kosta1961
Prijatelj foruma
zastavnik
Offline
Posts: 1 247
|
|
« on: November 12, 2015, 04:29:56 pm » |
|
U SSSR-u je nastavljeno razvijanje novih jurišnih aviona,aviona za podršku trupama na zemlji.Poslednja verzija IL-2 sa klipnim motorom je bio IL-20,ali u doba mlazne avijacije nije imao budućnost.Rat u Koreji je pokazao da postoji potreba za oklopljenim jurišnikom sa mlaznim motorima,koji bi imao mogućnosti barem kao klipni.Tog zadatka se latio Iljušin sa svojim timom,i dokazao da je moguće ,sa tadašnim motorima,napraviti takav avion.Oni su 1951g predstavili projekat IL-40 ,avion sa dva motora AM-5F ,oklopljeni dvosed,naoružan topovima,raketama i bombama.Kako je postojala potreba za takvim avionom,nadležni su vrlo brzo doneli odluku da se krene u izradu prototipa i ispitivanje.Početkom 1951g je počela izrada aviona,koja je završena 1953g,a prvi let je imao 7 marta 1953g,sa probnim pilotom V.K.Kokinaki.Pokazalo se da avion ima više snage od predhodnika,a i jači oklop mu obezbedjuje veću zaštitu od metaka i malokalibarskih granata,što je značilo da može poneti više naoružanja i duže da opstane nad bojištem.Već krajem marta je ispitivano naoružanje.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
To je bio niskokrilac , sa pilotom i strelcem-radistom,krila su bila zakošena ,kao i rep.Na ovom krilu je prvi put primenjen aerodinamički greben .Imao je uvlačivi stajni trap tipa tricikl.Najači deo na avionu je trup,koji nosi motore,nosni deo sa oružijem ,rep i krila.On je napravljen od čeličnih ploča debljine 3mm-8mm.U trupu je bilo šest rezervoara za gorivo(ukupno 4300L),elektroagregat , radiooprema,i velika kabina za dva člana posade ,koja nije hermetizovana.Za zaštitu pilota sa prednje strane kabine je stavljena ploča od 10mm, poklopac kabine je sa prednje strane od stakla debljine 124mm,sa strane 68mm.Za odbranu od napada odozgo ima oklop od 8mm ,a iza sedišta ploča od 16mm.I strelac je imao zaštitne ploče debline od 4-10mm.Sam oklop je težio 700kg.Za odbacivanje poklopca kabine je imao dva nezavisna sistema,vazdušni-koji je povezan sa katapultiranjem sedišta ,i elektični-sa komandom u kabini.Pilotsko sedište se katapultira unazad-gore pod uglom od 16⁰,a strelca napred-gore 9⁰
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
U korenu krila su postavljeni mlazni motori AM-5F(АМ-5Ф ovo Ф- форсированный,sa forsažem prvi takve vrste) koji je imao snagu 1750kg,a sa forsažem 2700kg.Usisnik je bio ispred krila uz trup,kao i izduv motora,pa su ramenjače krila imale neku kružnu formu.Sam motor je imao oklop od 4mm.Nosni deo trupa je bio vezan za prednji oklop kabine ,u kojem je bilo šest topova od 23mm NR-23,koji su mogli da ispale 800 granata u minuti.Razmešteni su po tri sa svake strane trupa,sa po 150 granata svaki.U nosu je smešten i prednji točak,i još neka oprema.Zadni deo trupa je polazio od zadnjih oklopnih ploča,i na svom kraju je nosio repne površine,koje u bile zakošene,kao krila.U njemu su se nalazili agregati i razna oprema,a sa spoljne strane je imao vazdušne kočnice.Dve su bile na bokovima a jedna ispod trupa(ova se otvarala unapred,u protok vazduha),i umnogome su pomagale pilotu pri manevrisanju u pikiranju.Na samom kraju trupa se nalazio top NR 23 sa 200 granata,koji je služio za odbranu iz zadnje sfere ,i za napad na zemlju kada se avion izvlačio iz pikiranja.On je bio u tureli IL-K10 kojom je upravljao strelac iz svoje kabine pomoću elektrohidrauličnih motora,brzinom 38-42 ⁰/sec,levo desno je mogao da se pomeri za 60⁰,gore 55⁰,dole 40⁰
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Krilo se sastojalo iz centroplana i dva kraja,koji su bili zakošeni,ukupne površine 52m².Profil je CAGI (ЦАГИ: СР-10с-12) debljine u korenu 18,5%,i na krajevima 13%.Relativno velika debljina krila je omogućila da se u njih smesti stajni trap i u svakom krilu dva mala odseka u koja se može smestiti bomba od 100kg.Ispod centroplana se nalaze dva držača bombi ,na koje se mogu motirati nosači raketa tipa ORO ,osam TRS -132 ili dvanaest TRS-82.ili rezervar od 1100 L.Normalnan teret ,pored topova,oko 400kg bombi ,a po potrebi mogao je da ponese i do 1000kg bombi.Upravljanje je bilo dvojako ,kormilo visine i pravca je od kabine povezano cevastim kontrolama,dok je na krilima prvo(kroz kabinu) bila sajla a kroz krilo cevasti elementi.Imao je i hidraulični povratni sistem za upravljanje(buster) koji je bio u zadnjem delu trupa.
