Znameniti ljudi koji nas povezuju

[dzumba]

Nešto slično sam već napisao jednom našem mladom saradniku u privatnoj poruci pa mi se učinilo interesnatnim i za ostale.

Na ovom forumu vrlo korektno i uspešno srađuju ljudi iz sada posebnih država nastalim iz bivše SFRJ. Povezala nas je ljubav prema  brodovima, ratnoj tehnici i jedinicama sa "imidžom", ali i običnim ljudima koji čine vojske. Nažalost u našim republikama ima dosta ljudi koji su uverenja da su naše države i narodi toliko različiti da ih ništa zajedničko ne povezuje. A ja sam, evo, izvukao neke zanimljivosti koje će iznenaditi, možda, ove mladje.

Nema "velikog Srbina" koji neće, na zvuke hrvatske himne "Ljepa naša domovino" začepiti uši, ugasiti televizor ili zviždati, ako je negde na stadionu. A ne zna da tako zviždi i velikom Srbinu Josifu Runjaninu (ime mu se piše sa f na kraju), kompozitoru (skladatelju) ove vrlo lepe himne. Josif Runjanin, austrougraski oficir, komponovao je ovu melodiju na tekst jednog hrvatskog pesnika. Himna je izvedene prilikom dolaska Vuka Karadžića u Petrinju, u znak dobrodošlice. Josif Runjanin je sahranjen na starom pravoslavnom groblju u Novom Sadu i na spomeniku mu, ćirilicom, piše (osim imena i prezimena) "Ljepa naša domivino".

Gotovo sam sigran da će svaki "veliki Hrvat" učiniti  isto što i njegov kolega "veliki Srbin", kada čuje poznatu melodiju "Marš na Drinu".  A ne zna da je njen kompozito Stanislav Binički, sin Hrvata i Nemice, rođen u Sbiji gde mu je otac, ponesen romantičarskim zanosom, došao iz tadašnje Austro-Ugarske i takođe bio oficir u Srpskoj Vojsci.


Mnogi Srbi ne znaju da dok stoje mirno i slušaju jednu od najlepših himni, srpsku himnu "Bože pravde", odaju počast najzaslužnijem za njen nastanak, kompozitora te himne, velikom slovenačkom kompozitoru Davorinu Jenku. On je komponovao i više poznatih, "starogradskih pesama", kao i muziku za komad ("sa pevanjem, igranjem i pucanjem") "Đido". Ove melodije možete svako jutro čuti na Radio Beogradu kao primer "izvornih" srpskih narodnih pesama. Jenko  je komponovao i staru slovenačku himnu "Naprej zastave slave", koja je danas zvanična pesma Vojske Slovenije.

U Srbiji gotovo da nema đaka koji niie čuo za znamenitog biologa svetskog glasa, prvog predsednika Srpske akademije nauka i umetnosti, Josipa Pančića (ime mu se izvorno piše sa sa slovom "p" na kraju, mada se u Srbiji piše sa "f"). Ovaj Hrvat, Ličanin i zagriženi Ilirac,  kao mlad čovek došao je u Srbiju, tu ostao, stvorio karijeru i tu otkrio poznatu "Pančićevu omoriku" sa kojom je stekao svetsku slavu. U Srbiji mnoge škole, ulice i ustanove  nose njegovo ime dok je u Hrvatskoj gotovo zaboravljen.

Neki Makedonci bi se sigurno naljitili kada bih im rekao da je kompozitor jedne od najpoznatijih narodnih pesama "Bitola moj roden kraj" jedan Turčin. Ime sam zaboravio. Rođen je u Makedoniji u porodici etničkih Turaka, odrastao u makedonskoj porodici kao siroče, komponovao ju je još kao mlad čovek. Sredinom 50-tih je emigrirao u Tursku gde je postao vlasnik jedne od najpoznatijih diskografskih kuća. Na pitanje zašto nikad nije tražio autorska prava za ovu kompoziciji odgovorio je otprilike ovako: "Taman posla, pa meni je čast da se ova pesma smatra izvornom narodnim pesmom".

