Islamisti pomaljaju glavuOsvojili su svojevremeno gotovo preko noći udarne termine i naslove, istom brzinom su nestali sa medijskih radara, a sada potvrđuju predviđanja da su pobeđeni, ali ne i uništeni.
Džihadisti Islamske države (ID) uspešno eksploatišu političku i socijalnu krizu u Iraku i ponovo se aktiviraju u zemlji u kojoj je 2014. počeo njen pobednički pohod i proglašen kalifat koji će jedno vreme zauzimati trećinu teritorija Iraka i Sirije.
Bombaši samoubice sve češće napadaju različite ciljeve odazivajući se pozivima Abua Ibrahima el Hašemija el Kuraiša, novog lidera koji je džihadističku organizaciju preuzeo u oktobru, kada je dotadašnji kalif Abu Bakr el Bagdadi izvršio samoubistvo bežeći od američkih komandosa na severozapadu Sirije.
To što je novi lider koristi prezimena Hašemi i Kuraiši nije slučajno. Kuraiši su bili staro trgovačko pleme koje je u 7. veku kontrolisalo Meku i njenu Ćabu. Prorok Muhamed je rođen u hašemitskom klanu ovog plemena, a novi kalif šalje jasnu poruku da je potomak verovesnika islamske vere i da želi da obezbedi kontinuitet – ne samo vere već i ID, koja i dalje računa na oko 18.000 boraca.
Islamska država sada koristi situaciju posle ostavke iračkog premijera Adela Abdula Mahdija. Njegovi borci infiltriraju se među demonstrante i pojačavaju dejstva na širokom potezu od Bagdada preko južnih i centralnih provincija.
Irački vojni analitičari tvrde posle akcija u glavnom gradu da su islamisti u poziciji da granatama napadnu središne oblasti Bagdada oko zgrade Centralne banke i ulice Rašid, ali da njihov cilj nisu demonstranti, već snage bezbednosti.
Predstavnik za štampu iračke Zajedničke operativne komande, general Tahsin al Hafadži, kaže da islamisti aktiviraju borce koji su se povukli u ilegalu kako bi iskoristili vreme u kome su snage bezbednosti okupirane obezbeđenjem demonstracija na jugu i po centralnim delovima Iraka.
Sunitski islamisti pojačavaju dejstva protiv pripadnika mahom šiitskih jedinica narodne mobilizacije, tako i vojnih instalacija kako bi se obnovila kontrola nad delovima naftom bogate severne provincije Kirkuk, u oblastima u kojima je proglašena kurdska autonomija, a snage centralne vlasti nemaju pristup.
Američko ministarstvo finansija procenjuje da je nafta i dalje ključni element finansiranja ID uprkos gubitku naftnih polja, koja su držali po Iraku i Siriji.
Sukobi islamista i kurdskih pešmerga sve su češći i aktiviraju staro neprijateljstvo koje je kulminiralo tokom borbi za bivšu iračku prestonicu Islamske države Mosul. „Islamska država demonstracije posmatra kao priliku da intenzivira napade aktivirajući svoje uspavane ćelije, posebno na severu i zapadu zemlje i na obodima provincija koristeći pogodnosti terena”, kaže jedan član iračkog parlamenta koji se bavi terorizmom.
Irački zvaničnici iz provincija Samara i Niniva pozivaju na što hitniju akciju kako bi sprečili islamiste da se vrate na položaje koje su držali pre izbijanja protesta i kako bi destabilizovali zemlju po receptima koje i dalje koriste u Siriji.
Činjenica da se pojačano dejstvo islamista poklopilo sa demonstracijama u Iranu i Libanu i da su na meti udara mahom šiitske zone Iraka, bezbednosne eksperte navodi na zaključak da je kampanja detaljno planirana.
Otkako su napadi intenzivirani u oktobru, američke snage su se iz Sirije i Jordana prebacile za Irak, ali nema izveštaja o direktnim borbama s islamistima.
Istorija Islamske države u Iraku pokazuje da su pažljivo koristili svaku priliku kako bi sejali nesigurnost i pojačali nezadovoljstvo naroda prema režimu u Bagdadu – što je preduslov da cementiraju svoje prisustvo i efikasnost. Tako su 2014. narodni bunt protiv lokalne i federalne vlasti upotrebili da zauzmu Mosul, gde je iste godine i proglašen kalifat.
U takvim okolnostima „verovatni cilj ID je da pokaže da je svugde prisutan i da može nekažnjeno da udara gde njemu odgovara”, kaže se u izveštaju koji je u junu podnet američkom Kongresu.
Nema sumnje da su akcije protiv ID ozbiljno oslabile operativnu moć islamista, uzdrmale njihovu komandnu strukturu, eliminisale ili pohapsile mnoge komandante i desetine hiljada boraca. Pogibija Bagdadija je predstavljala jednu od najuspešnijih antiterorističkih akcija poslednje decenije, ali je ipak imala simboličnu vrednost jer se opasnost od terorista ne smanjuje, ne barem na kraći rok.
Potvrđuje se da smrt lidera ne znači i nestanak organizacije. Egzekucija Osame bin Ladena 2011. nije bila kraj Al Kaide, kao što ni smrt mule Omara nije predstavljala kraj talibana.
Organizacije poput Islamske države su decentralizovane i pojedincima ostavljaju slobodu dejstva – što utiče da ih je teže uništiti. Islamska država je veoma prilagodljiva, a neki njegovi delovi su se povezali sa drugim radikalnim islamističkim grupama.
Islamisti su odabrali stanje mirovanja po Siriji i Iraku, dok su pojačali aktivnosti po Avganistanu, jugoistočnoj Aziji i Africi. Sada se ponovo aktiviraju na terenu sa koga se krenuli u svoj krvavi pohod.
izvor