Jester
Počasni član foruma
poručnik bojnog broda
Offline
Posts: 5 326
|
|
« Reply #54 on: December 03, 2014, 10:59:51 am » |
|
Školski brod(ovi) “Vila Velebita”
Bark-škuna “Vila Velebita” (ugrađen pomoćni parni stroj; 259 BRT) također je služio Nautičkoj školi u Bakru. Sveučilište u Zagrebu obavilo je 1913.-1914. hidrografska i biološka istraživanja na Jadranskom moru posredstvom tog broda. U Novigradu na vezu bila je tijekom I. svjetskog rata, a 1922. postala školskim brodom Državne pomorsko-trgovačke akademije u Bakru, Dubrovniku i Kotoru. Talijani su je zaplijenili u tzv. travanjskom ratu 1941., a tijekom samog rata bila je na vezu u Veneciji. Potonula je pred Ortonom (Italija) 1945. Drugi istoimeni brod “Vila Velebita” (dužina 21,5 m; širina 5,8 m; gaz 2,2 m) izgrađen je 1948. za potrebe tadašnje tzv. JRM. Treća “Vila Velebita II.” izgrađena je 1956. (ime “Kali”; dužina 24,8 m; širina 5,9 m; gaz 3,6 m), a služila je kao školski brod Centra za usmjereno obrazovanje u pomorskom prometu iz Bakra.
Prvi školski brod “Vila Velebita” (izgrađen u njemačkom brodogradilištu Howaldts-werke u Kielu 1908.) u registar pomorske oblasti upisan je kao jahta, a luka pripadnosti (dok je nisu bombardirali njemački zrakoplovi 1945.) uvijek je bila Bakar. “Vila Velebita” izgrađena 1948. bila je tipa “barkase” i istraživački brod Centra za istraživanje mora u Rovinju, a imenjak izgrađen 1956., iako malih dimenzija, služio je na ponos upornih stanovnika Bakra. Nautička škola u Bakru je oduvijek bila povijesna “prkos-škola mađarskoj najezdi na Jadran”. “Vila Velebita” obavljala je plovidbe Kvarnerom (u smislu praktičnog usavršavanja nautičara) od subote do ponedjeljka, 8-10 dana Jadranskim morem, te tijekom školskih praznika po Sredozemlju. Tijekom prvog putovanja “Vila Velebita” je stigla u Gruž u ponedjeljak 5. listopada, a u utorak 6. listopada 1908. krenula je za Bakar. Tada se iznosi mišljenje: “Koliko bi po mladež korisno bilo kad bi i austrijska vlada dala sagraditi sličan brod za dalmatinske nautikaše!”. Ta “kraljevska školska lađa na paru i jedra” imala je 1913., osim zapovjednika i strojara, također i poslovođu za mornarstvo (Kuzma Randić), jednog vođu, tri stalna (jedan od njih kuhar) i dva nestalna mornara, po jednog stalnog i nestalnog ložača, školskog podvornika (Franjo Šišul), te slugu pomagača (Ivan Francisković).
Učenici II., III. i IV. nautičkog razreda obavili su u školskoj godini 1912./1913. čak 15 pomorskih putovanja, a u razdoblju 21. lipnja do 2. kolovoza 1913. učenici najviših razreda (njih 40) obavilo je svoje prvo 6-tjedno ferijalno putovanje na brodu “Vila Velebita” (posjet važnijim lukama uzduž jadranske obale). “Vila Velebita” na kojoj su putovali učenici i profesori Nautičke škole iz Bakra bila je 1913. godine i u Gružu. Od 1913.-1914. “Vila Velebita” putuje na relaciji Trst - Kotor, a obavljene su četiri znanstvene ekspedicije po Jadranskom moru. U izvješću o putovanju “Vile Velebita” 1913. stoje razmišljanja: “Nautička škola bez školskog broda jest tijelo bez duše. ...čar i privlačnost Vile leži baš u toj potpunoj slobodi gdje učenik odmah znade ono što hoće i što bi želio znati. Vila daje pobudu za rad, za ambiciju, čega u školi nema. ...Brod na moru jedino je i uspješno sredstvo obuke... Učiti nautiku u sobi, u školi, isto je kao i učiti plivati na suhom. ... “.