Jedan od najznačajnijih srpskih generala 19. veka, koji je vodio i predvodio Srpsku vojsku u ratovima protiv Turaka bio je general Đuro Horvatović, Hrvat po nacionalni, (Nova Gradiška, 1835-1895). Kao mlad čovek prešao je u Srbiju gde je kao obrazovan vojnik (bio je oficir u Austriji) primljen u vojsku. Bio je jedan od komandanata srpske vojske u ratovima sa Turcima 1876-1878. Posebno se istakao u odbrani Timočke krajine (Knjaževac, Negotin) u turskoj ofanzivi. Kasnije je bio i  komandant aktivne vojske (načelnik generalštaba, kako bi se danas reklo) i ministar vojni. U vojnoj akademiji Srbije uči se o ratnoj veštini ovog čoveka. Takođe i general Franasović Dragutin je bio poreklom Hrvat.Tokom vojne karijere tri puta je bio ministar vojni u Srpskoj vladi.

Inače, u staroj srpkoj vojci bilo je više istaknutih oficira koji nisu bili Srbi ni rođeni u Srbiji. Jedan od istaknutih komandanata srpske vojske tokom Prvog svetskog rata bio je lužički Srbin, general Pavle Jurišić Šturm. Još jedan pruski đak, (kao i Pavle Jurišić Šturm završio je prusku vojnu akademiju), ali Nemac bio je pukovnik Horstig Pavle, istaknuti komandant iz ratova 1876-1878. godine.

Reč četnik skovao je Matija Ban, rodom iz Petrovog sela kod Dubrovnika, sa prostora današnje Hvratske. Bio je pre svega književnik, ali je u istoriji vojne veštine ušao sa knjigama "Osnovi ratni" i Pravila o četničkoj vojni". Ova druga  je prva knjiga o "specijalcima" na našim prosorima. Istini za volju, iako katalik, sebe je smatrao Srbinom.

I na kraju, danas najpoznatiji i naslavniji međi onima koje pominjem je Nikola Tesla. Svi znamo ko je on i šta je on za današnjicu. Srbin iz Like, sin pravoslavnog svešetnika, uvek se dičio svojim srpskim poreklom, ali mu to nije smetalo da se diči i domovinom Hrvatskom. Prafraziram njegove reči: "ja sam srpski sin hrvatske domovine".

[Boro Prodanic]

Džumba, svaka čast, kao da si mene pitao šta da napišeš!

Ja imam teoriju da ceo Balkan naseljava jedan narod, kojeg su u zadnjih 1000 godina podelili religija, osvajači, istorijske okolnosti, kultura, "velikaši, proklete im duše, na komate izlomiše carstvo"...

Na žalost, još uvek nas dele.

[brodarski]

Taj neki hrvatski pjesnik je Antun Mihanović.

[brodarski]

Nećemo više o onom ko nas dijeli. Više nas nitko spojiti neće osim love, droge, šverca i cajki. Tu nas još jedino spaja turbo folk.

[trpe grozni]

Neki Makedonci bi se sigurno naljitili kada bih im rekao da je kompozitor jedne od najpoznatijih narodnih pesama "Bitola moj roden kraj" jedan Turčin. Ime sam zaboravio. Rođen je u Makedoniji u porodici etničkih Turaka, odrastao u makedonskoj porodici kao siroče, komponovao ju je još kao mlad čovek. Sredinom 50-tih je emigrirao u Tursku gde je postao vlasnik jedne od najpoznatijih diskografskih kuća. Na pitanje zašto nikad nije tražio autorska prava za ovu kompoziciji odgovorio je otprilike ovako: "Taman posla, pa meni je čast da se ova pesma smatra izvornom narodnim pesmom".

Na zalost preminuo je pre mesec dana.
Evo priloga A1 televizije o tome.

Почина Ајри Демировски, автор на „Битола мој роден крај“

Утрово во Битола од Турција пристигна тажната вест, дека синоќа во Измир, во семејниот дом, на 83-годишна возраст, почина Ајри Демировски, творецот на најопеаната и најпозната битолска песна „Битола мој роден крај“.

Демировски пред две години беше прогласен за прв почесен граѓанин на Битола, а хроничарите го нарекоа најголем битолски гениј, кој со своето творештво во областа на новосоздадената изворна македонска народна музика, родниот град го направи познат во целиот свет.

„Како што кажуваше во своите стихови и во своите песни, секогаш и со срцето и со душата беше со Битола. Иако толку години беше далеку во Турција, секогаш живееше и дишеше со сите нас“, рече Владимир Талески, градоначалник на Битола.

За Ајри Демировски, продукциската куќа И-Ес-Ер од Истанбул, подолго време подготвуваше документарен филм, кој во финалната фаза се снима и во Битола, а екипата денеска беше затекната од тажната вест.

