Rusko-egipatski sporazumaRusija i Egipat potpisali su sporazum kojim se Moskvi omogućava korištenje određenih (prema dogovoru) vojnih egipatskih aerodroma, a egipatsko ratno vazduhoplovstvo moći će, po potrebi, da koristi rusku vojnu bazu u Hmejmimu u Siriji, piše Jutarnji list.
Egipat osim toga kupuje i dodatne količine ruskog naoružanja, poput dva nosača helikoptera, a svoje će pilote moći da obučava u Rusiji. Egipatski predsednik Abdel Fatah al-Sisi (bivši general) njeguje vrlo bliske odnose s Rusijom, pogotovo zbog straha od širenja ISIS-a na Egipat, a Libija je označena kao mesto odakle je Egipat ugrožen.
Pre nekoliko dana u Moskvi je pak boravio sudanski predsednik Omar al-Bašir (inače haški optuženik) s kojim je razgovarano o ruskom vojnom prisustvu i u toj nemirnoj afričkoj zemlji i značajnoj kupovini ruskog oružja. Bašir je čak zatražio od Rusa pomoć, u Sudanu, protiv SAD-a. Rusija tako dodatno utvrđuje svoj politički i vojni položaj u tom delu sveta. Naime, nakon angažmana u Siriji, gde je praktički istisnula SAD te svom favoritu Bašaru al-Asadu osigurala opstanak, Rusija se potvrdila kao važan međunarodni igrač, bez kojeg se ne može ništa odlučiti.
Vladimiru Putinu takva se uloga Rusije sviđa pa je odlučio da proširi svoj uticaj u regionu. Naime, Rusija je revitalizovala staru sovjetsku bazu u Tartusu u Siriji, gde je već stacionirano oko dve hiljade ruskih vojnih stručnjaka i specijalista, izgradila vojni aerodrom u Hmejmimu te još dve manje baze, Šajrat kod Homsa te al Kamišli na tromeđi Turske, Sirije i Iraka, piše Jutarnji list. Sada je predsednik Bašar al-Asad u znak zahvalnosti omogućio Rusima da se prošire na tamošnju najveću luku Latakiju.
Njemu je sasvim jasno da bez Rusa ne može ostati u sedlu, a mora iskazati i svoju zahvalnost. No, kako kaže ruski vojni analitičar Aleksandar Goljc za BBC, njemu nije jasno zašto je to Rusiji toliko važno. On smatra sporazum s Egiptom više simboličnim nego racionalnim. Rusija ovim dokazuje, prvo sebi i svojoj javnosti, da se etablira u međunarodnoj politici, ali šalje poruku i Zapadu da se neće tako lako skloniti s tog prostora.
Sfere uticajaNaime, sada kada je Sirija više-manje apsolvirana (tu može jedino doći do loma među saveznicima Rusijom, Turskom i Iranom zbog tamošnjih Kurda ili podele svojih sfera uticaja u toj zemlji), smatra se da bi se ISIS mogao prebaciti u Libiju gde je ionako situacija vrlo rovita. Egipat je dozvolio i ruskim lovcima, ali i bombarderima, preletanje i korišćenje vojnih aerodroma, a razlog bi jedino mogla biti eskalacija libijske situacije. No, Rusija tamo podržava generala Halifa Haftara, vladara istoka zemlje, koji bi želeo da postane novi Gadafi. Često ga ugošćuju u Kremlju, a Rusi ga snabdevaju naoružanjem ali i političkom podrškom, koja može biti ključna u borbi koja se očekuje u toj zemlji. Ali, pitanje je koliko to rusko širenje i vojna prisutnost može imati koristi ali i posledica po Rusiju.
Naime, mnogi ističu da Rusija nema dovoljno razvijenu “okeansku” flotu koja bi morala stalno da boravi u Sredozemnom moru te nedovoljan broj pre svega kvalitetnih nosača aviona. Osim toga, ruska flota bi mogla imati i logističke teškoće, jer - setimo se - kada je nosač aviona Admiral Kuznjecov s pratnjom plovio prema Siriji, evropske mediteranske zemlje nisu omogućile ruskim brodovima da natoče gorivo u svojim lukama. No, Rusija je u jako dobrim odnosima s Izraelom te se trenutno može reći da je uistinu glavni igrač u regiji i u velikoj prednosti pred SAD-om, koji je opterećen Severnom Korejom.
Rusija je, naime, sklopila važne sporazume s Iranom o preletanju njihova teritorija, a potpisan je i sporazum o isporuci velikih količina oružja, između ostalog i protvraketnih sisetema S 300 i SW 400 (što malo narušava odnose s Izraelom). Te sisteme od Rusije kupila je i Turska kao jedna od ključnih članica NATO.
No, područje Severne Afrike i Bliskog istoka nije jedino na koje Rusija reflektira kako bi pojačala svoju političku i vojnu prisutnost. Posebno su stoga važne ruske vojne baze u više zemalja bivšeg SSSR-a - Bjelorusiji, Tadžikistanu, Kirgistanu, Kazahstanu te Jermeniji gde su njihova postrojenja raspoređena uzduž turske granice. Ruska vojska prisutna je na područjima Moldavije i Gruzije, ali i na odmetnutim teritorijima tamošnjih paradržavnih tvorevina Pridnjestrovlja te Abhazije i Južne Osetije.
izvor