Naleteo sam na jedan veoma zanimljiv članak na sajtu "The Military Watch" u kome se govori o 6 najatraktivnijih vazdušnih borbi tokom prvog zalivskog rata 1991. godine.
Neki događaji koji su ranije kružili kao "kontroverze", ovde se navodno potvrđuju i to kako se kaže prema američkom internet portalu "The Military Watch".
Za dejstva MiG-25PD se znalo i ranije, ali ovde imamo i potvrđena obaranja i pogađanja koalicionih aviona, raketama sa lovaca MiG-29.
Svakako veoma zanimljivo.
SAD: Na godišnjicu "Pustinjske oluje" odabrano top šest okršaja iračkih migova s lovcima SAD-aAmerički internet portal The Military Watch napravio je na 30. godišnjicu od početka operacije "Pustinjska oluja" analizu najupečatljivijih borbi (dogfight) koje su se dogodile u vazdušnom prostoru ove države između RV SAD-a ( i koalicionih snaga, prim. Kubovac) i Iraka. U vazdušnim borbama na ovom prostorno ograničenom frontu okršaji su bili intenzivniji nego za vreme Vijetnamskog rata, zaključuju stručnjaci ovog američkog medija.Irak je u to vreme raspolagao borbenim letelicama koje su uglavnom spadale u vazduhoplovnu tehniku treće generacije, kao što su Mirage F1 i MiG-23. U to je vreme RV SAD svoju snagu baziralo na masovnoj upotrebi višenamenskih lovačkih aviona četvrte generacije F-15C "Eagle", koji su imali zadatak uspostaviti suverenu dominaciju u vazduhu, iznad zone na kojoj se izvode borbene operacije. Ove su letelice prilikom izvođenja svojih ofanzivnih delovanja radile u bliskoj koordinaciji s avionima za rano otkrivanje i navođenje (tzv. "leteći radari") E-3 "Sentry". S druge strane, Irak nije bio u stanju koristiti ni približno sličnu tehniku. Uprkos tome, iračkim je pilotima pošlo za rukom u nekoliko vazdušnih sudara ostvariti pobede, gde su koristili višenamenske borbene avione četvrte generacije MiG-29A i lovce-presretače MiG-25PD.
Američki autori uspeli su zabeležiti šest takvih vazdušnih duela. Pa krenimo redom:
1. MiG-25PD protiv F-18 "Hornet"Prva vazdušna borba između američkih i iračkih borbenih aviona dogodila se 17.januara. Presretači MiG-25PD, koji su se nalazili u sastavu 96. lovačke eskadrile RV Iraka, napali su dva američka lovca F-18 "Hornet". Ovi su avioni napadnuti lansiranjem raketa srednjeg dometa klase "V-V" R-40RD (AA-6 "Acrid"), koje su posedovale snažnu rasprskavajuće-razornu bojevu glavu težine 36 kg i sasvim odgovarajući domet koji je, prema rečima autora, nadmašivao tadašnje američke analoge kada su u pitanju rakete slične kategorije. U ovom je napadu jedan F-18 "Hornet" oboren. Pilot Scott Speicher (čin pukovnika) tom je prilikom poginuo.
MiG-25 je spadao u borbeno najsposobnije letelice koje su se nalazile u sastavu iračkog ratnog vazduhoplovstva, posebno kada se govorilo o borbama u vazduhu. Na njemu se nalazio velik i moćan paket različitih senzora, dok je sama letelica imala takve letno-tehničke sposobnosti da je bez nekog većeg napora mogla dostići brzinu 3 Ma.
2. MiG-25PD protiv F-15C "Eagle"Istog dana (17. januara) došlo je do još jednog borbenog kontakta u vazdušnom prostoru kada su dva aviona MiG-25PD napala isti broj višenamenskih američkih lovaca F-15. U tom je trenutku ovaj par američkih lovaca realizovao vazdušnu misiju osiguranja. Po zahvaćenim su ciljevima lansirane rakete srednjeg dometa R-40RD, koje ovoga puta nisu ništa uradile. S druge je strane lansirano najmanje desetak američkih raketa srednjeg dometa AIM-7M, koje takođe nisu imale nikakvog efekta, jer su ih MiG-25 zahvaljujući svojoj brzini uspeli izbeći.
Ovde treba istaći da je američki lovac četvrte generacije F-15 specijalno konstruisan za borbu protiv sovjetskih supersoničnih lovaca-presretača MiG-25PD, koji spadaju među najbrže operativne borbene letelice koje su ikada napravljene. I jedan i drugi avion bili su gabaritni i spadali su u tešku kategoriju borbenih aparata. Njihova namena bila je borba u vazdušnom prostoru na malim, srednjim i velikim daljinama i različitim visinama. F-15 je u odnosu na svog konkurenta imao ozbiljnu prednost, jer je radio u koordinaciji s ranije pomenutim "letećim radarima", koji su američkim pilotima omogućavali značajno bolji uvid celokupnog bojišta. Pored toga, verzija letelice MiG-25PD bila je jeftinija izvozna varijanta, koja je po tehničko-taktičkim parametrima bila prilično slabija u odnosu na iste letelice koje je koristila sovjetska vojska, uključujući i zemlje koje su bile unutar Varšavskog ugovora. Tako da je ovaj avion mogao prikazati samo deo svojih realnih borbenih sposobnosti u sukobu s američkim F-15.
