Срећани празници свима који славе.
Neka su srećni i onima koji ne slave.
Neki prijatelji me nazivaju unijatom i(li) ekumenistom (vaseljenistom).
Unijata nisam sigurno a ekumenista sam možda donekle, zato što zagovaram prelazak pravoslavne Crkve na kalendar koji koristi rimokatolička Crkva.
Ima i razloga za to. Slavimo neke dve Nove godine (lično ne slavim ni jednu), i to ovu kalendarsku u sred Božićnjeg posta, kada velika većina pravoslavaca mrsi, i to ne samo kroz uzimanje mrsne hrane već se ista i slavi, uglavnom nedolično i to u sred posta.
Ima još dobrih razloga zašto bi SPC trebala da usaglasi kalendar sa rimokatolicima. I sam Milanković je smatrao da Srbi treba da slave Božić i Novu godinu kad i katolici, ali ne zato što je gregorijanski kalenar tačniji od julijanskog, već zato što je čuveni srpski naučnik izumeo najprecizniji kalendar.
Po nalogu pravoslavne Crkve naučnici Milanković i Trpković su sačinili najtačniji kalendar, čak je Milankovićev/Trpkovićev kalendar i usvojen od strane pravoslavne Crkve u Konstantinopolju 1923. godine, ali nikada nije zaživeo u praksi.
Mnogi pravoslavci ne znaju da je i pravoslavna Crkva katoličanska, a to se meša iz razloga jer ljudi ne znaju šta znači katoličanstvo (sabornost).
Evo jednog članka na tu temu:
I pravoslavci su katolici: Ovo je najveća javna tajna pravoslavne Crkve!Reč "katholikismos" ima sasvim specifično značenje na grčkom jeziku, a na našem se prevodi kao "sabornost", i predstavlja jednu od četiri najbitnije karakteristike svih Crkava, uključujući i pravoslavnuU našem narodu je uobičajeno da se reč "katolik" vezuje za pripadnike rimokatoličke Crkve koja je dominantna na Zapadu i u našem neposrednom zapadnom okruženju. Najčešće, kod mnogih ljudi, zbog nesrećnih tokova istorije, ovaj pojam nema nimalo pozitivan smisao i često se smatra lošim samim po sebi.
A to je greška, jer su i pravoslavci zapravo katolici, samo im se to ne govori često. O čemu se radi?
Pa, o samoj reči. "Katolik" dolazi od grčke reči "katholikismos", koja se u našoj verziji Simbola vere prevodi kao "sabornost".
Pošto sa izuzetkom tzv. filiokvea - rimskog dodatka koji kaže da Sveti Duh ishodi i iz Oca i iz Sina a ne samo iz Oca - nema nijednog drugog spora oko ovog dokumenta, ključni paragraf vezan za ovu tematiku na srpskom jeziku glasi: (verujem) "u jednu, svetu, sabornu i apostolsku Crkvu", na latinskom "Et unam, sanctam, catholicam et apostolicam Ecclesiam", a na grčkom: "Εἰς μίαν, ἁγίαν, καθολικὴν καὶ ἀποστολικὴν ἐκκλησίαν".
Dakle, radi se o jednoj od četiri (a možda i jednoj od dve najbitnije) karakteristike Crkve uopšte, naime, to što je katolička, to što je apostolska, i to što je jedna i sveta.
Toliko je ovo bitno da se reč "katholikon" upotrebljava kao naziv za pravoslavnu katedralu (u našem prevodu: saborna Crkva), dok se na Zapadu koristi pojam koji se gradi od grčkih reči kathedra (sedište, klupa) + hedra (sedište, stolica, dakle slično značenje kao i prva reč).
Međutim, zbog poistovećivanja pojma katolik sa pripadnicima rimokatoličke Crkve, kojoj je to osnovni termin kojim se definiše, došlo je do razgraničenja pojma katoličanstva koji se odnosi na rimsku Crkvu, i katoličnosti koji se odnosi na sabornost, odnosno samu suštinu pojma.
Inače, termin katolička Crkva je bio osnovni kojim se cela ova institucija imenovala tokom prvog milenijuma.
Prvi put je zabeležen u "Pismu Smirnjanima" od strane svetog Ignjatija Bogonosca, kada je dotični napisao "gde je Hristos, tamo je i saborna Crkva".
Od drugog dela drugog veka nove ere, pojam "katoličko" počinje da nosi i značenje "pravoslavno", kao "ne-jeretičko", pošto su katolici (dakle, i na istoku i na zapadu, jer tada je Crkva bila jedinstvena) tvrdili da uče punu istinu i da predstavljaju čitavu Crkvu, dok je "jeres" prenaglašavala samo jedan vid istine.
380. godine imperator Teodosije I je ograničio upotrebu pojma "katolički hrišćanin" samo na sledbenike pape Damasija I i patrijarha Petra Aleksandrijskog.
Danas se Crkva na Istoku definiše u odnosu prema nečem drugom, dakle, pravoslavna Crkva, kao institucija koja slavi nešto ispravno u odnosu na one koji ne slave ispravno, dok je na Zapadu preživeo pojam "katolička" kao odlučujući, možda ponajviše (premda ostavljamo prostor da grešimo) zbog insistiranja Rima na papskom prvenstvu među hrišćanskim patrijarsima.
IzvorU ovom članku ima i nekih netačnih ili nedorečenih stvari. Evo recimo zadnji paus, pravoslavna Crkva ne može da prihvati da je papa Božiji zamenik na Zemlji (maltene je bezgrešan) i samim tim vrhovni verski poglavar za sve Hrišćane. Drugo, kako se navodi u naslovu ovog članka, ovo nije nikakva javna tajna, već neznanje.
Treba napomenuti da se pravoslavna i rimokatolička Crkva međusobno priznaju kao apostolske Crkve, što dosta znači.
Znam da se ovo nekim mojim prijateljima ne sviđa, ali tako je kako je.