Drugo putovanje “Vile Velebita” bilo je ograničeno političkim razlozima do Kotora, a uz zapovjednika i 3 profesora bilo je 40 učenika na isplovljenju 22. lipnja 1914. Tri grupe učenika imali su posebno određene zadatke: najmlađi su upoznavali brod i opremu, te prve elemente navigacije, drugi su obavljali jednostavne časničke dužnosti, vodili obalnu navigaciju, manovriranje jedrima, a treći završeni šestoškolci zapovijedali su brodom, obavljali stražu, pisali brodski dnevnik, upravljali jedrima i dr. Jedna od tada nezamjenljivih strana školskog broda bila je da se mladi pomorac “već od 14 godine priučava na život morski - baš kao i naši stari, dični pomorci”. Zbog ratnih okolnosti 1915. nisu vršena nedjeljna putovanja, već su samo izvršene dvije ekskurzije barkama poradi vježbi. Tadašnji dvorski savjetnik i nadzornik nautičkih škola u Austriji prof. Eugen Gelcich posjetio je “Vilu Velebita” u Kotoru.“Kroz nastavu pitomac upoznaje objektivnu mornaričku stvarnost”, a na školskom brodu praktično i onu subjektivnu. Sporazumom Trumbić-Bertolini o podjeli brodova Austro-ugarske monarhije (7. rujna 1920.) “konačno je priznato i pravo vlasništva i na školski brod “Vila Velebita”. Milan Šenoa je napisao (put)opis putovanja “Vile Velebita” po Sredozemlju u proljeće 1922. (pod zapovjedništvom kap. Nikole Gerechtshammera) kada je proputovano 3.353 milje jedrima i parom. Za “Vilu Velebita” Milan Šenoa je rekao da je ponos grada Bakra.
Na prvo putovanje po Sredozemnom moru u organizaciji Dubrovačke pomorske akademije “Vila Velebita” je isplovila iz Dubrovnika 2. srpnja 1922., a na njoj je bilo 48 učenika. Plovili su do Messine, Napulja, Genove (14. srpnja), te Hyersa i Marseillea (20. srpnja 1922.). Dionicu od Marseilla do Malte (650 milja) preplovili su uglavnom na jedra (550 milja) srednjom brzinom od 6 čvorova. Na Malti su bili 28. srpnja, Krfu 1. kolovoza, a u Gružu 5. kolovoza 1922. Učenici su bili podijeljeni u dvije straže, te su vršili (po danu i noći) redovitu službu na palubi, u stroju, na kormilu i pramcu. U Genovi su bili usidreni i vezani uz školski brod “Scuola redenzione Garaventa” (genoveška siročad po modernom sustavu reda i discipline pripravljana je na taj način za momčad ratne mornarice). Za najpovoljnijeg vjetra brod je mogao razviti 13 jedara, a svrha mu je bila praktično vježbanje “pitomaca zavoda te naučno istraživanje domaće morske faune”. Pitomci pomorske akademije ostajali bi na putovanju morem po mjesec dana. Tako je, u praktičnom smislu, prva na redu za korištenje “Vile Velebita” 1925. bila bakarska, druga dubrovačka, a treća kotorska akademija. Te godine Dubrovčani su jedini putovali po Levantu (1924. godine je promijenjena relacija zbog kuge). “Vila Velebita” je otputovala iz Gruža 7. srpnja 1925., a na njoj se našlo 37 pitomaca pod vodstvom A. Ribolija i prvog časnika M. Čepulića. U Patrasu su bili 11. srpnja, kroz Korintsko more prema Korintskom kanalu prošli su 12. srpnja, te nadalje kroz Egejsko more prema Dardanelima. Od Dardanela do Carigrada, nekih 110 morskih milja (200 km), “Vila Velebita” prevalila je noću između 15. i 16. srpnja 1925. pomoću stroja. U San Stefanu (10 km od Istambula) bili su ujutro 16. srpnja 1925. Iz Istambula su otplovili 23. srpnja prema otoku Halki (Turska pomorska akademija). U atenskoj luci Pireju bili su 27. srpnja, a 1. kolovoza u Krfu. U dubrovačku luku došli su 6. kolovoza 1925. Na početku putovanja “Vila Velebita” je iz Gruža plovila brzinom od 7 čvorova. bavili su i vježbu uzbune na brodu i odlazak u čamce. U Patrasu (11. srpnja) “Vila Velebita” je plovila brzinom od 6 čvorova. Uslijed jakog maestrala 12. srpnja plovili su (otvorenim jedrima) 9 odnosno 10 čvorova (ugašen stroj). Prema Korintu plovili su brzinom od 6 čvorova. Pilot je od zapovjednika dobio 1.000 drahmi za prijelaz Korintskog kanala.Uz Dardanele su gledali vrhove potonulih brodova iz bitke kod Galipolja (dvije potopljene njemačke krstarice). U Istambulu su 19. srpnja 1925. čamcima pošli na kupanje (u Scutari, predio u Maloj Aziji), a popodne je bila upriličena zabava poslanstva ondašnje države.
