1. Avgusta 2001. zvanicno je poceo tender za nabavku novog aviona pod nazivom F-X. Tada je objavljen poziv svetskim proizvodjacima borbenih aviona da dostave ponude za 12 do 24 borbenih aviona, a sve to u okviru budzeta namenjenog za taj program koji je procenjivan na 700 miliona dolara. Na tenderu su se pojavili sledeci avioni:
*
F-16 * F-18
*
Su-35 *
MiG-29 *
Mirage 2000 *
JAS 39 Gripen Svaki od ovih aviona je imao prednosti i mane, a ono sto je najvise interesovalo brazilce je svakako transfer tehnologije. Tokom septembra iste godine Lockheed Martin se povlaci sa tendera, uz obrazlozenje da ne mogu da proizvedu F-18 u toj kolicini po tako niskoj ceni.
Konacna odluka se ocekivala u junu 2001. ali je prvo odlozena za kraj godine a potom za jos godinu dana uz poziv svim ponudjacima da dopune svoje ponude.
Medjutim, nedostatak finansijskih sredstava je odlozio restart programa, tako da je nadjeno prelazno resenje da se popune praznine u zastarelom vazduhoplovstvu Brazila. Kupljeno je 12 polovnih Miraza 2000 (10 C i 2 B).
U tom momentu FAB se oslanjao na polovne
Mirage 2000C, Mirage III i F-5 iz ere 60-ih i koji ce uskoro izaci iz upotrebe, kao i AMX, tucano i SuperTucano avione. Bilo je jasno da je potrebno hitno resenje, ali i dugorocno, a uz ekonomski rast koji su doziveli proteklih godina, stvorili su se i uslovi za to.
4. Novembra 2007. Brazil odlucuje da ponovo startuje program FX, uz izmenjene uslove i novo ime -
F-X2!
U januaru 2008. brazilski predsednik Lula daje ovlascenje komandantu RV-a Juniti Saitou da ponovo pokrene program FX, da bi tokom juna bili upuceni zahtevi za ponude proizvodjacima. Ono sto Brazil trazi je 36 aviona u prvoj seriji, po ceni od 2.2 milijarde dolara, uz potpuni transfer tehnologije i verovatnu nabavku (licencnu proizvodnju) ukupno oko 120 letelica. Program ocigledno ima strateski znacaj, i tezi da zemlju dovede u poziciju ne samo regionalne, vec i sile na koju se mora racunati i na globalnom planu. Da bi ostvarili zeljenu poziciju, predlozeno je povecanje vojnog budzeta za citavih 50%.
Do septembra 2008. stizu ponude svih proizvodjaca koji su pozvani da ucestvuju na tenderu, da bi u oktobru bila izabrana tri finalista; F/A-18E/F,
SAAB JAS-39NG i
Rafale. Evo i kratkog pregleda svih ucesnika:
Eurofighter Typhoon (EADS/EU – eliminisan) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Svakako najskuplji ponudjen avion sa cenom od 110-130 miliona dolara po komadu, sto ga stavlja u problem zbog ogranicenja od 2.2 milijarde dolara za 36 komada. Takodje problematican je bio i transfer tehnologije, a nije ponudjen ni AESA radar koji ce Tranche 3 imati. Ono sto je islo u prilog ovom avionu da udje u uzi izbor su svakako dobre manevarske karakteristike, cinjenica da je dvomotorac, mogucnost superkrstarenja kao i veliki dolet sto je bitno za zemlju kao Brazil koja ima velika i vodena i kopnena prostranstva koja treba da nadzire. Isto tako u prilog ovom avionu je isla i cinjenica da je Brazil vec saradjivao sa EADS kompanijom, nedavno je kupljen Eurocopter Cougar, a bila je potencirana i saradnja oko A400M vojnog transportera.
JAS-39NG Gripen (Saab/BAE) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
SAAB nudi potpunu saradnju kada je u pitanju transfer tehnologije, sto je vec delimicno demonstrirano prilikom prodaje Juznoafrickoj Republici koja je partner i politicki saveznik Brazila, i sa kojom Brazil zajednicki razvija raketu V-V kratkog dometa A-Darter. Avion je visokih manevarskih sposobnosti, lak i jeftin za odrzavanje, ima mogucnost poletanja sa autoputeva sto je od znacaja za Brazil i naravno ima nisku cenu. Takodje bice ponudjen Selex Galileo Vixen 500 AESA radar. Ovaj zajednicki projekt su preduzeli Selex i Galileo zato sto je Thales odbio da proda SAAB-u RBE2 AESA radar nakon sto je Dassault kupio veliki udeo akcija Thalesa.