„Утрово дознавме за тажната вест и сега немаме зборови за нашата тага, зашто при снимањето на документарниот филм, целосно се внесовме во неговата убава приказна, но и потресна судбина“, рече Јасин Али Туркери, продуцент на ESR од Истанбул.

Ајри Демировски во Битола го учеше берберскиот занает, а со своите песни што за прв пат ги испеа на брановите на Радио Битола, стана познат во целиот свет.

На младост замина во Турција, но последниве години, иако со нарушено здравје, често доаѓаше во родниот град, срдечно пречекан од пријателите и другите сограѓани.

А1

Preminuo je u svojoj 83 godini, a pre dve godine je bio proglasen za prvim pocasnim gradjaninom Bitolja. Ime mu je Ajri Demirovski i bio je berberski kalfa kada je ispevao prvi put pesmu na branobima Radio Bitolja. Inace od kad se odselio ziveo je u Izmir-u.

Inace radi se o ovoj pesmi

<iframe width="720" height="420" src="//www.youtube.com/embed/eUomxyLGPCo?fs=1&start=" frameborder="0" allowfullscreen="true"></iframe>

[Boro Prodanic]

Brodarski, znaš ono iz Džems Bonda: Nikad ne reci nikad!

Ko to zna, šta može Velikom bratu pasti na pamet za 10 - 15 godina? A mi ćemo da kažemo "razumem" i izvršimo, kao i sve do sada.

[lovac]

Pozdravljam Dzumbu!

Mnogi od nas, koji smo putovali kroz bivšu Yugu bez današnjih granica, i divili se njenim lepotama bez nacionalnih opterećenja, još uvek se u srcu osecamo jugoslovenima.

Ja sam, naprimer, rođen u Vojvodini, 30 godina živim u Boki, i jednostavno ne znam gde mi je domovina: da li tu gde živim ili tamo gde sam rođen?

Kada je bio poslednji popis stanovništva u CG, na pitanje šta sam po nacionalnosti, ja sam im odgovorio da sam crnogorski mađar. Popisivač se malo čudio, ali je na moje insistiranje tako pribeležio moju nacionalnu pripadnost. Tek na kraju se istinski začudio kada sam mu rekao da imam dobro poreklo: žena mi je srpkinja!

[Nenad]

Mladji narastaji se nikako ne mogu osecati i dalje Jugoslovenima, zato sto su od te zemlje videli samo njen raspad i ono najgore...njenu zaostavstinu.

[dzumba]

@Brodarski:  

Naravno da znam ko je autor "Horvatske domovine". Nego, kako se kaže, nije bilo u kontekstu. Ja sam u gimanziji imao predmet koji se zvao "srpsko-hrvatski jezik i jugoslovenska književnost".A bio sam dobar đak. Šta više ijekavski izgovor mi je "maternji". Naime, moji su Užičani gde se do pre 50-tak godina govrilo tako. Odrastao sam kod babe i dede u Užicu iako sam rođen u Nišu. U 8. razredu osnovne škole (u Nišu) sam namerno napisao pismeni zadataka latinicom i još ijekavskim izgovorom. Totalno sam zbunio nastavnika. Bio je iznenađen da jedan rođeni nišlija to napiše i bez greške.

I nisam mislio na fizičko, već ljudsko, etičko povezivanje, kako to mi na ovom forumu radimo. A turbo folk mi ne pominji. Naježim se kada to čujem. Što ovde kažu stariji ljudi -  da se prekrstiš i levom i desnom. Bar ja tako mislim.

[brodarski]

Kume moj do prije par dana nisam ni znao koliko gostionica u okolici ima večeri turbi folka. Dolaze estradne umjetnice iz Bosne i Srbije. Prate ih gorile, a mlađarija plaća da bi čula najnovije umjetničku glazbu. Nema više ' Kafu mi draga ispeci '' i '' Sjećaš li se one šljive ranke ''. Sama sintetika i gologuze mace tipa Dara bubamara. Sad nas to spaja. Takva su vrimena. Nikome nisu mrski euri odakle god dolazili.

[dzumba]

@Trpe

Жао ми је за господина Демировског. То је једна од најлепших песама са ових простора. Када је својевремено, негде почетком 70-тих година прошлог века, први пут код нас гостовао кинески уметнички ансамбл, као знак пажње према нама, домаћинима, њихови уметници су на македонском отпевали "Битола мој роден крај".