Slično putovanje obavljeno je od 20. kolovoza 1926. iz Bakra prema Krfu, Kreti, Egiptu i Pireju, a od 11. kolovoza Kotorska akademija obavila je praksu 31-dnevnog putovanja do Marseillea, kako je to zapisao Oliver Fijo, ondašnji učenik III. razreda Pomorske akademije u Kotoru. “Vila Velebita” je također isplovila na školsko putovanje 19. lipnja 1933. koje je pohodio 41 učenik. Iz Bakra su krenuli prema jugu, ali su se zbog olujnog jugoistočnjaka morali 22. lipnja skloniti u zaljev Tajer. U Šibeniku su bili 24. lipnja gdje su učenici razgledali luku i lučke uređaje, te općenito spomenike što je bio uobičajeno nakon što bi im prethodno na brodu profesori održali predavanje o dotičnim mjestima. Izaslanstvo Jadranske straže posjetilo je školski brod u Skradinu 25. lipnja, a učenici su posjetili i slapove Krke. Zatim su otplovili do Dubrovnika (28. lipnja), Kotora (30. lipnja), a 1. srpnja sklonili su se zbog nevremena u Tivtu. U Split dolaze 4. srpnja, te obilaze Dioklecijanovu palaču i arheološka nalazišta Salone, a u Bakar se vraćaju 6. srpnja 1933. Voditelj školskog putovanja Državne pomorsko-trgovačke akademije u Dubrovniku 1933. bio je Ivo Lovričević. Putovanje 49 učenika II. i III. razreda počelo je 11. srpnja 1933. iz Gruža prema Orebiću, Hvaru (12. srpnja), Biševu, Bolu na Braču (14. srpnja), Splitu (15. srpnja) gdje su posjetili Meteorološku stanicu na Marjanu (16. srpnja), Kartografski institut i ondašnju Banovinsku galeriju slika (17. srpnja). Zatim su doputovali u Rab (18. srpnja), te istog dana u Krk i Bakar, gdje su idućeg dana posjetili Pomorsko-trgovačku akademiju i Trsat. Putovanje se nastavilo od Sušaka i Karlobaga (20. srpnja), Novigrada i ušća rijeke Zrmanje (21. srpnja), Šibenika (23. srpnja), Hvara i Korčule (25. srpnja), gdje su idućeg dana razgledali brodogradilište. Brod je stigao u Gruž 27. srpnja zbog bolesti učenika Vojislava Matića, a 29. srpnja 1933. okončano je i to putovanje. Brodostrojari Bakarske akademije (III. i IV. razred, 33 učenika) trebali su obaviti školsko putovanje od 20. kolovoza do 3. rujna 1933., ali zbog administrativnih razloga 24. kolovoza počimlje redoviti rad uobičajen na brodu koji isplovljava tek 26. kolovoza 1933. Brod je 28. kolovoza stigao na sidrište u Gruž, zatim Šibenik (31. kolovoza), Split (2. rujna), te Bakar (3. rujna 1933.).
