TNT024
Prijatelj foruma
vodnik I klase
Offline
Gender:
Posts: 692
|
|
« Reply #28 on: May 18, 2011, 11:13:42 pm » |
|
SMENA – ratni dnevnik p.pukovnika Đorđa S. Aničića
Subota, 27.03.1999.
Ponovo neprekidno dežurstvo po smenama. Bio sam u kabini do 12,00 časova. Po dolasku u logor u 12,30 časova pokušao sam da zaspim. Samo što sam utonuo u prvi san, probudio me je kurir Kosta Ćurčić, vojnik na redovnom odsluženju vojnog roka. U kancelariji me je čekao major Srboljub Popović iz Komande Brigade. Doneo je usmenu naredbu. Premoren sam, u glavi mi je haos. Osećao sam da je samo fizički prisutan, a njegov glas mi je nerazgovetno dopirao iz daljine. Zamisao Komande Brigade je bila da od 14,00-20,00 časova sa svake od tri lokacije, sa imitatorom radarskog zračenja zračimo po 20 minuta. Zračimo 20 minuta sa jedne lokacije, pomerimo se na drugu, zračimo 20 minuta, idemo na treću lokaciju, sa nje zračimo 20 minuta, i tako u krug do 20,00 časova, kada počinje nalet i signal „Vazdušna opasnost.“ Dakle, zračiti sa lokacija: - Subotište (lokacija 1), azimut 270 stepeni, - Pećinci (lokacija 2), azimut 270 stepeni, - Dobrinci (lokacija 3), azimut 230 stepeni.
Zračiti sa lokalnog puta i posle toga postaviti imitator na osnovni položaj za svoje potrebe. Razmišljam koga da pošaljem na zadatak. Popović kaže da treba da idem ja sa poslugom, jer najbolje poznajem lokacije, bio sam oženjen iz Pećinaca. Javljam Daniju, koji je na položaju sa smenom, da ću povući imitator radarskog zračenja sa položaja i da ću sa vozačem Lukićem i operatorom imitatora vodnikom Radivojevićem otići na zadatak, te da ću kasniti u smenu. „Vraćam se oko 20,00 časova i tada ću ti sve ispričati.“ Obišao sam po jednom, sa Lukićem i Radivojevićem, sve tri lokacije, poštujući dogovor i naređenje. Retki automobili, koji su prolazili, znatiželjno su nas posmatrali i brzo se udaljavali. Po povratku na prvu lokaciju, sišao sam u Pećincima kod Lukija, vlasnika lanca prodavnica po selima pećinačke opštine, da probam da nabavim baterijske lampe i uloške za njih. Lukić i Radivojević su nastavili sa radom sa onih pozicija kao prvi put. Ulošci se se istrošili pre neku noć, prilikom prevođenja sredstava. Ako treba da prevodiš tehniku, kupi uloške. Uvek je tako bilo, starešine su ih kupovale same. Beda. Dao mi je 15 uložaka od 4,5 volta, a baterijske lampe nije imao. Pokušaće da ih nabavi. Potpisao sam mu račun za uloške. Račun u ovo vreme!? Mi ratujemo, a on misli kako refundirati lovu. Zašto je ovo više moj rat od njegovog? Treba mu račun da pravda lovu kod Štaba Opštine. U logor smo stigli oko 19,30. Nije bilo vremena da još jednom obiđemo sve tri lokacije. Smena mi je počela i trajaće od 18,00 do 24,00. Večerali smo. Sirena je najavila vazdušnu opasnost. U 20,30 stižemo na vatreni položaj: ja da zamenim Danija, a Lukić sa vodnikom Radivijevićem da postavi imitator zračenja. Prilazim stanici za vođenje raketa. Poznata buka agregata i rad stanice za vođenje raketa. Na mesečini se vide rakete na lansirnim rampama. Rakete su na pripremi za lansiranje. Ulazim u kabinu stanice za vođenje raketa. Na mestu pomoćnika rukovaoca gađanja sedi major Boris Stoimenov, pomoćnik komandanta za tehniku. Slušalice sa mikrofona za vezu sa Operativnim centrom Komande Brigade su mu na glavi. Dani, na mestu rukovaoca gađanja, drema oslonjen na blokove za upravljanje radom lansirnih rampi, bočno od pokazivača osmatračkog radara. Vremenska baza osmatračkog radara okreće se ujednačenom brzinom. Nema blizu ciljeva u vazduhu. Ima ih na većim daljinama na raznim azimutima. Major Stojmenov ustaje kako bih ja seo, prepušta mi slušalice za vezu sa Komandom Brigade i pomera se iza oficira za vođenje raketa. Ostatak borbene posluge, četiri starešine i vojnik zapisničar, na svojim mestima, Moja smena. Kad Dani za koji trenutak ode iz smene, ja ću sesti na mesto rukovaoca gađanja, a major Stojmenov na mesto pomoćnika rukovaoca. Po navici iz prethodnih dana, Dani i ja razmenjujemo informacije o najnovijim događajima iz smene i jedinice. Ukratko mu kažem šta sam radio to popodne, a on meni, i dalje dremajući, šta je on radio. Imitator radarskog zračenja još nije povezan i spreman za rad. Odjednom na pokazivaču osmatračkog radara, na azimutu 195 uočavam cilj na 23 kilometra. Sledeći krug na osmatračkom radaru jasno ukazuje da nam se avion približava, Kažem: „Dani, ovaj ide na nas!“ Dani je otvorio oči, pogledao u ekran i nezainteresovano pratio situaciju. Odraz nam se približavao. Avion je bio na 14-15 km, kad je Dani naredio: „Azimut 210, traži!