RSE: Dva različita izveštaja o ulozi Francuske u genocidu u RuandiSVET Autor: Radio Slobodna Evropa 21. apr. 2021
Samo mesec dana nakon što je francuska komisija, oformljena po nalogu Emanuela Makrona, objavila izveštaj o ulozi Francuske u genocidu u Ruandi 1994. godine, navodeći kako Pariz snosi odgovornost ali da nije bio saučesnik, objavljen je izveštaj koji je naručila vlada Ruande, uz optužbe da Francuska još uvek odbija da prizna svoju pravu ulogu od pre, tokom i posle genocida.Uprkos suprotnim zaključcima, dva izveštaja o istom događaju mogla bi označiti prekretnicu u unapređenju odnosa dve zemlje, pišu svetski mediji, prenosi Radio Slobodna Evropa.
Odgovornost za omogućavanje genocidaU izveštaju vlade Ruande, objavljenom 19. aprila, navodi se da je Francuska bila svesna da se u Ruandi priprema genocid 1994. i da snosi značajnu odgovornost za omogućavanje ovog zločina, u kojem je za manje od 100 dana ubijeno oko 800.000 ljudi, uglavnom iz etničke manjine Tutsi, piše Rojters. Izveštaj Ruande dolazi nakon sličnog izveštaja francuske komisije, objavljenog u martu, u kojem se navodi da je Francuska bila zaslepljena svojim kolonijalnim odnosom prema Africi, prema događajima koji su doveli do genocida i da snosi
„ozbiljnu i ogromnu“ odgovornost, ali da nije bila saučesnik u genocidu. Ali, ističe Rojters, u izveštaju Ruande navodi se da je, iako je na kraju odgovornost ležala na onima koji su zaista izvršili genocid, francuska vlada pomogla da se uspostave institucije koje su iskorištene za izvršenje ubistava.
„Na kraju krajeva, ovaj izveštaj ne može biti konačna reč o ulozi francuske vlade u Ruandi. Ta reč će stići nakon što francuska vlada objavi sva svoja dokumenta i dozvoli svim njenim zvaničnicima da slobodno govore“, navodi se u izveštaju.
Početkom ovog meseca, dodaje Rojters, Francuska je saopštila da će otvoriti arhive Ruande bivšeg francuskog predsednika Fransoe Miterana, u sklopu nastojanja da se bolje razume uloga Pariza u toj afričkoj zemlji tokom genocida.
‘Saradnik’ ekstremističkog režimaIzveštaj na oko 600 strana o ulozi Francuske u genocidu u Ruandi, koji je Kigali naručio 2017. godine, etiketira Francusku kao
„saradnika“ ekstremističkog Hutu režima, odbacujući stav da je Pariz bio slep za njihov genocidni program i da Pariz još uvek odbija da prizna svoju pravu ulogu iz 1994. godine, piše agencija Frans pres. Višegodišnja istraga američke advokatske firme Levy Firestone Muse, koja je sabrala milione stranica dokumenata i intervjue sa više od 250 svedoka, ocenjuje da je Francuska ostala „nepokolebljiva u svojoj podršci“ saveznicima iz Ruande, čak i kada je planirano istrebljenje Tutsi manjine bilo jasno. Međutim, dodaje AFP, nije pronađen nijedan dokaz da su francuski zvaničnici ili osoblje direktno učestvovali u ubistvu Tutsija.
Genocid između aprila i jula 1994. počeo je nakon što je predsednik Ruande Žuvenal Habijarimana, pripadnik Hutu naroda sa kojim je Pariz gajio bliske veze, poginuo kada je njegov avion oboren iznad Kigalija 6. aprila. U roku od nekoliko sati, ekstremistička Hutu milicija počela je da ubija Tutsije i neke umerene Hute, razmerama i brutalnošću koji su šokirali svet. Izveštaj navodi se da niko nije bliže sarađivao sa Habijarimanom nego Francuska pod tadašnjim liderom Miteranom, koji je najviše kriv za
„nepromišljeno omogućavanje“ radikalnog Hutu režima radi, kako se ističe, zaštite sopstvenih strateških interesa u Africi.
„Samo je francuska vlada bila neizostavni saradnik u izgradnji institucija koje će postati instrumenti genocida. Nijedna druga strana vlada nije znala za opasnost koju predstavljaju ruandski ekstremisti…“, navodi se u izveštaju i dodaje da uprkos jedinstvenoj ulozi francuske vlade
„ona još uvek nije priznala tu ulogu, niti se za to iskupila“.
Moguća prekretnica u odnosimaOptužba iz ruandskog izveštaja, koji je Francusku označio kao
„saradnika“ ekstremističkog režima i koja je u godinama pre genocida
„naoružavala, savetovala, obučavala, opremala i štitila ruandsku vladu“, poslednja je u kontinuiranom sporu između Pariza i male istočno-afričke zemlje oko uloge koju je tamo odigrala Francuska pre i tokom masovnih ubistava 1994. godine, napisao je Gardijan. Uprkos suprotnim zaključcima ruandskog izveštaja i francuske komisije u martu, koja je zaključila da Francuska snosi ogromnu odgovornost, ali da nije bila saučesnik u genocidu – dva detaljna izveštaja mogla bi da označe prekretnicu u odnosima dve zemlje, ocenjuje Gardijan. Ministar spoljnih poslova Ruande Vinsent Biruta rekao je da je mala, ali strateška zemlja od 13 miliona stanovnika spremna za
„novi odnos“ s Francuskom.
