http://www.avijacijabezgranica.com/forum/viewtopic.php?f=8&t=1362&hilit=mirna+kon%C4%8DarOvaj tekst stavljam iz onog foruma - avtor je možda čak i na ovom forumu - Lancia88. Tekst je vrlo zanimljiv i mislim, da treba da stoji i ovdje...
Pozdrav,
kako obecah, poneke izvadke iz raznih tribina, simpozijuma i uopste diskusija koji su na neki nacin uticali na kreiranje danasnjih fragmenata onoga sto smo nekada nazivali JRM sam poceo da adaptiram za upotrebu na forumu uz pomoc jednog mladog i nadahnutog kolege. On se jadan potrudio citavo popodne prebirajuci po tim beleskama da "ukroji" nesto iskoristivo a da lici na celinu i otisao kuci vrlo pospan i umoran
(ne smem detaljnije opise jer ce sutra traziti da vidi kako je ispalo pa ce procitati
). Zbog toga molim svoje uvazene sagovornike sa foruma da zazmure ukoliko je bilo gresaka ili se stvari gube iz koncepta jer treba imati u vidu da radovi i nisu ustvari celika vec se prostim sklapanjem uz zahtev za minimalnim izmenama na autenticnom tekstu skrpi jedna celina koja je u osnovi zbir odgovora i objasnjenja koja se prenose bez postavljenih pitanja na iste. kako je veceras spreman samo jedan takav tekst, ja cu da ga copy-paste prenesem na forum a u njemu sam uocio poprilicno greskica uglavnom daktilo prirode ali ih nisam uspeo korigovati jer je tekst na neki nacin zasticen, makar ovde na mom racunaru.
Konacno, ovaj tekst je deo kampanje oko predloga da se za granicnu sluzbu upotrebe Rtop a da se standardni granicari tipa 171 (mi ga na forumu znamo kao klasa Mirna) prodaju. Dakle, pred Vama su analize evolucije granicara kod nas i paralelni prikaz kako se od granicnog stvarao borbeni brod i sta su bili nedostatci takvog nacina razmisljanja.
Sta uopste cini osnovu domaceg sistema patrolne sluzbe?
Jednu horizontalnu liniju koja je uklopiva u savremene tendencije patrolne sluzbe u svetu mozemo predstaviti u objektivno tri vrste plovila izdeljenima prema nameni odnosno akvatoriju u kome se propisuje njihova upotreba. Generalno posmatravsi imamo na raspolaganju u bivsoj SFRJ veliki fond recnih tokova te nesto skromniji fond jezera i veoma izdasan fond plovnih puteva na moru. Sve ove akvatorije zahtevaju razlicite kategorije plovila koja vrse patrolnu sluzbu a sva se ona medjusobno razlikuju te kategorizuju svojim karakteristikama prilagododjenim specificnostima akvatorije na kojoj dejstvuju. Ovako imamo patrolnu liniju razlozenu na recne, jezerske i morske brodove/camce. Svako od ovih plovila ustvari ima svoju genezu postanka te pravi omanji istorijat modifikacije do narastanja u ono sto se zateklo u momentu raspada SFRJ/JRM.
Kako smo uopste stigli do ove patrolne linije brodova?
Ukoliko krenemo od samog nastanka jedne posleratne RM u sklopu nekadasnje FNRJ koja je iz rata izasla sa nesto manje od 500 raznoraznih plovnih sredstava od naoruzanih brodova tipa NB pa sve do upotrebljivih brodova u privrednom smislu, stici cemo do konstatacije da je nakon uvodjenja malo reda u ovakvu RM dobijanjem nekolicine ratnih brodova starijeg tipa i sumnjive borbene vrednosti i svodjenja brojnog stanja brodova na nesto manje od jedne stotine, isplivala neposredna potreba za upravo patrolnom linijom brodova koji bi uspesno vrsili sluzbu nadzora nad domacim morem. Cak i kada su zavrsena pojedina vadjenja brodova sa dna te uvrstanje u flotnu listu svih brodova dobijenih na ime reparacije, postignuta brojka od oko 150 brodova nije obezbedjivala uspesnu ovakvu specijalizovanu liniju. Ovo je ponajvise posledica nekoliko planova flotnog razvoja koji se nisu medjusobno ni dopunjavali a ni uvazavali ali se nikada do kraja nisu ni realizovali. Prvi Flotni plan koji se zaista i realizovao je okoncan krajem pedesetih doneo je vise od 600 brodova u Flotnu listu i pom prvi put napravljene namenske patrolne brodove koji bi vrsili sluzbu nadzora, odnosno sluzbu definisanu kao granicnu te otud prvo pominjanje naziva Granicar. Posebno bitna cinjenica je da su ovi brodovi izgradjeni u domacim brodogradilistima i uz domace projektante. Ovo ce biti temelj daljnoj gradnji svih verzija patrolnih brodova sto svakako podrazumeva jasno definisane zahteve bazirane na stecenim iskustvima u praksi.