Školsko putovanje 1934. počelo je 16. lipnja kad je brod isplovio iz Gruža, a učenici su prethodno vršili vježbe na jarbolima, te im je objašnjen brodski red. Tako je po poslovniku tijekom plovidbe “Vile Velebita” ustajanje učenika bilo u 6 sati (previjanje i spremanje visaljki (brandi), pokrivača i pojasa za spašavanje), zatim molitva (6:30 sati), potom od 7 do 8 h pranje palube i čišćenje metalnih dijelova (dežurni su prali i čistili učenički prostor i praonicu). Vježbe na jarbolima odnosno jedrima bile su od 8 do 8,30 h, doručak i odmor (8,30 - 9,30 h), dva sata stručne praktične obuke (9,30 - 10,30 h; 10,30 - 11,30 h). Nadalje, stariji učenici su vršili opservacije meridijanske visine i Sunca, a mlađi učenici i dežurni spremali su ručak (11,30 - 12,30 h) koji je bio u 12 h. U popodnevnoj nastavi sat stručne praktične obuke bio je od 16 do 17 h, a potom je zapovjednik simulirao uzbune na brodu (17 - 18 h). Večera je bila u 18,30 h, odmaranje (18,30 - 20 h), a u 20 h večernji nastup svih učenika, molitva i čitanje zaduženja za naredni dan. Nakon toga bi slobodni učenici išli na počinak (u učenički prostor), a službom zaduženi ostali bi na palubi (kvartir od službe zauzimao bi položaje, a slobodni spavao na palubi). “Vila Velebita” došla je u Split 20. lipnja, a budući su na putovanjima znali obolijevati učenici, profesori i ostala posada, tako da je 21. lipnja 1934. iskrcan radiotelegrafist Milan Stojković. Nakon četiri dana (uglavnom jedrenja, 21.-24. lipnja) na moru brod je stigao u Sušak. Prof. Ćiro Carić odveo je učenike u brodogradilište “Lazarus”, a prof. Josip Surić na Trsat. Sljedeći dan obišli su gradiće Hrvatskog primorja (Bakar, Kraljevica, Crikvenica, Novi Vinodolski i Senj), a popodne krenuli prema Rabu. Naredna tri dana (26.-28. lipnja) brod je bio u plovidbi na moru. U Šibenik stižu 29. lipnja, a sljedeći dan razgledaju znamenitosti i gradske utvrde. Pod jedrima brod stiže u Bar 3. srpnja 1934., te ostaje na vezu uz lukobran (posjetili su Novi i Stari Bar). Dalje kreću prema Boki kotorskoj 4. srpnja i stižu u Kotor, a potom i u Dubrovnik. Tako je tijekom putovanja od 19 dana (12 dana pod jedrima - 500 NM; 3 dana na paru - 300 NM) samo 4 dana proboravljeno u lukama.
Školsko putovanje brodom “Vila Velebita” 1935. počelo je 25. svibnja odlaskom iz Gruža za Carigrad (ukupno 49 učenika I, II i III. razreda). Prema Krfu plove 27. svibnja, a 28. svibnja posjećuju otok Vido. Učenici su blizu Krfa posjetili Ahileion (nekad ljetni dvorac njemačkog cara Vilima, poslije i carice Elizabete). Prolaskom kroz Korintski kanal 31. svibnja krenuli su prema Pireju gdje stižu 1. lipnja, te razgledaju dva suha doka, parobrode na popravku i velike pontone za dizanje objekata (mase do 50 t). Tog i sljedećeg dana (2. lipnja) učenici su posjetili Atenu. U Pireju su učenici (3. lipnja) razgledali tada novi putnički parobrod Jugoslavenskog Lloyda “Princeza Olga” na prvom putovanju (početak redovite putničke i teretne linije za Grčku, Siriju i Egipat). U Carigrad (Istambul) “Vila Velebita” je doplovila 7. lipnja, gdje su posjetili veliki Bazar (tada imao više 3.000 orijentalnih trgovina) i Sv. Sofiju, zatim Zlatni rog (8. lipnja), te Galatski toranj (9. lipnja). Europski dio Istambula, Peru, posjetili su 10. lipnja. U Izmir (Smirnu) dolaze 14. lipnja gdje obilaze Arheološki muzej i druge spomenike, a u Patrasu 19. lipnja posjećuju akropolu, stare gradske bedeme i utvrde, te podzemnu tamnicu gdje je po tradiciji Sv. Andriji odrubljena glava. Nakon dva dana plovidbe na moru, brod je stigao u Meljine 22. lipnja, a jednomjesečno putovanje završilo je u Dubrovniku 23. lipnja 1935.