Stajni trap je bio-nosni točak 660x285mm.i uvlačio se unazad,dok je glavni stajni trap imao mehanizam,i zaokretao je točkove(1100x400mm) za 90⁰ pa su se uvlačili unapred.Mesta za njih su stalno zatvorena-otvore se samo da prime trap,što je povećalo pouzdanost na travnatim i snegom raskvašenim terenima.Sve oko stajnog trapa se pokretalo hidraulikom,kao i vazdušne kočnice i vrata bomboodseka.Ali imao je i sistem sa vazduhom pod pritiskom koji je radio za potrebe oružija,koji je u slučaju havarije ,mogao da zameni hidro sistem.Da bi opstao u borbi svi važni delovi hidrosistema su u trupu.Pored toga mogao je da leti danju i noću i u svim meteo uslovima,zahvaljujući opremi,pilotažno navigacionoj i radio uredjaju.U repu je imao aerofotoaparat.U napadnoj ivici krila ,vertikalnog i horizontalnog stabilizatora je dolazio topli vazduh od motora,a prednje staklo kabine je imalo električne grejače.U kabini je postavljen kalimatorski nišan PBP-6,sa kojim je nišanio svim oružijima koje je imao ,iz horizontalnog leta,ili pikiranja.Samo ispuštanje bombi je obavljano elektrouradjajima,a kontrola pogodaka se vrši kamerom u zadnjem delu trupa.Strelac je imao svoj nišan za top na kraju trupa SPB-40.
Kao što smo rekli potreba za ovakvim avionom je bila velika i nadležni su brzo doneli odluku da se krene u izradu.Za maketu je trebalo tri i po meseca,na kojoj su odredjena mesta za uredjaje i za svu važnu opremu.Prvi avion je završen u februaru 1953g,i odmah je krenulo ispitivanje motora i uredjaja ,da bi 7 marta 1953g prvi put i poleteo, probni pilot je bio Kokinaki,a u kabini strelca nalazio se inž.A.P. Vinogradov koji je ispitivao sisteme u letelici.U tim prvim letovima je dokazano lako upravljanje i stabilnost u letu.Ova ispitivanja su završena do kraja meseca pa je krenulo ispitivanje oružija.Prvo na redu je bilo ispitivanje topova. Pilot je popeo avion na 5000m i krenuo u pikiranje aktivirajući svih šest topova u nosu .Medjutim ,bio je zaslepljen vatrom iz oružija , nije video cilj,a da stvar bude gora,motori su se ugasili.Zahvaljujući dovoljnoj visini uspeo je da ih pokrene i da se vrati u bazu.Ustanovljeno je da su motori ususali gasove od topova i to je omelo njihov rad.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Konstruktorski biro Iljušina je sproveo niz ispitivanja da bi otklonio ovu smetnju.Probano je sa dva različita topa,kao i osam različitih mlaznica koji bi odvodili gasove.Ispitivanja su izvršena u aprilu,i dokazala da nikavo odvodjenje gasova nije uspelo,i da se motor guši i od barutnih gasova samo jednog topa posle 5-10 ispaljenih granata.
Rešeno je da se zamene topovi pa je umesto šest stavljeno četiri moćnija topa TKB-495A istog kalibra ,ali ispaljuju 1300granata u minuti.Svaki top je imao po 225 granata,pa je razorna moć ostala ista.Pored topova u nosnom delu je konstruisana i gasna komora,koja je odvodila gasove od topova.Ona je imala dve cevi sa komplikovanim klapnama na kraju.Kada su one otvorene blokiran je rad topova,i odvode gasove van,zaobilazeći usisnike vazduha.Prvi IL-40 je prepravljen i dobio je nove topove i odvode gasova. U ove komore se skupljaju čaure i delovi redenika(karike) kao i gasovi ,i sve to oslobadja temperaturu pa se zidovi komore deformišu.Ovo je rešeno tako da je više vazduha propušteno pored cevi topa,pa je višak temperature izbačen napolje.Sva ova rešenja su pomogla da motori rade stabilno,pri bilo kojem režimu leta,pikiranju,čak i kada svi topovi istovremeno rade.Pilot više nije zaslepljen vatrom topova,a pri ispaljivanju svih granata istovremeno skupljanje gasova u kabini pilota je malo.
U toku fabričkih ispitivanja otklonjeni su svi nedostaci ,pa su početkom 1954g nakon zamene motora , počela ispitivanja u ratnom vazduhoplovstvu.Tokom njih avion je leteo sa masom od 16200kg,sa punim topovima i 400kg bombi.Pri zemlji je razvio brzinu od 910km/h,a na visini od 1000m- 950km/h. Pri maksimalnom opterećenju 17 300kg ,i sa dopunskim rezervoarom ,taktički radijus je 270km.Vojni stručnjaci su potvrdili da je avion lak za letenje,pri velikim brzinama nije pokazao ništa nenormalno kao i mogućnost letenja u složenim meteo uslovima.Pri letu sa velikim uglom poniranja,javlja se trešenje krila ,kao kod lovaca sa strelastim krilima.Svi piloti sa iskustvom leta na mlaznom avionu lako su savladali IL-40. U to vreme jurišni avion u naoružanju SSSR-a je bio IL-10M,pa je uporedjivan sa njim.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
|