Šta ako Putin umre?Sve su veći izgledi da bi se rat u Ukrajini mogao odužiti. Tako se u javnom prostoru počela koristiti i sintagma dugog rata, koja podrazumeva sukob koji bi se mogao otegnuti, a uz to se može postaviti i pitanje do koje bi tačke Rusija išla, odnosno da li je jedino u njenim ratnim nastojanjima mogla sprečiti Putinova - smrt.Piše: Jutarnji.hr
02.04.2022.
Američki Institut za proučavanje rata još je početkom marta objavio kako se ruska strana priprema na dug sukob. Istakli su da nekoordinisane i sporadične ruske ofanzivne operacije protiv velikih ukrajinskih gradova podupiru procenu ukrajinskog glavnog čelnika da se ruske snage suočavaju s rastućim problemima morala i distribucije te da su izgubile inicijativu. Osim toga, institut je objavio da ruski predsednik Vladimir Putin "navodno sprovodi unutrašnju čistku obaveštajnog osoblja" u pokušaju da "bude spreman izdržati borbene operacije puno duže nego što je Kremlj prvobitno planirao".
Putin je očekivao brzu pobjeduTakva prognoza ono je što se na početku rata nije očekivalo, iako je osnovna misao bila je da će Rusija relativno brzo ispuniti svoje vojne ciljeve u Ukrajini. Brojni analitičari takođe su mišljenja da je ruski predsednik Putin očekivao brzu pobjedu. Priznao je to indirektno i šef ruske nacionalne garde Viktor Zolotov koji je rekao sredinom marta da vojna ofanziva Moskve na Ukrajinu ne ide prema planu. Bilo je to tada najsnažnije priznanje savetnika Kremlja da je ruska invazija na Ukrajinu sporija nego što se očekivalo.
- Želeo bih reći da ne ide sve tako brzo kako bismo želeli - rekao je Viktor Zolotov te je za loš napredak Rusije okrivio krajnje desničarske elemente koji se skrivaju među ukrajinskim stanovništvom.
"Rat će trajati dok Putin ne umre"U prilog tezi da se i sama Rusija priprema na dug rat govori kako je Kremlj najavio da će radikalno smanjiti vojnu aktivnost na području oko Kijeva i Černihiva. Ruski ministar odbrane Sergej Šojgu nedavno je izjavio da će "specijalna vojna operacija", kako Rusi službeno nazivaju invaziju na Ukrajinu, trajati dok se ne ispune ciljevi. Analitičari smatraju kako promena strategije zapravo znači kako je sam ruski vojni vrh svestan da je njihov plan za svojevrsni "blitzkrieg" propao, što ih je ustvari nateralo da suze svoje ciljeve i promene taktiku, drugim rečima pripreme se za dug rat.
U tom smislu intrigantna je izjava ukrajinskog zastupnika u Kijevu Dimitrija Nataluka. On je govorio o tome da Ukrajina mora pobediti te kako je previše dobrih ljudi dalo svoje živote u ovom ratu, ali i dodao da će rat trajati dok Putin ne umre ili ne bude uhvaćen. Uistinu, što se događa s Rusijom u slučaju da Putin umre? Može li se dug rat odužiti do tog stadija? Ko preuzima vlast? Kakva osoba bi ga mogla naslediti? Zaustavlja li se rat Putinovom smrću?
Rat onoga koji ima apsolutnu moćOvo poslednje pitanje je ključno jer direktno je povezano s tezom da je ovo Putinov rat, odnosno rat koji je izazvao jedan autokrat, koji ima apsolutnu moć, a ne sistemske politike kao izraza volje ruskog naroda. Toj tezi doprinose i izjave brojnih zvaničnika Zapada. Visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i sigurnost Đuzep Borel je rekao da je ovo Putinov rat, tj. da se tu ne radi o ratu ruskog naroda.
I nemački kancelar Olaf Šolc upozorio je da se ne sme izjednačavati Rusija i ruski narod s predsednikom Vladimirom Putinom. "Nije ruski narod doneo kobnu odluku da napadne Ukrajinu. Ovaj rat je Putinov rat", rekao je Šolc.
