Prenjeti ćemo članak na ovu temu koji je objavljen na stranici "
Hrvatski Vojnik" 2009 godine, autor je Siniša Radaković ;
...
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Projektil PAC-2 tijekom lansiranjaPatriotJedan od najrasprostranjenijih PZO sustava srednjeg dometa je Raytheonov Patriot. U operativnu je uporabu uveden još 1984. Od tada je ušao prodan u jedanaest država (Egipat, Grčka, Izrael, Japan, Južna Koreja, Kuvajt, Nizozemska, Njemačka, Saudijska Arabija, Španjolska, Tajvan). U prosincu prošle godine Patriot Pac-3 inačicu kupili su i Ujedinjeni Arapski Emirati. Za zapovjedna sjedišta, lansere i 216 projektila platili su 3,3 milijarde dolara.
Još 246 milijuna dolara stajat će ih pričuvni dijelovi.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvorni radar sustava PatriotTajna zašto je Patriot, nakon 25 godina uporabe, ostao zanimljiv kupcima jest u tome da je sve vrijeme Raytheon radio na njegovu poboljšanju i prilagodbi novim zahtjevima korisnika. Na početku operativne uporabe domet projektila je bio tek oko 70 km, te je imao ograničene mogućnosti djelovanja protiv balističkih projektila malog i srednjeg dometa. Tijekom 1988. uvedeni su Initial TBM Capability mogućnosti povećane borbe protiv balističkih projektila. To je, prije svega, ostvareno uporabom poboljšanog softvera PDB-1 i PDB-2 (PDB je skraćenica od Post Deployment Build). U međuvremenu je i početni projektil Mim-104 zamijenjen nešto poboljšanim Mim-104A (analogni upaljač zamijenjen je digitalnim). Nakon toga je došao projektil Mim-104B (Stand Off Jammer Counter) u kojem hardver sustava za navođenje i navigaciju modificiran da bi projektil mogao ići najvišom putanjom tako da izbjegne izvore ometanja. U završnoj fazi leta poboljšani sustav za navođenje mogao je tražiti najjači izvor zračenja, tj. najbliži cilj. Tijekom operacije Desert Storm prvi je put uporabljen softver PDB-3. No, niti on nije bitno poboljšao mogućnosti djelovanja protiv balističkih projektila koji su dolijetali iz Iraka i okupiranog Kuvajta (preciznost paljbe je bila od 25 do 33 posto).
Zbog toga je započeo razvoj projektila PAC-2. Domet je povećan na 100 km, ugrađena je nova bojna glava s jačim eksplozivom, ali i većim fragmentima bolje prilagođenim uništenju taktičkih balističkih projektila.
Kako su PAC-2 projektili imali dvojnu namjenu (protiv balističkih projektila i zrakoplova), ugrađen je novi upaljač s dva načina rada. Tijekom 1993. u uporabu je uveden PDB-3 QRP (Quick Response Configuration) softver da bi se dodatno povećale mogućnosti djelovanja protiv taktičkih balističkih projektila. PDB-3 je donio i poboljšanja u zapovjedno-nadzornim mogućnostima. Uz njega je išlo i poboljšanje radara i druge modifikacije koje su Patriotu poboljšale mogućnosti djelovanje protiv taktičkih balističkih projektila na većem prostoru. Međutim, pravo poboljšanje djelovanja protiv balističkih projektila moglo se ostvariti jedino uvođenjem u operativnu uporabu potpuno novog projektila.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Projektil PAC-3 namijenjen djelovanju protiv balističkih projektilaZnatnije povećanje mogućnosti djelovanja protiv taktičkih balističkih projektila moglo se ostvariti samo potpunom evolucijom cjelokupnog sustava, a ne samo projektila. Evolucija je započela 1995. sa Configuration-1 poboljšanjima. Ona su obuhvatila novo, znatno jače računalo za nadzor paljbe i novi optički disk. S druge strane, PDB-3 QRP softver trebao je tek minorna poboljšanja poznata kao "minisweep". Iste je godine Raytheon uveo Patriot Guidance Enhances Missile (GEM), poboljšanu inačicu projektila PAC-2 s Low Noise Front End i poboljšanim upaljačem da bi povećao ubojitost, ponajviše zonu sigurnog uništenja taktičkih balističkih projektila. Iduće godine sustav je dobio Configuration-2 s Radar Enhancement Phase 2 poboljšanjima. Poboljšanja su obuhvatila i PDB-4 softver, te poboljšanje mogućnosti identifikacije cilja i komunikaciju između radara, zapovjednog središta i lansera.