И још нешто. Неки дан сам на ХТВ 1 гледао пренос или снимак фестивала славонске (народне) песме.  Баш сам се изненадио када сам чуо певача како пева песму "Јутрос ми је ружа процветала", наравно у ијекавској варијанти. Копозитор те прелепе песме (једне од ретких коју знам целу, иначе сам антиталенат за музику) је Петар Танасијевић, а аутор текста Драгиша Недовић. Иначе, Драгиша Недовић написао је и многе данас познате  народне песме: "Стани, стани Ибар водо", У лијепом старом граду Вишеграду", "Прођох Босном кроз градове", "Лепе ли су нано Гружанке девојке", "Обраше се виногради доле крај Тополе". Написао је и данас популарне далматинске песаме: "О бродићу бели" "Кад си била Мала Маре" и др.

[Boro Prodanic]

@ Lovac

Na popisu 1981. u Splitu, devojka koja je vršila popis nije htela moju ženu, starijeg sina, tada bebu i mene upisati kao Jugoslovene - to nije bilo u spisku. Kod mene upravo bilo društvo sa TČ-217, jela se neka riba, pilo vino, i nekome padne na pamet ideja da onda budemo Hotentoti, kad ne možemo Jugosloveni. Verovao ili ne, nateramo jadnu studenticu da nas troje upiše kao Hotentote, a ona, nesreća, upita a ko su to Hotentoti, na šta joj Zvonko Rodin odgovori da je to crnačko pleme u Africi, svi visoki preko dva metra i proporcionalno razvijeni u svim delovima tela (ja sam ovde bio mnogo finiji od njega tom prilikom). Tako je SFRJ imala 10 godina i troje Hotentota...

[Bozo13]

@Nenad
Mlađa generacija... Monkey see, monkey do, ili kako to u narodu popularno kažu, Kučni odgoj... Teško je o nečemu imati dobro mišlenje, ako svi oko tebe pljuvaju po tome.
Ja učim decu, da traže u ljudima one stvari, koje jih zbližavaju, a ne koje jih dele.

LPB

[Nenad]

Nisu oni slusali starije kako su pljuvali sve, ali mladjim generacijama se nije sigurno svidjalo da cekaju za hleb 4-5 sati i da za isto daju bogatstvo...isto vazi i za ostale namernice.
Nego...tema je o "Znameniti ljudi koji nas povezuju", a ne o bivsoj Jugoslaviji!

[leut]

Evo i moj mali doprinos ovoj temi, članak koji sam bio poslao uvaženom kolegi u pp, izašao u Slobodnoj Dalmaciji u rujnu ove godine:

27.09.2009.

DESET STVARI KOJE SU NAM PODARILI SRBI I CRNOGORCI Od struje do Jugoplastike, Beare i čojstva

Tragom tvrdnje splitskoga gradonačelnika Željka Keruma, izrečene u HTV-ovoj emisiji Aleksandra Stankovića “Nedjeljom u 2”, kako “Srbi i Crnogorci nikad ništa dobro nisu napravili hrvatskom narodu”, pokušali smo napraviti kratku inventuru značajnih postignuća kojima su splitsku i hrvatsku kulturu, znanost, umjetnost i sport obogatili upravo (hrvatski) građani srpske ili crnogorske nacionalnosti.

1. STRUJA

– Da nije bilo Nikole Tesle, sina pravoslavnog svećenika iz Smiljana kod Gospića, danas bi posvuda u Hrvatskoj, kao i u cijelom svijetu, vladao isti mrak kakav zavlada u Kerumovoj duši kad pomisli da bi mu zet mogao biti Srbin.

2. GLAZBA ZA HIMNU

– Zna li splitski gradonačelnik, dok drži ruku na srcu za vrijeme intoniranja “Lijepe naše domovine”, da tekst Antuna Mihanovića nije uglazbio pjevač Jole, nego hrvatski Srbin Josip Runjanin, rođen u Vinkovcima?