Školsko putovanje “Vile Velebita” koje je uslijedilo 1936. obavljeno je na relaciji Ulcinj - Sušak. Voditelj putovanja bio je, kao i prethodnih godina, ondašnji ravnatelj zavoda (Državne pomorsko-trgovačke akademije u Dubrovniku) prof. Marin Kobasica. Brod je 1. kolovoza krenuo prema Mljetu, a 2. kolovoza 1936. usidrili su se pred Polačama na Mljetu, te nakon izleta na jezero krenuli prema Korčuli. Zatim je slijedio posjet Hvaru (3. kolovoza), Splitu (4. kolovoza) gdje je predavanje o Splitu i Solinu održao prof. Vlaho Kojaković, kako je to i inače bilo uobičajeno prije posjeta nekom mjestu. Nakon Makarske (6. kolovoza) i Trogira (7. kolovoza), bili su u Biogradu n/m i Preku (9. kolovoza), Rabu (10. kolovoza), Malom Kvarneru (Malinska, 11. kolovoza), Velikom Kvarneru (Crikvenica, 12. kolovoza), Kraljevici i Sušaku (13. kolovoza) gdje su posjetili zavjetnu crkvu Majke Božje i dvorac Frankopana na Trsatu (14. kolovoza). Proputovali su Rijeku, Volosko i Opatiju, te došli u Bakar (15. kolovoza), Krk (16. kolovoza), Pag (17. kolovoza), Šibenik (19. kolovoza), odakle su posjetili Skradin i slapove Krke (20. kolovoza). Nakon toga uslijedili su Vis (21. kolovoza), a učenik III. razreda Marijo Depolo iskrcan je zbog bolesti. Posjetili su i biševsku Modru špilju (22. kolovoza). U Gružu (23. kolovoza) su iskrcali učenika III. razreda Stjepa Kotlarića (bronhitis) i učenika I. razreda Iva Granića (upala slijepog crijeva), a potom su stigli u Kotor. Nakon izleta na Cetinje (Njeguši, Lovćen; 24. kolovoza), posjetili su Državnu pomorsko-trgovačku akademiju u Dobroti, a zatim nastavili do Tivta i Meljina (25. kolovoza), te Ulcinja (26. kolovoza), da bi preko Bara i Budve (27. kolovoza), došli u Cavtat (28. kolovoza) i Dubrovnik (29. kolovoza 1936.).
Na školskom putovanju “Vile Velebita” 1937. (relacija Dubrovnik - Sušak) putovalo je 46 učenika (20 iz I., 18 iz II., te 8 iz III. razreda), a otpočelo je 28. lipnja iz Gruža. Zbog jakog juga svratili su u Vela Luku (na otoku Šćedru, 29. lipnja). Kako je s vremena na vrijeme bilo uobičajeno na takvim putovanjima, vježbalo se sidrenje i privezivanje broda, bacanje čamca, prijenos sidra čamcem, vježbe na jarbolima, zatvaranje jedara i raspored učenika tijekom uzbune (30. lipnja). U Hvaru je brod ostao (30. lipnja i 1. srpnja) zbog jake bure, a iskrcani učenik Josip Luetić (upala slijepog crijeva) otputovao je za Dubrovnik. Posjetili su Mali Drvenik (1. srpnja) i Šibenik (2. srpnja). Učenici su se i kupali u moru, nedjeljom ili u slobodno vrijeme, obično ranije ujutro (u ovom slučaju, 4. srpnja). Samostalno su kompenzirali kompas učenici III. razreda, a I. razred imao je redovitu nastavu (5. srpnja). U Privlaci su (na otvorenom moru) vježbali spuštanje čamca, mjerenje dubina i način upisivanja dubina u pomorske karte, a mjerili su i dubine kanala Prevlake. Nakon Paga (5.