Sada imamo jasno razdvojene patyrolne linije brodova. Imamo jednu koja izvrsava mirnodopske zadatke nadzora mora i vazdusnog prostora koja ima zadatak zastite drzavne granice od upada stranih neborbenih brodova te pomoc na moru i slicno, dok u drugoj patrolnoj liniji imamo brodove cija patrolna sluzba ima zadatak borbe protiv upravo borbenih brodove te ponajvise podmornica. Takodje, u tzv. Drugom flotnom planu brodovi duboke patyrolne linije naoruzani su i artiljerijskim oruzjem dotad svojstvenom samo razaracima (76mm) koje ustvari u potpunosti i imaju zameniti. Ovim je prva patrolna linija potpuno izdvojena te je sa jasno definisanim zadacima po prvi put zaplovila samostalno na izvrsenje istih. Kakav je to brod nosioc patrolnih granicnih aktivnosti sezdesetih/sedamdesetih? Ovde pricamo o brodu tipa PC 131 naoruzanim sa dva trocevna topa Hispano 20mm na pramcu I krmi, deplasmana 86/120t sa pogonom ukupne snage 900KS koje isporucuju dva dizel motora dok energiju obezbedjuju dva manja dizel motora. Navigacijski radari dometa do 20NM (24 ali u praksi je malo manje) omogucuju nominativno dejstvo nocu I u otezanim meteo uslovima iako u praksi ovo nije bilo tacno. Smestaj posade te autonomnost plovidbe zasnovana na vlastitoj kuhinji I zalihama ostvarivali su uslove za visednevnu upotrebu ovih prvih Granicara van luke baziranja a kada je vec o tome rec, za svoje vreme ovo su bili I sasvim reprezentativni brodovi. Ovo je posebno bilo bitno jer su ovi brodovi sretani najcesce u civilnim lukama ili na moru ostvarivali kontakte sa civilnim saobracajem a sama slika o JRM najpre se gradila na taj nacin. Ipak, malena brzina kao osnovni kontraadut izbacila je ove brodove iz upotrebe vec pocetkom osamdesetih. Osnova ove danasnje debate je u jos nekim ciniocima koji su predstavljeni svojevremeno kao aduti za zamenu ovog tipa granicara novim tipom 171 a o tome cemo malo podrobnije nesto kasnije.
Svetske tendencije razvoja definisale su klasicno artiljerijsko naoruzanje kao sekundarno te u prvi plan isturilo raketno naoruzanje te sredstva za borbu protiv istog ali i protiv aviona sa klasicnim gravitacionim ili vodjenim te raketnim naoruzanjem. Uz ovakve definicije razvoj flote krece se u smeru uvodjenja savremenih ruskih a kasnije i domacih fregata, Rtop, RC brodova dok snazno artiljerijsko PVO naoruzanje dobijaju i drugi tipovi brodova. Naslednik starog tipa Granicara sada je novi domaci proizvod definisan kao tip 171. Sta novo ovaj brod donosi u isturenu patrolnu liniju?
Prvenstveno je rec o modernijem brodu sa slicnom autonomijom ostanka van baze kao i prethodni tip ali sa znatno povecanom brzinom. U praksi, sada Granicar postize brzine od 24-26 cvorova konstantno dok je prethodni tip imao na raspolaganju svega 11-12 sa malenim viskom snage za maksimalne brzine od 13-14 cvorova. Prema svojim specifikacijama maksimalne brzine su deklarisane na 15 cv za stari odnosno 30 cv za novi tip Granicara. Brzina je ustvari jedino sto ovaj tip cini superiornim u odnosu na prethodni sto se u praksi jasno da primetiti vec iz samog nacina uvodjenja ovih brodova u jedinice. Naime, svaki VPS imao je po jedan divizion granicnih brodova i kada je tip 171 uveden u flotnu listu, kompletna zamena je izvrsena samo u sibenskom VPS te delimicno u kumborskom dok pulski VPS nije dobio nijedan brod ovog tipa. Zasto ovakav raspored? Pa raspored je upravo zasnovan na samoj brzini te konfiguraciji obale koja se kontrolisala. Vec iz letimicnog uvida u geografske karakteristike obale po sektorima jasno je koliko je i gde samo brzina novih brodova odlucila rasporedu i odnosu 131-171 tipova. Naravno, posebnu ulogu odigrali su i posebni problemi u konstrukciji te cesti remontni zahvati na novom tipu broda te je to jos jedan razlog za dodelu novog tipa upravo divizionu u Sibeniku. Sta jos donosi novi tip Granicara? Pre svega donosi nova komunikaciona resenja koja pokrivaju sva UHF/VHF podrucja te sisteme primopredaje bazirane na HF/NF uredjajima. Ovo je prvenstveno ucinjeno zarad komunikacije sa flotnim snagama definisanim kao UPS na zdruzenim vezbama u kojima su novi PC dejstvovali u sklopu mesovitih TG. Bitno je naglasiti ovo kao jedan od megalomanskih zahteva postavljeni pred brod cija posada nije brojala ni svih 20 ljudi!