3. NACIONALNA SVIJEST

– Ako je nepobitno da je ilirski pokret u 19. stoljeću Hrvatima puno značio za razvoj nacionalne samosvijesti, te ako se zna da je jedan od glavnih figura tog pokreta – koji se još naziva i “hrvatski narodni preporod” - bio Petar Preradović, onda je nesumnjivo da je ovaj hrvatski pjesnik srpske nacionalnosti, rođen u Grabrovnici pokraj Pitomače, itekako zaslužan za narodno osvješćivanje i emancipaciju hrvatskog nacionalnog bića. U svojim je djelima izražavao brigu za hrvatski jezik (“O rodu i jeziku”) puno više nego što to čini današnji splitski gradonačelnik.

4. JEZIK

– Iako je danas ime Vuka Karadžića među Hrvatima omraženo kao dio velikosrpske ideologije (“Srbi svi i svuda”), činjenica je kako su njegova djela ne samo postavila temelje za suvremeni standardni srpski jezik, nego i znatno utjecala na oblik suvremenog standardnog hrvatskog jezika, najviše u fazi tzv. hrvatskih vukovaca. Jezički supstrat njegovih jezičnih reformi bila je novoštokavska ijekavština, koju je Vuk djelomično stilizirao i prema hrvatskim pisanim djelima (“tjerati” umjesto “ćerati”, “djevojka” umjesto “đevojka”), pa ne čudi što ga je Srpska pravoslavna crkva napadala zbog “pokatoličenja srpskog naroda”.

5. JEDINI HRVATSKI OSCAR

– Do dana današnjeg jedinu nagradu Oscar hrvatskom je filmu priskrbio hrvatski Crnogorac Dušan Vukotić, inače jedan od utemeljitelja slavne Zagrebačke škole crtanog filma, koji je najprestižniju svjetsku filmsku nagradu zaslužio 1961. godine za animirani film “Surogat”.

6. SUVREMENO SLIKARSTVO

– Dimitrije Popović, zagrebački slikar crnogorskog podrijetla, još je kao mladić izlagao u Parizu skupa sa slavnim Salvadorom Dalijem, a danas je ovaj artist širokog raspona motiva – od biblijskih do erotskih - jedan od najznačajnijih i u svijetu najpoznatijih hrvatskih umjetnika.

7. EUROPSKE TITULE JUGOPLASTIKE

– Legendarne tri uzastopne titule prvaka Europe u razdoblju od 1989. do 1991. godine splitskom je košarkaškom klubu donio srpski trener Božidar Maljković. Na samom terenu, kad Kukoču i Rađi ne bi išlo, utakmice je rješavao najiskusniji igrač u momčadi, Crnogorac Duško Ivanović. Važne karike u toj šampionskoj ekipi bili su i Srbi Zoran Sretenović i Zoran Savić, te Crnogorac Luka Pavličević.

8. NAJBOLJI GOLMAN SVIJETA

- Uz Franu Matošića i Bernarda Vukasa, glavni igrač šampionske generacije Hajduka iz sredine prošlog stoljeća, kad su “bijeli” u razdoblju od 1950. do 1955. osvojili tri državna prvenstva, bio je golman Vladimir Beara, Srbin iz sela Zelova u Dalmatinskoj zagori, koji je tih godina proglašavan i za najboljeg vratara svijeta. Kažu da je bilo lakše sresti prase u Teheranu nego Beari dati gol.

9. FINALE S ‘DREAM TEAMOM’ U BARCELONI 1992.

– Mlada hrvatska država nije mogla zamisliti bolju svjetsku promociju od olimpijskog finala protiv najbolje košarkaške ekipe koja je ikad hodala Zemljom – američkog “Dream teama” kojeg su predvodili Michael Jordan i Magic Johnson. Najbolji igrač naše reprezentacije bio je Dražen Petrović, podrijetlom Crnogorac, a uz njega su igrali još neki predstavnici gradonačelniku omraženih manjina.

10. ČOJSTVO

– Kad su u jesen 1991. crnogorski rezervisti divljali po Hercegovini, Konavlima i oko Dubrovnika, crnogorski pjesnik Jevrem Brković napisao je čuveno “Pismo izvinjenja hercegovačkim Hrvatima i Muslimanima”, kojeg je tih dana objavila i Slobodna Dalmacija: zbog toga je protiv Brkovića u Podgorici podignuta optužnica, te je crnogorski bard morao potražiti azil u Zagrebu. Prva pjesma koju je u progonstvu napisao bila je “Dubrovniče, oprosti”. Hoće li Kerum sada napisati pjesmu “Brkoviću, oprosti”?

Autor: Damir Pilić
Izvor: Slobodna Dalmacija http://www.slobodnadalmacija.hr/