Kakvo je zapravo Putinovo zdravlje?Što se tiče Putinovog zdravlja, kako je pisao Guardian, zapadne obaveštajne službe veruju da se osobnost Vladimira Putina dramatično promenila tokom poslednjih pet godina, a Putin pokazuje sve veću i očitu paranoju o svom zdravlju. Kako je Guardian pisao, obaveštajni izvori ne navode konkretan uzrok toj paranoji, a moguća objašnjenja su rak, Parkinsonova bolest, demencija ili upotreba steroida za lečenje nekog drugog stanja.
- Veliki dokaz da je Putin zabrinut za svoje zdravlje je to što je toliko očito zabrinut zbog koronavirusa - rekao je izvor iz obaveštajnih službi, navodeći njegovo insistiranje na sedenju podalje od stranih čelnika, poput francuskog predsednika Emanuela Macrona ili svojih ključnih osoba, poput ministra odbrane Sergeja Šojgua.
Kremlj ima dugu tradiciju skrivanja zdravstvenih stanjaBivši šef MI6 sir Richard Dearlove veruje da je objašnjenje za Putinovo čudno ponašanje mogućnost da ima Parkinsonovu bolest. Kremlj je to još pre opovrgnuo. "Čuo sam od neurologa da su gubitak suzdržanosti i psihoza vrlo česti simptomi Parkinsonove bolesti", rekao je za GB News ovaj nekadašnji britanski obaveštajac. U novembru 2020. bivši istoričar na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose Valerij Solovej rekao je da Putin boluje i od raka i od Parkinsonove bolesti. Kremlj je i te navode demantovao dok je Solovej kasnije priveden na svedočenje u Moskvi. Takođe, The Telegraph je sugerisao kako je tokom nedavnih televizijskih nastupa Putin delovao osetno otečeniji u licu i vratu te kako je tome tako jer možda ide na određene tretmane sa steroidima. Sve ovo samo su nagađanja, istina se očito neće saznati. Kremlj ima dugu tradiciju skrivanja zdravstvenih stanja svojih čelnika poput Leonida Brežnjeva, Jurija Andropova, Konstantina Černenka, Borisa Jeljcina...
Tehnički, njegov naslednik se znaŠta, kad bi se Putinu zaista nešto dogodilo? Što ako zbog bolesti ili smrti ne bude u stanju obavljati svoju dužnost predsednika Ruske Federacije? Tehnički, on ima svog naslednika. To je premijer Rusije Mihail Mišustin. Službeno, u slučaju Putinove smrti ili nekog drugog razloga zbog kojega trajno ne bi mogao obavljati dužnost, Mihail Mišustin bi preuzeo kontrolu nad državom u razdoblju od 90 dana ili do održavanja izbora. Mišustin je na mestu premijera zamenio Dmitrija Medvedeva, čija je vlada dala ostavku pre nešto više od dve godine. Neočekivane promene tumačile su se kao Putinovo pripremanje terena za razdoblje nakon 2024. kada mu ističe mandat i on se nije imao pravo ponovo kandidovati za predsednika. Međutim, prošle godine je doneo zakon prema kome može ostati na vlasti do 2036.
Postavio Mišustina jer nema političku moćOn je pokrenuo i ustavne promene s kojima Državna duma, donji dom parlamenta, dobija ovlašćenja da bira kandidate za ruskog premijera i druge ključne pozicije. Deo ovlašćenja predsednika preselio je na parlament i premijera. Analitičari smatraju kako on razmatra različite opcije ostanka na vlasti, a među njima je i prebacivanje većih ovlašćenja na parlament, a nakon toga preuzimanje dužnosti premijera. Još jedna opcija koja se često spominje je njegov dolazak na čelo Državnog veća. Ovo savetodavno telo takođe je dobilo veća ovlašćenja uz navedene ustavne promene.
U tom svetlu promatra se i njegov izbor Mišustina, čoveka bez političke moći, kojega je kao takvog lako i kontrolisati. Kako je pisao Business Insider, Mišustin se u ruskim političkim krugovima smatrao beskrvnom i nemoćnom političkom personom bez velikih ambicija, čovekom koji uživa samo Putinovu političku potporu.