Osim što je povećana učinkovitost protiv taktičkih balističkih projektila Configuration-2 omogućila je otkrivanje i uništavanje proturadarskih vođenih projektila. Kombinacija Configuration-2 i PDB-4 znatno je poboljšala mogućnosti borbenog djelovanja posebno u pogledu povećanja obujma štićene zone. Tome je pridonijela i nova mogućnost da se lanseri mogu razmjestiti i do deset kilometara daleko od radara i zapovjednog središta. U operativnu su uporabu uvedeni projektili Gem-T i Gem+. Velika većina ovih projektila dobivena je modernizacijom već postojećih projektila PAC-2, a donijeli su poboljšane mogućnosti djelovanja protiv ciljeva s jako malim radarskim odrazom bez obzira na visinu njihova leta (ovdje se prije svega misli na krstareće projektile).
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Da bi projektili PAC-3 mogli djelovati protiv balističkih projektila, izvedene su i promjene na radaru AN/MPQ-53Od 2000. u operativnoj je uporabi Configuration-3, zajedno sa softverom PDB-5. Configuration-3 je donio nekoliko značajnih poboljšanja. Tri su se odnosila na hardver, a tri na softver. Izmjene su se prije svega odnosile na mogućnost lansiranja projektila sustava Terminal High Altitude Area Defense (THAAD) i mogućnost djelovanja unutar Joint Theater Air and Missile Defense Doctrine (JTAMD).
Patriot Advanced Capability-3 (PAC-3)Iako se označava kao Patriot, PAC-3 je toliko različit ne samo od prvobitne inačice već i od PAC-2 inačice, da se slobodno može kazati da je riječ o novom PZO sustavu. Njegov je razvoj započeo početkom 1994. prošlog stoljeća kad je odlučeno da novi projektil neće imati bojnu glavu, već će ciljeve uništavati izravnim udarom - Extended Range Interceptor (ERINT). Uklanjanjem bojne glave otvorile su se brojne mogućnosti. Jedna je bila razvoj znatno manjeg projektila nego što je PAC-2 uz istodobno povećanje brzine. No, domet je optimiziran za borbu protiv balističkih projektila. S druge strane, uništavanje cilja izravnim udarom značilo je potrebu znatnog povećanja preciznosti. To je postignuto ugradnjom aktivnog radarskog sustava samonavođenja. Kako ovo nije najpogodniji način za uništavanje zrakoplova (posebice okretnih borbenih aviona), u ratnim operacijama bitnice Patriota imaju miješanu konfiguraciju projektila PAC-2 i PAC-3. Omjer projektila na lenserima ovisi o procjeni mogućih prijetnji.
Zbog smanjenja rizika razvoj je bio podijeljen u dva programa: PAC-3 Growth Program i PAC-3 Missile Program. Kako je razvoj PAC-3 Growth Programa bio nešto brži od Missile Programa, prvi PAC-3 sustavi dostavljeni su s PAC-2 projektilima (MIM-104C/D). U odnosu na projektil PAC-2, PAC-3 je znatno lakši i manji. Kako je i promjer tijela manji, na standardni lanser gdje stanu četiri projektila PAC-2 može se smjestiti čak 16 projektila PAC-3. Na taj je način, bez ikakvih većih izmjena paljbena moć Patriot bitnice povećana za čak četiri puta.
