A nisu se odvažili da izvrše prepad na Taranto i iznenade talijanske BB. Žali Bože ogromnih novaca potrošenih na ove drednote, kada su se najuspešnijima u Jadranu pokazale turbinske torpiljerke, razarači Tatra i male krstarice tipa admiral Špaun. Sve veće od toga pokazalo se kao beskorisno! Možda da su sagradili seriju novih obalnih oklopnjača od najviše 8-10.000t., sa 305mm topovima, ali drednoti u Jadranu... bacanje para na prestiž.
Veliko more - veliki brod.
Malo more - mali brod.
Ugurati i stacionirati najmoćnije drednote tog vremena u usko i malo more ... kao da su ih spustili u malo veću kadu za kupanje.
No, ovo su diskusije sa današnjeg stanovišta. Videli smo sve kako je AU monarhija prošla, pa je lako suditi i donositi zaključke.
U to doba nije bilo lako biti perspektivan strateg sa vizijom koja bi važila daleko u budućnost.
Pa sad, to je pitanje za diskusiju...
U to doba morima su vladali veliki topovi, uz odgovarajuću pratnju manjih brodova.
Mali brodovi mogli su sami samo iznimno imati uspjeha i to više slučajno (Szent Istvan). U normalnim situacijama ne mogu se ni približiti bojnim brodovima.
Osobno mislim da je gradnja drednota tada za AU mornaricu bila opravdana.
I činjenica je da s mora AU nije bila ozbiljno ugrožena čitavo vrijeme trajanja I SV rata. Može se reći da je AU mornarica odradila ratnu zadaću obrane jadranske obale carstva. Faktor odvraćanja snagom kapitalnih brodova s efektivnim plotunom od 12 x 305mm zasigurno je postojao. Da li je to mornarica mogla napraviti neimajući ove BB veliko je pitanje.