Ko ima mogućnost neka pogleda ovo na TV :
https://www.napovednik.com/tv16205077_tomos_narejeno_v_jugoslaviji_dokumentarni_filmBio sam na ponovljenoj premieri u kinu, posle filma je bio i razgovor sa autoricom filma i režiserom. Interes je bio takav, da sam jedva dobio kartu, a saznao sam slučajno videći na TV najavu. Još toliko ljudi koliko nas je bilo u kinu, bilo je vani i odlučili su sve pustiti unutra, ljudi su sjedeli na tla i stajali, gde god se moglo, kinodvorana puna do daske (istina, nije velika). Sad krene film na festivale i TV.
Film je dobro odradjen, mada prikazuje samo jedan dio i aspekt istorije Tomosa. Autorica, koja je mlada cura rodjena posle 1980, prepoznala je priču o Tomosu kao veoma značajnu i odlučila napraviti film. Tomos je imao uspone i padove ali htjeli su prikazati samo priču o uspjehu. Uz entuziazam njezinog suradnika na TV, neumornog vodje društva Tomos, Steva Vujiča, koji ima privatni muzej Tomosa u Kopru sa mnogo lepo očuvanih i vrednih eksponata, medju kojima i prototip 175 ccm motocikla, koji nije išao u serijsku proizvodnju. Film je nastao kako je nekad (u SFRJ) više često bilo nego danas: uz etuziazam ovih ljudi, ne zbog službene dužnosti. Autorica se zakopala za pola godine u arhivu i pripremala material za film. Onda se javljalo sve više ljudi koji su htjeli doprinjeti svoj dio priče o Tomosu. I da bi slobodno mogli napraviti film od 5 sati, materiala ima mnogo. Ona je došla iz Kopra iz drugog regiona Slovenije, pa je rekla, da ju je iznenadilo, kako cijeli Kopar diše uz Tomos, ponajviše naravno, tad u zlatnim vremenima ove - može se slobodno reči - globalno uspješne YU fabrike, pa i danas. Rekla je da ju je mnogo ljudi pitalo zašto "Tomos...u Jugoslaviji" a ne "Tomos.....u Sloveniji". I protumačila je, da smatra, da je istorijski gledano tako pravilno, čak je navodno i JBT rekao, da treba na ovim prostorima neku snažnu industriju podiči, jer Koper tada privredno nije imao ništa. Pa je 1954 nastao Tomos, 1958 Luka idr.fabrike (npr. Plama Podgrad napravila se u jednom selu, zato da su ljudima tamo dali posao). Eto, cura rodjena u zadnjim godinama SFRJ, pravilno je definirala istorijske okolnosti. U filmu su i originalni snimci posjeta JBT-a, pa priča o Tomos - Ghana, Tomos NL, nekoliko ljudi koji su radili u Tomosu. U Švedskoj su išli za med motori za male skijaške žičare. Muzika u filmu je od lokalne grupe Bumerang, koja je bila dobro poznata u ono vreme tako u Kopru, kao u širi Jugoslaviji. Kad su išli po Jugi, pitali ih odakle ste, rekli su iz Kopra, i onda su znali "uuu, Koper, motori i rokenrol ! "...godine su to bile otvaranja prema zapadu, širenje zapadne muzike u naše prostore itd. Bumerangi nisu tražili nikakve naplate za muziku, a naglašeno je, kako je muzika za film skupa. I projekcija za nas je bila besplatna. Film o Tomosu je film o vremenima, kojih više nema. Vremena naše mladosti i vremena radničke klase, velikih fabrika koje su zapošljavale masu fabriki odanih ljudi a uz to su fabrike gradile stanove, pa sportske hale, ambulante idr. društvene potrebe. Jedino, što bi možda trebali spomenuti u filmu - a nisu - je, da je Tomos, odnosno Zdravko Matulja, bio EU šampion 1982 u utrkama u klasi 50 cc. A i da su imali klip motora bez prstenova, jedini takav, nisu ga imali ni Japanci tad. Domaća pamet, Tomos Inštitut, Koper, Slovenija, Jugoslavija. Bilo i prošlo (na žalost).
Ja imam Tomosov Colibri, Giugaro design, zadnji veći projekt fabrike prije stečaja 1990. Za mene neprocjenljiv i ne dam ga za suvo zlato. Zadnjih godina razmišjao sam nabaviti još crveni ATX, a nisam se mogao odlučiti. Ali od projekcije ovog filma, gledam svaki dan Tomose na netu. Sad sam zapeo na model BT.....ne znam još ali sad sam dva ako ne 3 korake bliže, da nabavim još jedan Tomos. A danas sam bio u muzeju kod Steva. Preporučujem vam ako vas put vodi u Koper. Motori koji su tamo izloženi su divni, od prvog do zadnjeg....
I još nešto za kraj: ljudi u kinodvorani su rekli autorici neka se napravi i sledeći dio priče o Tomosu. Možda će biti nešto od toga. Ako bude u ovoj ekipi i dalje postojao ovakav entuzijazam, a podržku lokalne okoline imaju, možemo se nadati.