-6. srpnja), Kraljevice (8. srpnja) gdje se iskrcao školski ljekar Filip Smolčić zbog bolesti, te Sušaka (9. srpnja) gdje su posjetili uprave Jadranske plovidbe i ostalih parobrodarskih društava, Mušku i žensku gimnaziju, Trgovačku akademiju, novčane zavode, tvornice, hotele i kupalište, uslijedio je neizostavan posjet Trsatu i Bakru (10. srpnja), a idućeg dana Državnoj pomorsko-trgovačkoj akademiji. Uvečer se vježbala Morseova signalizacija svijetlom (12. sprnja). Uslijedili su zaljev Tajer (13. srpnja), Starigrad (14. srpnja) i Split (16. srpnja). Tu su, između ostalih, razgledali ondašnja Jadranska brodogradilišta a. d. Split, a na 2 razarača i 2 putnička parobroda u gradnji (za “Jadransku plovidbu”, po 500 BRT) učenici su mogli vidjeti ležajeve i bočne upore, konstrukciju kostura, vanjske oplate palube, zavarivanje dijelova i zakivanje ploča. Obišli su i dva plutajuća doka, te vidjeli radove u doku. Razgledali su Klis i arheološke iskopine Solina (17. srpnja). Nakon Makarske (18. srpnja), Neretve (Komin, Opuzen i Metković; 19. srpnja), nastavljaju za Vela Luku (otoka Šćedra; 20. srpnja) gdje učenici vježbaju vezivanje krme za kraj i napuštanje broda, te pristajanje na plutaču. Zatim slijede Korčula (21. srpnja), Dubrovnik (22. srpnja, gdje se iskrcao učenik Granić koji je pokazivao simptome upale slijepog crijeva), Molunat, Meljine (23. srpnja), Tivat, Kotor (24. srpnja), Risan (25. srpnja) i Cavtat (26. srpnja). U Dubrovniku 27. srpnja 1937. završava putovanje.
Zbog popravaka u brodogradilištu u Kraljevici do 21. srpnja 1838., “Vila Velebita” je krenula na školsko putovanje od 25. srpnja do 8. kolovoza 1938. Ukupno 50 učenika obavilo je prvog dana prve vježbe na jarbolima, a krenuli su iz Gruža 26. srpnja. Dizanje i namještanje jedara vježbali su pred lukom Polače na Mljetu. U Splitu (27. srpnja) su razgledali grad i posjetili Solin, a učenici II. i III. razreda koji su ga pohodili prošle godine, posjetili su Etnografski muzej (28. srpnja). Posjetom brodogradilištu razgledali su završetak radova na novim torpiljarkama “Zagreb” i “Ljubljana”, pa su ih ovom zadnjom proveli stručni tumači (29. srpnja). Nakon plovidbe uzduž uzobalja Hrvatskog primorja (Selce, Novi Vinodolski, Crikvenica i Kraljevica), pohode Sušak (30. srpnja), Trsat i Frankopanski dvorac (31. srpnja). Nakon posjeta Bakarskom zaljevu 1. kolovoza (prof. Marin Kobasica je posjetio upravu Pomorsko-trgovačke akademije), kreću prema Zadru (2. kolovoza) i Šibeniku (3. kolovoza). Posjetili su Skradin i hidrocentralu na slapovima Krke. Nakon Splita (4. kolovoza), kreću prema Komiži i čamcima pohode biševsku Modru špilju, te nastavljaju prema Veloj Luci (5. kolovoza). Slijede Orebić i Mljetski kanal (6. kolovoza), pa preko rta Oštro, Herceg Novi, zaljev Traste (7. kolovoza) gdje su se učenici kupali i natjecali u plivanju, ronjenju i vaterpolu, a vježbali su i veslanje preveslavši nekih 5-6 km. Najposlije stižu u Dubrovnik (8. kolovoza 1938.).