Ovaj avion ima dobre sanse, ali i problem sto odredjeni delovi i naoruzanje poticu iz SAD, sto znaci da njihova isporuka zavisi od njih, a to se Brazilu ne dopada, obzirom da je poznato da je SAD na taj nacin umeo da politicki ucenjuje druge zemlje koje su kupovale naoruzanje i opremu od njih.
Jos jedna mana moze biti to sto je avion jednomotorac i malog doleta.
F-35 Lightning II/ F-16BR (Lockheed Martin – eliminisan) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ucesce F-35 je pre svega bila zelja brazilaca, medjutim zbog nemogucnosti ostvarenja industrijske saradnje i transfera tehnologije, ovej avion je ipak otpao, a Lockheed Martin je ponudio varijantu
F-16 block 70 BR (BR= Brazil). U sustini, to je isti avion koji je ponudjen Indiji, sa AESA radarom, ugradjenim IRST-om (Infra Red Search and Track), poboljsanim motorom i td. Poput Indije, i Brazil preferira izraelsku avioniku i naoruzanje, pa je verovatno i ovo implementirano u ponudu
F-16BR.
Ono sto su svakako plusevi za ovaj avion su cena, AESA radar, sirok spektar senzora, kao i kompatibilnost sa mnogobrojnim korisnicima ovog aviona.
Minusi su losije manevarske karakteristike, cinjenica da je jednomotorac, kao i cinjenica da amerikanci znaju da politicki ucenjuju uskracivanjem tehnicke podrske i/ili zabranom prodaje/isporuke naoruzanja za avion.
Rafale (Dassault) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Iako ovaj avion do sada nije imao izvozne uspehe, ovo je prilika da to postigne. Avion moze igrati na kartu nosaca aviona sa kojim je kompatibilan, obzirom da je Sao Paolo bivsi FNS Foch kupljen 2000. trenutno sa ovog nosaca lete A-4 kojima su istekli resursi, tako da je tokom 2008. na vezbi od 12 samo jedan mogao da ucestvuje jer nisu bila obezbedjena sredstva za remont ostalih 11. Iz tog razloga Sao Paolo nije ucestvovao na toj vezbi. Znaci potreba za avionom koji bi poletao sa ovog nosaca je velika, sto je i velika prednost Rafala.
Takodje postoji vec saradnja Dassaulta i Embraera od ranije kada su zajednicki nastupili promocijom
Mirage2000BR na FX tenderu. A pored toga Brazil je vec korisnik
Mirage 2000B/C sto znaci da su brazilci vec upoznati sa francuskom tehnikom. Isto tako, poznato je da francuzi ne ucenjuju svoje musterije neisporucivanjem oruzja i tehnicke podrske kako bi vrsili politicki pritisak na njih, a i spremni su za transfer tehnologija.
Sa druge strane
Rafale ima veoma mali broj integrisanih senzora, ali bi se to moglo prevazici. ovo je jedinstvena prilika za francuze, i u boljoj su poziciji nego na bilo kom tenderu pre, sigurno se nece lako predati.
Su-35 (Sukhoi/ Rosoboronexport – eliminisan?) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ovaj avion ima sjajne manevarske sposobnosti, odlican radar i veoma veliki dolet, sto je od znacaja za siroka prostranstva koja treba kontrolisati kada je u pitanju Brazil. Isto tako moguce je obezbediti transfer tehnologije, ali je tu uvek bio problem motora koje rusi radije isporucuju nego da daju licencu za proizvodnju. Takodje rusi se ne mesaju u nacin upotrebe tih aviona i ne vrse politicki pritisak neisporucivanjem delova i tehnicke podrske.
medjutim, veliki je problem losas tehnicka podrska i problem kontrole kvaliteta kod rusa.