Naredni primeri su zasnovani na ugradnji PEL-a na brod uz ehosonder cime se pred ovaj brod stavljaju i goniometrijski zadaci sto ga zaista cini visenamenskim brodom ali u praksi ovo je neizvodljivo te nespojivo u brodu sa malenom posadom i prostorom smestenim na svega nesto vise od 30 metara duzine te manje od 7 metara sirine.
Ukoliko uzmemo za potrebno da ovakav brod ima na sebi opremu za lake ronioce, navigacisjku elektronsku opremu (radar, sve vrste kompasa), komandni interfon za komunikaciju unutar broda, borbeni centar za upravljanje vatrom te kontrolu havarije na brodu u sklopu mera BOB, te brodsku opstu ventilaciju i slicne “novotarije”, tesko cemo pojasniti izuzetno snazno naoruzanje koje se sastoji od pramcanog Boforsa 40mm te krmenog cetvorocevnog topa 20mm (spocetka jednocevni M.71) 8 x klizaci dubinskih PP bombi, 1 x 4 lanser RTU i 2 x 2 lanser 128mm osvetljivackih raketa. Ovakvo naoruzanje kvalifikuje brod kao najuniverzalniji uz VPBR klasu sto za ovako malen brod niposto ne sme biti karakteristika. Problemi nastaju prilikom uopste pokusaja upotrebe sveg ovog naoruzanja sto znacajno utice na pad kvaliteta obuke mornara i staresina, posluzioca na ovoj klasi brodova. Rezultat toga je da je na nekoliko brodova pred sam raspad nekadasnje JRM bilo cak i zamenika komandanata u cinu por. Fregate sto je nezamislivo za brod ove kategorije.
Ne bi bilo korektno pa ne spomenuti poboljsanje marimnih te pomoracko-navigacijskih osobina i spoobnosti broda u odnosu na 131tip Granicara sto je postignuto pre svega vecom brzinom, mocnijim pogonom, elektrovitlima, aluminijskim nadgradjem i posebno dopunskim elektromotorom za odrzavanje na poziciji koji cak donekle moze gurati brod u slucaju potrebe. Ipak, sve ovo pada u vodu pred nerealnim zahtevima za multifunkcijskim brodom koji je ovolike softificirane, pre svega borbene sisteme smestio na brod ove kategorije i namene. Dakle, moje pitanje glasi: sta ce jednom granicnom patrolnom brodu klizac dubinskih bombi? Poznati su opasni delovi akvatorija ispred ulaza u Boku, oko Rta Ploca te juna obala Istre oko rta Kamenjak koji su pogodni za dejstva podmornica protiv domacih komunikacija te je te sektore uspesno pokrivala tzv. Duboka patrolna linija sastavljena od brodova tipa PBR te VPBR pa sa svojim B/K sta to korisno moze uciniti PC? Nadalje, u uslovima savremenog ratovanja, sta moze uciniti ovaj brod sa svojom snaznom ali na optickoj vidljivosti i proceni baziranoj PVO komponenti zamisljenoj kao sklop artiljerijskog i raketnog naoruzanja? Presresti niskoleteci objekat sa visokom dozvucnom brzinom od 800-900 km/h? Jednostavno, megalomanski zahtevi su uspeli da jedan od najboljih domacih pomorackih projekata marginalizuju u tolikoj meri da se njegova borbena uloga a kasnije I upotreba svela na metaforu: ni na nebu ni na zemlji.
Zbog cega je bitno ukazati na ovaj problem megalomanstva u prvoj patrolnoj liniji?
Zbog toga, postovani, jer je ovakvih primera i ranije bilo. Rec je, pre svega o brzim patrolnim camcima detasovanim na Brione ali i na nekim jezerima i rekama. Ukoliko smatramo da jedan staresina, pritom podoficir, moze da vrsi navigaciju, upravlja u navigacijskom i pomorackom smislu sa brzim camcem koji postize zavidnu brzinu od skroro 25 cvorova, onda zaista tesko da cemo poverovati da on jos uvek moze da pritom uspesno koordinise vatru iz dva mitraljeza 7,62mm i jednog 12,7mm te na taj nacin vrsi uspesna borbena dejstva. Naravno, i ovaj camac je opremljen radarom i kompasom te je predvidjen da dejstvuje i danju i nocu a to sta su najcesce talasi na iole jacem moru u stanju da ucine camcu od jedva nesto preko 10 metara treba u potpunosti zanemariti i usredotociti se na trend megalomanskih zahteva trpanja oruzja na brod kao lopatom. Istovremeno na rekama i jezerima PC tipa 20 moze sasvim uspesno da obavlja iste zadatke bez obzira na dosta manju brzinu (15cv) i “mrsavo” naoruzanje od svega dva jednocevna topa 20mm M.71 sto za brod od preko 20 metara duzine te deplasmana od 55 tona (dakle, 6 puta vise od brzog camca AL8K), deluje gotovo ponizavajuce cak I u svetlu cinjenice da tip 20 ima od opreme i ehosonder (skeniranje dna radi muljevitih korita inaslaga na rekama) kao isvu ostalu navigacijsku opremu za dejstva nocu. Dakle, koliko smo daleko otisli u megalomanstvu sa zahtevom da patrolnu sluzbu obavljaju Rtop tip 401?