Na novo školsko putovanje “Vila Velebita” se zaputila 28. srpnja 1939. iz Dubrovnika. Na sjednici Brodskog školskog vijeća održano je sjećanje na spomen zapovjednika Nikole Gerechtshammera i kap. Mate Čepulića koji su preminuli 16. siječnja i 11. veljače 1939. Nakon Metkovića (30. srpnja) i Omiša (31. srpnja), posjetili su Šibenik (2. kolovoza) gdje, između ostalih, posjećuju i tvornicu sulfida. Zatim prolaze pokraj Zadra (3. kolovoza), Hrvatskog primorja (4. kolovoza) i dolaze u Bakarski zaljev (5. kolovoza) gdje su posjetili grobove kap. Nikole Gerechtshammera i prvog časnika kap. Mate Čepulića. Nakon Sušaka, otputovali su brzim vlakom u Zagreb (6. kolovoza). Obišli su Kaptol, stari Gradec, Grič, crkvu Sv. Marka, staru crkvu i kuću Petra Zrinskog, Ilicu, velike trgovačke radnje, Prvu hrvatsku štedionicu, Zrinjevac, Strossmayerovu galeriju i dr. Nakon posjeta Ljubljani (8. kolovoza), vraćaju se u Sušak (9. kolovoza) gdje su učenici I. razreda, koji nisu išli na ovaj dio ekskurzije u unutrašnjost Hrvatske i Slovenije, ostali pod vodstvom nastavnika Antuna Marića vršiti službu na brodu, posjetili Trsat, Frankopanov dvorac, Tvornicu papira, Martinšćicu i brodogradilište “Lazarus”. Blizu Raba (11. kolovoza) u zaljevu Svete Eufemije vježbali su postupak upravljanja ručnim kormilom i pojačavanje uzda kormila u slučaju oluje. Po noći (23 - 24 h) učenici II. i III. razreda pomoću nebeskog planisfera izvodili su orijentaciju na nebu. Usidrili su se pred Novigradom u Novigradskom moru (12. kolovoza). Zbog bure nisu krenuli Zrmanjom do Obrovca, nego se usidrili pred ulazom u Karinsko more (13. kolovoza) i posjetili samostan Sv. Paškala. Do otvorenog mora su prošli kroz Novigradsko more, Podgorski kanal i tjesnac Ljubač. Zapovjednik broda je poučio učenike uzbuni napuštanja broda u čamcima za spašavanje (14. kolovoza). U zaljevu Vrbosko (15. kolovoza) učenici su se kupali na plaži tijekom blagdana kada obično nije bilo redovite obuke. U Splitu (16. kolovoza) učenici I. razreda razgledali su Dioklecijanovu palaču, Etnografski muzej, stari Solin, a učenici II. i III. razreda posjetili su Hidrografski ured ondašnje mornarice i promatrali izradu pomorskih karata. Putovali su dalje prema Visu i Komiži (17. kolovoza), a u luci Badija blizu Korčule privezali su se za plutaču. Obišli su Korčulu i krenuli prema Dubrovniku (19. kolovoza) poradi iskrcaja 3 oboljela učenika: Iva Margetića (svrab), Josipa Maržića (kronični otitis - upala uha) i Dimitrija Kotura (otekla noga). Nakon Kotora (20. kolovoza), u Tivtu (21. kolovoza) posjetili su novi tanker “Perun” (3.500 t nafte). U Ulcinju (22. kolovoza) su posjetili solanu (osnovanu 1934.) koja je imala preko 100 solnih bazena, 8,5 milijuna m² površine, 800 zaposlenika i proizvodnju od preko 1.500 vagona soli (1/10 cjelokupne konzumacije u ondašnjoj Jugoslaviji). Nakon Budve (23. kolovoza), vratili su se prema Cavtatu (24. kolovoza) gdje su spustili i raspremili sva jedra.
Na završnoj sjednici Brodskog školskog vijeća obično bi profesori ocijenili učeničko vladanje, mornarske sposobnosti i one vojnog pomorstva, te donijeli godišnje ocjene za upisnice i svjedodžbe. Ravnatelj je posebno pohvalio poručnika bojnog broda II. klase Zvonimira Grbića zbog predanosti dužnostima i metodičnosti nastavničkog rada. Prije uplovljavanja u Dubrovnik (25. kolovoza 1939.), učenicima su podijeljene godišnje svjedodžbe. Najkasnije do kraja prosinca, učenici su morali nakon obavljenog putovanja predati samostalno sastavljeno izvješće tijeka putovanja Upravi škole, a tri najbolja izvješća svake akademije nagrađivana su po 100, 150 i 200 dinara. Uslijed ratnih prilika, putovanja su vršena do 1940. godine.
Zanimljivo je da je kao vlasnik “Vile Velebita” 1935. naznačena Hrv. Slav. zemaljska vlada u Zagrebu75, dok za sljedeću 1936. stoji da je vlasnik Ministarstvo trgovine i industrije Kraljevine Jugoslavije u Beogradu. Međutim, u podacima za 1912.-1913. stoji da je vlasnik “Vile Velebita” Kraljevska hrvatska vlada (Nautička škola), za 1922.-1923. Hrvatska nautička škola, a za 1937.-1938. Bakarska nautička škola.
|