3. MiG-29A "Fulcrum" protiv F-111 "Aardvark" i B-52G "Stratofortress"Tokom ovog rata došlo je i do upotrebe lovačkih aviona četvrte generacije koje je nabavio Irak. Naime, dana 17. januara, višenamenski lovci MiG-29A uspeli su da obore američki taktički bombarder velikog doleta F-111 "Aardvark", kao i da pogode strateški bombarder B-52G. MiG-291 je u to vreme bio najnoviji projekat sovjetskog vojno-industrijskog kompleksa, koji je, pored opremanja sovjetske vojske, bio namenjen i za izvoz. Iako je po brzinskim karakteristikama bio inferiorniji od lovca-presretača MiG-25PD, njega je odlikovala izuzetno visoka manevarbilnost, točnije agilnost u zaokretima i promenama pravca na srednjim i malim visinama.
Irački MiG-29A po neprijatelju je dejstvovao raketama klase vazduh-vazduh kratkog dometa R-60 koje su oborile taktički bombarder F-111, dok je jedna raketa klase V-V srednjeg dometa R-27 pogodila strateški bombarder B-52G, koji je tom prilikom pretrpeo ozbiljna oštećenja.
Što se tiče rakete R-60, ona, kao što smo rekli, spada u kategoriju vazduhoplovnog oružja klase V-V kratkog dometa. Konstruisana je 70-ih godina prošlog veka u bivšem SSSR-u. Njen proizvođač je Tbiliski vazduhoplovno-raketni zavod. Po svojm obliku spada u tip raketa koje su dizajnirane u tzv. "patka" šemi. Dobro izbalansirana aerodinamika i krila za stabilizaciju leta osigurali su raketi veliku pokretljivost i manevarsku sposobnost prilikom potere za ciljem. Pokreće je motor na čvrsto gorivo PRD-259, čiji životni vek po startu rakete nije duži od pet sekundi. Ovo je dovoljno da raketa pogodi cilj na maksimalnoj udaljenosti do 10 km, koliko iznosi njen efektivni domet. Na cilj se navodi pomoću samonavođene bojeve glave koja traži toplotno-infracrveni odraz.
Modernizovana verzija R-60M opremljena je nešto otpornijom bojevom glavom "Komar-M" (OGS-75), koja još učinkovitije zahvata svoj cilj. Pored unapređenog seta za navođenje, R-60M nosi i težu bojevu glavu mase 3,5 kilograma. Verojatnoća pogotka zahvaćenog cilja raketom R-60M iznosi 90%.
Što se tiče rakete R-27, ona je u to vrijeme bila jedna od najboljih projektila u svojoj klasi kada je u pitanju borba protiv vazdušnih ciljeva neprijatelja na srednjim daljinama. Raketa R-27 spada u projektil klase vazduh-vazduh srednjeg dometa s kombinovanim tipom navođenja. U prvom delu putanje raketa se na cilj navodi inercijalnim putem (uz radio-korekcije, prim. Kubovac), dok se na samom njenom završetku u rad uključuje poluaktivna radarska glava za samonavođenje koja zahvata svoj cilj. Raketa je otporna na aktivno elektronsko ometanje. Efektivni domet rakete zavisno o modifikaciji kreće se u rasponu 71-110 km. Raketa na svojoj putanji dostiže brzinu od 4,5 Ma, a rasprskavajuće-razorna bojeva glava težine 40 kg sasvim je dovoljna da obori gotovo svaki vazdušni cilj. Treba napomenti da postoje varijante ove rakete koje su opremljene i infracrvenim pasivnim glavama za samonavođenje dometa do 90 km. Njihova oznaka je R-27T.
Zahvaljujući njenom dizajnu, koji je osmišljen ispred svog vremena, ona je i danas vrlo aktuelna. Modernizovani modeli ove rakete dobili su obnovljeni sistem upravljanja i navođenja. Savremena elektronika omogućava brži i kvalitetniji zahvat cilja, što pilotu osigurava da se više posveti upravljanju avionom. Raketa se na cilj navodi pomoću radarske glave za samonavođenje, u automatskom režimu rada. Pored ovog režima rada, prisutna je i mogućnost poluautomatskog navođenja na cilj, prilikom čega se u celu operaciju gađanja uključuje i pilot. Pored ovoga, za samu je raketu razvijen novi tip goriva, što će joj dati povećan energetski potencijal. Modernizovana raketa R-27 moći će obarati krstareće rakete, kao i lovce pete generacije.
Dakle, usled svojih konstrukcionih prednosti, raketa R-27 značajno nadmašuje američku raketu AIM-7M "Sparrow", dok je po svojim letno-tehničkim karakteristikama uporediva s novim modelima američkih raketa V-V AIM-120C.