Mišustin korona-krizu pretvorio u prednostNepoznat široj javnosti, Mišustin je deset godina bio na dužnosti upravnika poreske uprave gde je izgradio ugled. On je krajem 1980-ih diplomirao na tehnološkom fakultetu u ruskoj prestonici. Godine 1998. ulazi u rusku upravu kao potpredsednik poreske službe i zamenik ministra zadužen za isti resor. Obavljao je visoke dužnosti u vladinim agencijama, a 2010. dolazi na čelo ruske poreske uprave sa zadatkom da je temeljno modernizuje. Međutim, neke stvari očito su se promenile. Nezavisni Moscow Times je pisao 2021. godine kako Mišustinove deonice odjednom rastu. On se politički podigao kroz pandemiju koronavirusa u trenutku kad je Putin obustavio javne nastupe i povukao se u strogi režim karantina.
Odgovornost za borbu protiv virusa delegirana je na niže rangirane zvaničnike u središnjoj i regionalnoj vladi, što je Mišustin iskoristio. Počeo je ostvarivati i sve bolje rezultate na anketama, potpuno se približivši Putinu po popularnosti. Prema političkom konsultantu Abbasu Gallyamovu, Mišustin bi mogao od sebe stvoriti nezavisni politički brend, koji bi ga mogao dobro pozicionirati za buduća politička unapređenja, što niko nije očekivao.
Šojgu - čovjek koji je na čelu vojske, ali i ideologijeŠto se tiče ostalih mogućih ruskih vođa, izdvaja se ime Sergeja Šojgua. Radi se o ruskom ministru odbrane. Snimak na kojoj mu Putin naređuje da se ruske nuklearne snage podignu na visok stupanj pripravnosti, opravdavajući to agresivnim izjavama NATO-a i ekonomskim sankcijama protiv Moskve, obišla je svet.
- Zapovijedam ministru obrane i načelniku glavnog čelnika da snage za odvraćanje ruske vojske stave u borbenu pripravnost - rekao je Putin na sastanku s vojnim čelnicima koji je prenosila i televizija.
- Razumem - odgovorio je ministar odbrane Sergej Šojgu, a novinar Financial Timesa tada je primetio kako ovo nije prvi put da Sergej Šojgu izgleda kao da mu je vrlo nelagodno dok prima naredbe od Putina.
Šojgu se već duži niz godina spominje kao mogući Putinov saveznik, osoba koja je s Putinom i u prijateljskim odnosima. Kako je prenio BBC, ekspert za sigurnost Andrej Soldatov veruje kako je Šojgu i dalje najuticajniji glas koji Putin čuje.
- Šojgu nije samo na čelu vojske nego delimično i na čelu ideologije. U Rusiji je ideologija obično povezana sa istorijom, a Šojgu je onaj koji ima kontrolu nad narativom - objasnio je Andrej Soldatov.
Šojgu je započeo svoju karijeru ranih 1990-ih kao šef ministarstva za hitne slučajeve. Smatralo se da je liberalni demokrat dok nije preuzeo ministarstvo 2012. godine. On je predvodio aneksiju Krima i intervenciju u Siriji. Smatra ga se zaslužnim za modernizaciju ruske vojske. Politico piše da je Šojgu najpopularniji ruski general poslije Georgija Žukova, čuvenog sovjetskog generala iz Drugog svjetskog rata. Šojgu je blizak Putinu i redovno provodi letnje odmore s predsednikom na kojima su njih dvojica viđena kako ribare i voze čamac bez majica. Ipak, kao Šojguov nedostatak spominje se to što je samo tri godine mlađi od Putina, ali i što, kako se navodi, nije dovoljno dužan Putinu za svoju karijeru, što ga čini previše nezavisnim. Naravno, tu je i aspekt mogućeg neuspeha u Ukrajini, što teško može rezultirati nagradom.
Sobjanin - gradonačelnik MoskveKao Putinov naslednik spominje se i gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin. Za njega se smatra kako je uspostavio red u Moskvi, a poštovanje službene politike je zaradio i tako što je zabranio parade ponosa u Moskvi. Analitičari govore kako nikad nije bio deo užeg Putinovog kruga, iako je na čelu najvećeg ruskog grada pokazao liderske osobine samog ruskog predsednika. Pokazatelj je i kako je pobedio na prošlim izborima za gradonačelnika Moskve.
