Pitanje za Vojnika Graničara, a i naravno za sve graničare na ovom forumu:
Kako je bilo kod vas ''odlazak u grad''.
To je sledovalo običnoj vosjci, a mi barem kde sam ja bio nismo imali u istom smislu.
Nama je pripadalo kao đombama, znači poslednje 4 mesece služenja da idemo u selo po poštu i nabavku sitnica što su nam trebale.
Pa sad odbiješ vreme što smo bili na odmoru, pa da nas je bilo u generaciji jedno 15 što znači odlazak na svake 3 nedelje, to je 3-4 puta do sela.
U selu praktično nije bilo života.
Kakve omladinke, naših godišta, samo neke stare babe.
U kafani smo smeli da popijemo samo 1-2 piva.
Inače bi kao rekli oficiru karaule. A i ta ''kafana'' je bila više rupa sa šankom.
I oni Bugari nas nisu baš voleli.
Ne kažem da su nas mrzeli, ali bila je neka distancija.
Kad smo pokupili poštu, mogli smo kao da pozovemo kuči.
Ali kde ču da zovem, prepodne niko nije bio kuči.
Teoretski se pričalo, da bi kao mogli da tražimo da idemo u komandu pa da nam tamo odobre izlazak, pa opet natrag na karalu, ali niko nije to tražio.
Mislim da smo mi graničari dosta gubili oko izlaska u grad prema običnoj vojsci.
Pa me zanima kako je bilo na drugim karaulama.
Odlazak u grad sa karaule "Ceršak" - V.P. 5457 . granični odsjek Maribor.
U grad se odlazilo samo kad je nekome stvarno nešto trebalo.
A to trebalo je bilo onda kad si se razbolio pa si trebao ići kod liječnika, kao si trebao ići kući na vikend ili na redovno, kad si morao ići u komandu graničnog odsjeka Maribor da nešto preuzmeš ili da nešto odneseš, kad je netko trebao u skladištu da zamjeni naprimjer da uzmeš nove čizme, cipele, hlače, itd., uglavnom nikada nitko nije išao od nas sa karaule u grad da bi se malo proveo.
Bilo je i toga ali ne sa moje strane, već su drugi to tražili na način da bi komandiru karaule rekli da idu kod liječnika naprimjer da ga boli zub, liječnik bi ga pregledao i rekao mu da nije ništa a on tada ode u grad i iskoristi priliku da se provede u gradu.
Kako bi se išlo u grad.
Od karaule jugo-istočno kod obližnje tvornice "Lepenke - Ceršak" dolazio je jedan autobus pa bi sa njim išli do centra grada Maribora koji je bio udaljen oko 20 kilometara.
Tako bi se sa autobusom i vračali u karaulu.
Svako koliko je autobus dolazio i odlazio iz sela Ceršak sada vam to ne bi mogao reći, prošlo je puno vremena.
Moje neko mišljenje je da nije dolazio često jer selo Ceršak nije bilo veliko pa nije bilo potrebe da autobus često dolazi i odlazi iz sela.
Znam jednom prilikom komandir karaule "Ceršak" je pustio jednog vojnika da ide u grad jer mu je u Maribor došao netko od bliže obitelji u posjetu.
Međutim komandir karaule se naljutio na tog vojnika jer mu nije najavio da će netko doći od njegove obitelji.
Razlog je bio taj jer je raspored
već bio napisan, tako da je moralo da se ispravi to što on neće biti u karauli i neće moći da ide u patrolu i zasjedu već će to raditi neka zamjena tj. ići će netko od vojnika iz odjeljenja koje je taj dan slobodan.
Tako je to bilo kod mene na karauli „Ceršak“ u naj kraćim crtama.
Možda još ovo, ja osobno nikada nisam išao u grad DA BI SE PROVEO niti je mene netko trebao da zamjeni jer sam izmislio bolest ili nešto slično da bi se izvukao od patrola i zasjeda.