No, ovo se povećanje odnosi samo ako se djeluje protiv balističkih projektila, jer se protiv zrakoplova i dalje moraju rabiti projektili PAC-2. Projektil PAC-3 proizvodi Lockheed Martin, iako je glavni ugovarač za cijeli sustav i dalje Raytheon.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Lanser za projektile PAC-2 može primiti samo četiri projektilaProjektil pokreće raketni motor sa čvrstim gorivom. Nakon što radar otkrije cilj, zapovjedno središte odredi projektil (ili više projektila) kojim će ga uništiti. Projektil (projektili) se ne lansira prema cilju, već prema unaprijed određenom položaju. To je moguće jer balistički projektili ne mijenjaju putanju pa je relativno lako odrediti mjesto njihova "susreta". Nadzor leta se izvodi pomoću inercijalnog navigacijskog sustava i aerodimaničnih nadzornih površina na kraju projektila. Prije udara projektila u cilj, pali se aktivni radarski sustav za navođenje koji radi u K frenkventnom rasponu. Nakon što radar zahvati cilj, preuzima navođenje projektila do udara. Da bi se dobila potrebna visina i brzina za udar, pali se i raketni motor smješten u prednjem dijelu projektila. Na taj se način obavljaju zadnja precizna usmjeravanja projektila prema cilju. Iako PAC-3 projektil ima osjetno manji domet u odnosu na PAC-2, zahvaljujući Configuration-3 povećana je zona djelovanja. Naime, to je postignuto daljnjim povećanjem mogućnosti razmještanja lansera na čak 35 kilometara od radara i zapovjednog središta. Svi Patriot sustavi u Configuration-3 mogu rabiti i projektile PAC-2, no Configuration-1 i Configuration-2 ne mogu rabiti projektile PAC-3. Problem je što radare i zapovjedna središta treba prilagoditi za uporabu novog projektila da bi mogli izračunavati mjesto presretanja.
Tijekom operacije Iraqi Freedom 2003. godine lansirana su 24 projektila PAC-3 protiv iračkih taktičkih balističkih projektila Al Samoud-2 i Ababil-100. Protiv svih ostalih ciljeva rabljeni su projektili GEM-T i GEM+. Lockheed Martin je 2007. dobio ugovor za razvoj PAC-3 Missile Segment Enhacement (MSE) projektila. Novi bi projektil trebao donijeti smanjenje cijene proizvodnje uključujući novi softver, veći i znatno snažniji dvoimpulsni raketni motor i veća krilca. Snažniji bi motor trebao donijeti povećanje dometa između 40 i 60 km, zajedno s povećanjem pokretljivosti i ubojitosti. Trebala bi se povećati i visina djelovanja. Tijekom svibnja i lipnja prošle godine obavljena su dva pokazna lansiranja projektila PAC-3 MSE, ali bez presretanja ciljeva. Prva lansiranja protiv simuliranih ciljeva planirana su za ovu godinu.
Što se tiče opreme na zemlji poboljšanja će prvo donijeti novi softver PBD-5+, a potom PBD-6. Američka je vojska od veljače 2006. započela modernizaciju svih Patriot bitnica na standard Configuration-3 pod nazivom Pure Fleet program. Ovom su se programu pridružile Nizozemska, Japan i Njemačka. Južna Koreja, Tajvan i Kuvajt ugovorile su modernizaciju svojih sustava prošle godine, dok su Ujedinjeni Arapski Emirati ove godine ugovorili kupnju. Tako Izrael, Grčka, Saudijska Arabija i Španjolska još uvijek imaju Patriote koji ne mogu rabiti projektile PAC-3. Očekuje se da će projektil PAC-3 MSE biti odabran za višenacionalni Medium Extended Air Defense System (MEADS) program u kojem uz Sjedinjene Američke Države sudjeluju Njemačka i Italija.