“ Kao pomoćnik rukovaoca gađanja, tog momenta sam naredio: „Antena!“ Komandir baterije počeo je da navodi oficira vođenja po azimutu i mesnom uglu na cilj – levo, levo: stop!, desno, gore, gore: stop! – antena.Uključio je zračenje osmatračkog radara. Tog momenta počinje igra mačke i miša. Ko će biti brži i spretniji. Oficir za vođenje, okrećući tri točkića istovremeno, pokušava da nađe cilj. Zračimo više od desetak sekundi neuspešno tražeći cilj. Naređujem: „Prekini traženje – ekvivalent!“ Posle nekoliko trenutaka, Dani ponovo naređuje novi azimut traženja 230, a ja momenat zračenja. U vazduhu se oseća adrenalin. Ovaj put oficir za vođenje uspeva da vidi cilj na svoja dva ekrana, ali nikako iz više pokušaja ne može da ga poklopi sa presekom horizontalnog i vertikalnog markera. Točkići samo škljocaju – mora da ih gurne od sebe, poklopi cilj u presek ta dva markera. Tog momenta kad je cilj u preseku markera, mogu da počnu da ga prate operateri ručnog praćenja – po ravni F1 i F2 na svojim pokazivačima. Tada su stvoreni uslovi da oficir vođenja prati cilj po daljini, a operatori ručnog praćenja da vode lansirane rakete na cilj koji je u preseku markera. Cilj beži i vrši manevar. Ponovo je vreme zračenja predugačko i ponovo naređujem: „Prekini traženje – ekvivalent!“ Posle nekoliko sekundi pokušavamo isti postupak na azimutu 240. Veoma brzo, posle nekoliko sekundi oficir vođenja pronalazi cilj i izveštava da je cilj u manevru. Točkići oficira vođenja škljocaju, operatori ga gube. Vreme zračenja je ponovo dugo i taman kada sam hteo da naredim: „Prekini traženje – ekvivalent“, operator praćenja Dragan Matić je uzviknuo: „Daj ga! Daj ga! Imam ga!“ Energično je okretao svoj točkić, pokušavajući da dovede odraz od cilja na sredinu ekrana. Uspeo je. Operatori praćenja su uspeli da poklope cilj sa krstom – presekom dva markera i time obezbede uslove za lansiranje raketa. Drugi operator za praćenje Dejan Tiosavljević izveštava da je cilj velike odrazne površine. Tog momenta kažem Daniju: „Vodi računa da nije mamac da nas ne zajebu.“ Kroz glavu mi je prošla misao ratnih iskustava iz Iraka kada su združene snage na bespilotne letelice kačili ugaone reflektore i time povećavali odraznu površinu. Borbena posada iračana je mislila da se radi o pravom avionu i počinjala da zrači nišanskim radarom. Tog momenta lovci u vazduhu su hvatali lokaciju radara-našana, a onda iz zasede sa strane eliminisali raketnu jedinicu protivradarskim raketama. Oficir za vođenje Muminović izveštava – stanica prati cilj, cilj u dolasku, daljina 13 kilometara. Istovremeno operatori izveštavaju – po F1 pratim cilj, po F2 pratim cilj. Dani je komandovao: „Cilj uništiti, metod t/t lansiraj!“ Oficir vođenja Senad Muminović stiska dugme za lansiranje raketa. Potmula eksplozija. Startni motor prve rakete je zaurlao. Stanica za vođenje raketa se zaljuljala. Start prve rakete, i posle 5 sekundi i druge. Oficir vođenja izveštava: „Prva lansirana – prva zahvaćena (operatori praćenja po ravni F1 i F2 počinju da vode raketu na cilj), druga lansirana – druga nije zahvaćena (ne postoji mogućnost vođenja raketa). Daljina 13 kilometara.“ Operatori po F1 i F2 stabilno prate. Ustajem sa mesta pomoćnika rukovaoca gađanja i posmatram poslednje kilometre leta rakete na ekranu operatera praćenja. U tački susreta rakete i cilja vidi se svetlosni blesak na ekranima pokazivača. Cilj uništen. Vreme uništenja u 20,42. Avion smo našli na 6 km visine. Usledio je protivraketni manevar i oboren je negde sa 8-10 kilometara visine. Ostale parametre oficir vođenja nije ni očitao, radilo se o sekundama. Ceo proces je trajao oko 23 sekunde. Posle toga panika u vazduhu – nigde ni jednog cilja. Na komandnom mestu 250. rbr PVO majoru Janku Aleksiću, iz odseka za tehniku 250. rbr PVO, na njegov zahtev, diktiram sastav borbene posluge koja je izvršila bojevo gađanje. Dani je komandovao samo metod vođenja, a ja ga sada pokrivam i po odredbama Pravilnika gađanja izveštavam, način lansiranja, utrošak raketa, način aktiviranja bojeve glave raketa, osnovne parametre uništenja cilja. „Svaka čast, legende!“, otelo se Aleksiću. Isto mi, posle desetak minuta, traži i pukovnik Dragan Stanković, načelnik Štaba 250. rbr PVO. Diktiram mu ponovo sve. Vojnik Davor Bložić, zapisničar borbenih dejstava, zapisao je istoriju u dnevnik borbenih dejstava. U kabini radost. Čestitamo jedni drugima i ljubimo se. .........
Sa komandnog mesta Brigade usledila je 30 minuta posle lansiranja, komanda: „Priprema za marš.“ ........
|