Početkom prošlog veka na Jadranu je uveliko besneo rat između dve sile koje su kontrolisale njegove obale, doduše nije bio u pitanju pravi rat, ali su ga obaveštajci i kontraobaveštajci „zaraćenih“ strana smatrali za pravi. Još od katastrofalnog poraza u
Viškoj bitci, iako zvanično saveznici, Italijani su tražili način i priliku da se revanširaju Austrijancima. Pojava Drednota je samo ubrzala međusobnu trku u naoružanju, tako da Italijani 15 januara 1913 dovršavaju svoj prvi drednot Dante Alighieri. Uskoro za njim sledi još pet bojnih brodova u dve klase, koji su bili dovršeni do ulaska Italije u rat. Ne želeći da zaostane za Regia Marinom, KuK Kriegsmarine konstruiše i gradi svoja 4 drednota klase Tegethoff i započinje rad na planovima za 4 nova moćnije naoružana broda, klase Ersatz Monarch. Po saznanju o ovim planovima Italijani pripremaju sledeću klasu brodova, koja je bila slična britanskim brodovima Queen Elizabeth. Kako su ovi brodovi trebali da budu naoružani oruđima kalibra 380 mm, koje RM nije do tada koristila, njihovo konstruisanje počinje u fabrikama Ansaldo-Schneider, Armstrong-Pozzvoli i Vickers-Terni ( 10 oruđa u svakoj). Po ulasku italije u rat na strani saveznika, radovi na novim brodovima prestaju, a novac namenjen njihovoj izgradnji se upućuje u druge pravce.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Do obustave gradnje brodova, Ansaldo je uspeo da završi 9 od 10 oruđa naručenih kod ove firme, dok ostale fabrike nisu ni započele njihovu proizvodnju. Kako oruđa ne bi hvatala prašinu, 7 je dato kopnenoj vojsci, koja ih je iskoristila kao železnička oruđa, dok je dva zadržala mornarica i iskoristila ih da stvori , prema nekima, jedan od najružnijih brodova svih vremena.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prva dva pokušaja gradnje monitora od lučke dizalice i barže za smeće nije uspeo, tako da su krenuli da ga grade kao pravi brod. Njegovo konstruisanje i gradnja su povereni Kontra Admiralu Đuzepeu Roti, koji je konstruisao monstruma. Oblik plovila je bio četvorougaoni , sa palubom nalik na krov kakve kuće, jer je bila pod uglom i spajala se na sredini plovila na visini od 2,1 m iznad vode. Nad palubom se nalazila jedna barbeta sa kupolom za glavna oruđa, komandni most na tronožcu i izduvna grana za motore. Na prvoj vožnji se pokazalo da tup pramac stvara preveliki otpor, tako da je na njemu zavarena prosta trouglasta konstrukcija koja je bolje sekla vodu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pogon broda se sastojao od dva benzinska motora, namenjenih za torpedne čamce. Ova dva motora su proizvodila ukupno 465 KS i, preko jedne osovine, gonila „monstruma“ brzinom od 3 čv. Ovo je značilo da je bio sposoban samo da manevriše prilikom podrške trupama, dok je za iole ozbiljniju plovidbu imao pomoć najmanje jednog remorkera.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Naoružanje se sastojalo od dva oruđa 381 mm/40 Modello 1914 sa ukupno 90 zrna. Sekundarno naoružanje se sastojalo od 4 oruđa 76.2 mm/40 Ansaldo Modello 1916/17 i dva protiv avionska oruđa 40 mm/39 Vickers-Terni 1915/1917. Glavno naoružanje se nalazilo u kupoli koja je dominirala brodom i davala mu njegov groteskni izgled. Ova kupola je omogućavala elevaciju oruđima od -5/+30°, što je bilo dovoljno za maksimalni domet od 27300 m, kada su korištena pancirna zrna mase 884 kg. Zbog komandnog tornja, kretanje kupole po pravcu je bilo ograničeno na 161° levo li desno. Topovi kalibra 76,2 mm su imali maksimalni domet od 10000m pri elevaciji 43°, a protiv avionski maksimalni od 4475 m ( na toj daljini se aktivirao samolikvidator zrna), dok je efikasan domet bio oko 1100 m.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]