metalnu površinu kao što bi vruć nož presekao puter“, objasnio je on.
„Ova tehnologija se rutinski koristi u raketnoj industriji za sečenje pojedinačnih komada metala na više delova“, dodao je on.
Postol je dalje rekao da je odluka o raspoređivanju
THAAD-a, odluka koju „može doneti samo narod Južne Koreje“.
„Međutim, oni zaslužuju da znaju prave tehničke činjenice“, dodao je on.
„Ako nema tehničke koristi od
THAAD-a, onda bi takva odluka mogla imati visoku cenu i nikakvu korist da je isplati.”
Izvor:
https://english.hani.co.kr/arti/english_edition/e_international/730794.html