Kad kažeš "najveći poznavalac tenka" i hoćeš informaciju o imenu M84, a ne T72, mislim da je S.Palestinac bio tada puno više uključen u ta dešavanja nego ja, te bi on mogao o tome da kaže dosta više od mene. Pored S.Palestinca, a znam ko je i šta je i šta je radio, ovaj naziv za mene je diskutabilan. Radili smo različite dijelove tenka, ali smo bili u istom finalnom proizvodu.
Davno je to bilo kad je bila frka oko Škrbina Petra ( moja je greška kad sam napisao Škipina) i njegovog premještaja u Skoplje. Digla se velika prašina oko toga. Vidim da je sada neki vojnopolitički komentator u Skoplju. Mislim da je tada moj šef, iz moje kancelarije iz Banja Luke, prešao u Direkciju Kapele. Mjesto njega. (Hvala svim zaslužnim na tome što je otišao iz Banja Luke
). Bio sam sasvim zaboravio na ovaj slučaj, ali drug iz razreda, bivši vojni sudija, na jučerašnjoj proslavi godišnjice mature me je podsjetio.
Znam da su se Rusi gadno bunili oko promjene naziva T72J u M84. Bili je tu nekih problema oko licence i oko prava na ime T72J, odnosno M84. Nisam više siguran, ali pošto su se prve i nekoliko kasnijih serija trebale isporučiti u Libiju, a da bi se napravila razlika između naših i ruskih tenkova, te da bi se "uvuklo" Libijcima dat je naziv M84.
Prvih dana rada na tenku svakodnevno smo bili prekidani u radu jer su dolazili neki Libijci, generali i slični. Stalno smo govorili da ide neko "grmlje", misleći na lovorov vijenac, lišće na epoleti. Generalski činovi.
A dolazili su generali i političari, članovi Republičkog izvršnog vijeća, SIV-a, CK, itd itd. Najviše smo voljeli kad radimo na tenku, a dođu neki političari sa sekretaricama, a ove u mini suknjicama, i još kad se popnu na tenk. A mi okolo ili iz tenka "promatramo"
situaciju. Čak smo sakrivali pomoćne stepenice za penjanje tako da bi im "pomagali" oko penjanja na tenk.
A onda ozbiljna pitanja tih istih političara, a mi se trudimo da ne prsnemo u smijeh zbog takvih glupih pitanja. I na početku smo se trudili odgovoriti ispravno na pitanje. Kasnije smo se trudili ko će izvaliti veću glupost tim političarima, a da budemo ozbiljni dok odgovaramo na pitanja.
Sjećam se jednog odgovora za cijev koja se nalazi na vanjskoj strani kupole sa strane nišandžije, a služi za podvodnu vožnju (snorkel). I kad je jedan iz ekupe rekao da je to rezervni top mi smo svi u glas nastavili njegovu priču.
Jednom je jedan iz naše ekipe pred ovakvom delegacijom iskočio iz tenka i zajaukao rekavši da bježimo, jer je aktivirao dugme za samouništenje tenka. Šta je kasnije bilo bolje da ne pričam.
Kasnije smo se valjali od smijeha.
A onda je došao naš šef, pa je bilo
Sve je to moglo ići tako dok se na jednom od prvih tenkova nije desila velika havarija. Nismo znali, a i malo je ko tad mogao znati da se u hidraulici ne smiju mješati hidraulička ulja različitog porjekla (dolijevanje ulja nakon ozrake). I tad se zbog toga desio jedan nemio događaj, a koji nas je sve "spustio na zemlju". Mislim da su određene obavještajne i sigurnosne službe saznale moje (naše) podatke od seobe starih Slovena naovamo, ko je šta jeo i pio zadnjih godinu dana itd.
A rokovi su bili takvi da su nas tjerali na rad kao one crnce sa bičevima. Padali smo od umora, rokovi probijeni, a dnevno nas prekidaju po nekoliko puta u poslu, jer dolazi delegacija.
Pozdrav
Vlado