On je pobedio u prvom krugu, a njegovim glavnim oponentima su bile zabranjene kandidature. Nije se mogao kandidirati Aleksej Navalni, kao ni opštinski savetnik Ilija Jačin, blizak ubijenom oponentu Borisu Nemcovu, nekadašnji zastupnik Dmitrij Gudkov te gej aktivist Anton Krasovski. Kao gradonačelnik Moskve smatra se zaslužnim za brojne infrastrukturne projekte. Zanimljivo, stvorio je i holding kompaniju Moskovski mediji, u čijem su vlasništvu niz TV kanala, radijskih stanica i novina. Sve one su tako pod kontrolom grada Moskve.
Petrušev, KGB-ovac koji misli da Amerika ne želi da Rusija postojiU zadnje vreme kao mogućeg naslednika strani mediji spominju i sekretara ruskog Veća bezbednosti Nikolaja Petruševa. Radi se o čoveku koji ima kontrolu nad obaveštajnom službom FSB, bivšim KGB-om. On je na poziciji upravnika FSB-a zamijenio upravo Putina 1999. godine. Putin je tada izjavio kako će pod Petruševim sigurnost zemlje biti još veća. Kako piše The Guardian, njegovi intervjui ga razotkrivaju kao osobu koja veruje u teorije zavere, konkretno onu da zapadne sile žele uništiti Rusiju. "Sjedinjene Američke Države najradije ne bi da Rusija postoji", rekao je on jednom prilikom.
I njegove reči o Ukrajini snažno su podsetile na Putinovu retoriku. "Ukrajina je protektorat Zapada. U Ukrajini u svakom trenutku postoji potencijal za tako jak izliv napetosti da će milioni Ukrajinaca tražiti utočište na drugim mestima", rekao je u nedavnom intervjuu te tako predvidio mogući sukob. Smatra se da Putin malo kome veruje kao njemu, ali jedan od problema da nasledi Putina mogle bi biti njegove godine. Naime, Petrušev je godinu dana stariji od Putina, što u ovoj priči sigurno nije beznačajno.
Bortnikova na čelu Rusije žele elite?Treba spomenuti i ime šefa FSB-a Aleksandra Bortnikova. No on se ne spominje kao onaj koji će Putina naslediti nakon što umre, već kao onaj koji bi Putina mogao naslediti nakon puča. Doduše, navodi su to koje treba uzeti sa zrnom sumnje budući da se radi o informaciji koju je objavilo ukrajinsko ministarstvo obrane koje tvrdi da ruska elita razmatra mogućnost atentata na Putina. Njihov cilj je ukloniti Putina s vlasti što prije i uspostaviti ekonomske veze sa Zapadom, koje su uništene zbog rata", dodaje se. Kako navode Ukrajinci, kao Putinovog naslednika vide šefa FSB-a Aleksandra Bortnikova. On je na čelu ove obaveštajne agencije od 2008. godine i dugo se smatrao uticajnim članom užeg kruga Vladimira Putina. Kao i sam Putin, Bortnikov je bivši časnik KGB-a, u koji je ušao 1975. godine.
Godine 2006. ruski časopis The New Times tvrdio je da je Bortnikov bio uključen u operaciju ubistva Aleksandra Litvinenka. Litvinenko je bivši ruski špijun koji je postao britanski državljanin. Umro je od trovanja radioaktivnim polonijem-210 2006. godine u Londonu.
Putin pravog naslednika ne može imatiKo god da bude naslednik, jasno je kako Putin u punom smislu pravog naslednika ne može imati. Kako piše The Bulwark, Putin je poput svakog vođe od boljševičke revolucije redefinirao posao ruskog predsednika. Lenjinovo vodstvo bilo je značajno drugačije od Staljinove totalitarne noćne more, Hruščovljev reformistički revizionizam i antistaljinizam predstavljali su još jednu promenu. Brežnjev je gotovo dve decenije predsedavao sastavom kolektivnog donošenja odluka. Gorbačov se pokušao vratiti sastavu vrhovne kontrole pre Brežnjeva kada je uveo glasnost i perestrojku samo da bi završio s raskolom u stranci, pokušajem vojnog udara i raspadom Sovjetskog Saveza.
Nakon Jeljcina, i Putin je ponovo redefinirao posao predsednika. Pod njegovim vodstvom predsednik je kreator i razbijač oligarha, gospodar informacija i represije u Rusiji, šef masivnog sastava korupcije koji kvari rusku ekonomiju.
Izvor:
www.blic.rs