F/A-18E/F Super Hornet, Block II (Boeing) [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Superhornet je avion koji je pre svega pravljen za baziranje na nosacu aviona, sto mu daje mogucnost da ga za tu ulogu, izmedju ostalog, upotrebe i brazilci. medjutim Sao Paolo je mali nosac i pitanje je da li bi mogao da se upotrebi na njemu. kada je u pitanju ofset, boeing nudi saradnju u civilnom razvoju putnickih aviona. AESA radar koji se nudi (APG-79 Block II) je takodje veoma primamljiva ponuda, kao i cinjenica da slabljenjem dolara se prakticno snizava cena aviona. medjutim, i pored toga, ovaj avion je veoma skup, 75-90 miliona dolara po primerku, sto je drugi najskuplji avion na tenderu, odmah iza
Eurofighter Typhoon]Eurofighter[/url]-a.
pored toga ovaj avion ima nesto losiju aerodinamiku od konkurencije, kao i jedan veliki minus, a to je mogucnost upotrebe sankcija na izvoz naoruzanja koji amerika cesto namece neposlusnim zemljama.
I pored svega, ovaj avion je usao u finale tendera.
Nakon odluke o eliminisanju odredjenih ponudjaca, finalistima je stigao zahtev za ponude koje su ponudjaci imali da dostave do 2. februara ove godine, kako bi se do kraja godine mogao izabrati pobednika. Ponudjaci su morali u svojim ponudama da detaljno objasne operacione, logisticke, industrijske i komercijalne aspekte, mogucnosti ofseta kao i transfera tehnologije.
Do isteka roka, sva tri ponudjaca su dostavila svoje ponude, i borba je pocela, ali su poceli i niski udarci. SAAB je ponudio
JAS-39NG Gripen koji je trebao imati Thalesov AESA radar, kao i velike mogucnosti transfera tehnologije, zajednickog razvoja i pristupa tzv. "source codes" sto malo koji proizvodjac zeli da ponudi. Kao odgovor na ovo, Dassault kupuje akcije Thalesa i nakon toga Thales odbija da proda RBE2 radar SAAB-u, sto znaci da
JAS-39NG ostaje bez kljucne AESA tehnologije. U SAAB-u nisu hteli da im zbog toga propadne ceo projekat, pa ubrzo potpisuju ugovor sa SELEX Galileo firmom za razvoj i proizvodnju AESA radara.
Ovo ipak nije sve. Pocetkom aprila, nakon uspeha u tenderu za borbeni helikopter Brazila, javljaju se i okurazeni rusi, koji nisu finalisti. Direktor ruskog federalnog servisa za vojno-tehnicku saradnju daje izjavu 6. aprila povodom uspeha ruskog Mi-35 na brazilskom tenderu. U toj izjavi navodi podatke o vrednosti ugovora i dinamici isporuke, sto je uobicajeno, medjutim pominje i F-X2 tender, u kontekstu koji je zbunjujuci obzirom da su rusi zvanicno eliminisani. Naime, on kaze da oni aktivno ucestvuju na tenderu, koji ima stroge uslove i podrazumeva ne samo prodaju, vec i transfer tehnologije. Ovaj poslednji uslov je po njemu kljucan i Rusija je spremna da ga zadovolji... Takodje on navodi da aktivno pregovaraju sa firmom Embraer oko transfera tehnologije i izgradnje postrojenja za licencnu proizvodnju. Isto tako on navodi da bi ova postrojenja mogla biti koriscena i za proizvodnju PAK-FA aviona. Vec narednog dana se pojavljuje vest da ce Rusija saradjivati sa Brazilom na proizvodnji PAK-FA ukoliko Moskva odluci da potpise takav ugovor. Na kraju, dva dana kasnije se pojavljuje clanak koji govori o tome da Rusija i Brazil pergovaraju o ucescu Brazila u razvoju novog aviona. Rusi su ocigledno izbaceni zbog nedovoljne spremnosti za potpuni transfer tehnologije i omogucavanje pristupa "source" kodovima, koji bi omogucili da domace firme vrse modernizaciju i implementaciju novih tehnologija i naoruzanja. Ovi poslednji izvestaji pokazuju da su sada spremniji na sve to, ali ostaje pitanje, nije li sada prekasno?
Veliko hvala @ZastavnikDjemo koji je doprineo stvaranju teme svojim strucnim komentarima i prevodima sa portugalskog.