Kvalitet napadno-navigacijskih kompleksa, koji su bili integrisani u lovce MiG-29, imali su sposobnost borbe s neprijateljskim letelicama koje su se nalazile na velikoj daljini – "iza horizonta". Ovaj avion je konačno i napravljen da bi se uspešno mogao suprotstaviti tadašnjim američkim letelicama četvrte generacije, prije svega lakim i srednjim taktičkim lovcima F-16 i F-18. Međutim, komanda američkog ratnog vazduhoplovstva izbegavala je upotrebljavati ove avione kada su u pitanju okršaji s 29-kama. Za tu svrhu su koristili proverenije F-15.
4. MiG-29A "Fulcrum" protiv F-15C "Eagle"Lovački par višenamenskih borbenih aviona F-15 dobio je obaveštenje od letelica za rano otkrivanje i navođenje E-3 da se u blizini nalaze dva iračka lovca MiG-29A. Nakon dobijanja tačnih koordinata, američki F-15 krenule su u poteru. Međutim, irački migovi su uočili protivnika i prihvatili vazdušnu borbu. Dva para lovaca krenula su u susret jedni ka drugima. U to su vreme 29-ke posedovale bolje rakete i veću manevarbilnost, dok su američke letelice imale prednost kada je u pitanju kvalitet napadno-navigacijskog sistema, veću nosivost ubojnih sredstava, kao i podršku specijalne avijacije za rano otkrivanje i navođenje ("leteći radari").
Američki lovački avioni prvi su lansirali rakete AIM-7M "Sparrow", koje su pogodile jedan MiG. Drugi MiG-29A uspeo je da "uhvati" jedan F-15, prisiljavajući američkog pilota da krene u oštro poniranje uz masovno lansiranje IC-mamaca u cilju zbunjivanja sovjetskih raketa, koje su opremljene infracrvenim samonavođenim glavama. Irački pilot nije uspeo uništiti svog protivnika usled masivne primene raketa s IC-mamcima ali i problema s radarom na kome je došlo do iznenadnog kvara. Nakon toga je energično izašao iz vazdušne bitke, simulirajući "beg". Međutim, to je bila samo taktička varka. On je napravio polukrug i ponovo se susreo sa svojim starim znancem koji je krenuo ka aviotankeru KC-135 radi dopune gorivom u vazduhu.
S obzirom na to da je došlo do kvara na radaru, američki F-15 nije mogao identifikovati MiG-29 kao neprijateljski avion. Uskoro je počela surova borba s bliskog odstojanja. Obe letelice su tom prilikom izvodile manevre na graničnim vrednostima, ne bi li nekako uspostavile kontrolu nad protivnikom. Za to su se vreme spustili na vrlo malu visinu. Irački pilot nije uspeo da iskontroliše svoju letelicu, koja je usled izvođenja vrlo teškog manevra pala na zemlju. Ipak, irački pilot se tom prilikom spasio katapultiranjem.
5. MiG-29A protiv lovca-bombardera "Tornado"19. januara došlo je do sukoba u kome su učestvovali i avioni britanskog ratnog vazduhoplovstva. Naime, lovac-bombarder s promenjivom geometrijom krila "Tornado" oboren je od strane iračkog lovca MiG-29, koji je tom prilikom lansirao raketu kratkog dometa klase V-V R-60MK.
"Tornado" je spadao u borbene letelice četvrte generacije i u to je vreme predstavljao vrlo kvalitetan borbeni stroj u svojoj klasi. Primena raketa R-60 tom je prilikom ukazala na to da je britanski lovac najverojatnije oboren u bliskoj vazdušnoj borbi (dogfight), gde je on bio znatno slabiji u odnosu na 29-ke koje su po letno-tehničkim parametrima, kada je u pitanju bliska vazdušna borba, bile ipak daleko bolje od aviona tipa "Tornado".
6. MiG-25PD protiv F-15C "Eagle"30. januara, dva lovca-presretača iračkog ratnog vazduhoplovstva MiG-25PD organizovala su zasedu za američke višenamenske lovačke avione F-15. Tačna lokacija na kojoj su očekivani američki avioni dobijena je od strane iračke obaveštajne službe. U međuvremenu, irački lovci su bili dislocirani na više vojnih aerodroma odakle su mogli napasti američke borbene letelice iz različitih pravaca.
Američki avioni su uleteli u zasedu. Po njima se dejstvovalo raketama R-40. Jedna raketa je uspjela pogoditi jedan F-15, međutim, prema informacijama koje su došle iz izvora američkog ratnog vazduhoplovstva, on se uprkos oštećenjima vratio u vojnu bazu. Zvanični podaci koji su vezani za iračke izvore potvrđuju da su ostaci pogođenog F-15 kasnije pronađeni na zemlji.
Tekst sa sajta Military Watch, za Forum Paluba, preveo i prilagodio KubovacIzvor:
https://militarywatchmagazine.com/article/top-six-air-to-air-engagements-in-the-gulf-war-how-iraq-and-the-u-s-went-head-to-head-with-foxbats-f-15s-and-more