„Možda je najvažnija stvar u ovom procesu to što su te dve komisije analizirale istorijske činjenice, analizirale arhive koje su im bile dostupne i došle do zajedničkog razumevanja te prošlosti“, rekao je on.
Pol Kagame, predsednik Ruande od 2000. godine, pozdravio je nedavnu francusku istragu kao
„važan korak ka zajedničkom razumevanju onoga što se dogodilo“, ali je rekao da su višedecenijski napori Francuske da izbegne odgovornost naneli
„značajnu štetu“.
Ruanda i Francuska prekinule su diplomatske odnose 2006. nakon što je, napominje Gardijan, pariski sudija optužio Kagamea i devet njegovih saradnika da su oborili avion bivšeg predsednika Habijarimana, što je Ruanda odbacila. Dve zemlje su na kraju obnovile diplomatske odnose u novembru 2009.
Godine posle genocidaIzveštaj koji je naručila Ruanda dolazi usred napora te zemlje da dokumentuje ulogu francuskih vlasti pre, tokom i posle genocida, nudeći čak i zaštitu pojedinim počiniocima – deo je koraka koje je preduzeo i francuski predsednik Makron za poboljšanje odnosa s tom centralnoafričkom zemljom, ukazuje AP. Visoki zvaničnik u Makronovom kabinetu pozdravio je u ponedeljak izveštaj vlade Ruande kao
„odlučujući korak“ koji pokazuje „spremnost vlasti Ruande da napišu zajedničku istoriju i, pre svega, gledaju u zajedničku budućnost“ dodajući da je između Pariza i Kigalija postignuto
„političko poverenje bez presedana“, te da Makron razmišlja o putovanju u Ruandu u narednim mesecima.
Izveštaj iz Ruande, naglašava AP, posebno se osvrnuo na stav francuskih vlasti posle genocida, navodeći kako je u proteklih 27 godina
„francuska vlada prikrivala svoju ulogu, iskrivila istinu i zaštitila“ one koji su počinili genocid. U izveštaju se sugeriše da su francuske vlasti učinile
„male napore“ da pošalju na suđenje one koji su počinili genocid. Tri državljanina Ruande do sada su osuđena za genocid u Francuskoj. Takođe, oštro kritikuje francusku vladu zato što je u prošlosti tri puta ignorisala zahteve Ruande za dokumente iz perioda pre i za vreme genocida. Međutim, stvari se možda menjaju, navodi se u izveštaju Ruande koji se osvrće na Makronovu odluku od 7. aprila, na dan obeležavanja genocida, da učini dostupnim javnosti arhive iz perioda od 1990. do 1994. koji pripadaju kabinetima francuskog predsednika i premijera.
Iz Makronovog kabineta je ranije rečeno da je francuska vlada posvećena osiguravanju
„neophodnih sredstava“ za omogućivanje pravnih postupaka protiv navodnih počinilaca genocida. Aktivisti procenjuju da više od 100 njih živi na francuskoj teritoriji.
Izvinjenje i vraćanje poverenjaDvadeset sedam godina posle genocida i Francuska i Ruanda pokušavaju da postave zvanične verzije o onome što se dogodilo tokom krvoprolića, dok njihovi zvaničnici nastoje da odgovore na domaće zahteve, ali i da unaprede bilateralne odnose, ukazuje Njujork tajms, napominjući da je Kagame od 2018. posetio Francusku najmanje tri puta, dok je poslednji francuski predsednik koji je posetio Ruandu bio Nikolas Sarkozi 2010. Francuska i Ruanda su se godinama prepirali oko toga kako se genocid odigrao i koliki je bio obim francuskog saučesništva. Međutim, odnosi su postepeno počeli da se otopljavaju, ističe list i dodaje da je Makron 2018. podržao bivšu ministarku spoljnih poslova Ruande Luiz Mušikivabo da predvodi Međunarodnu organizaciju Frankofonija, koaliciju zemalja koje govore francuski, što mnogi smatraju pokušajem jačanja odnosa s Kigalijem.
Poslednjih godina na francuskim sudovima pojavilo se nekoliko slučajeva vezanih za genocid, naglašava Njujork tajms. Prošlog maja, Felisijen Kabuga, koji je optužen za finansiranje genocida, uhapšen je u Parizu posle više od dve decenije u bekstvu. Takođe, prošle nedelje u Francuskoj je uhapšen sveštenik iz Ruande, zbog navodne uloge u pružanju pomoći onima koji su ubijali ljude u njegovoj crkvi tokom genocida.
Tokom ceremonije ovog meseca u glavnom gradu Ruande, Kigali, povodom obeležavanja 27. godišnjice genocida, predsednik Kagame pozdravio je francuski izveštaj koji su napisali istoričari, rekavši da on pokazuje da su
„životi Ruande bili samo pijuni u geopolitičkim igrama“. U intervjuu francuskom listu Mond u ponedeljak, ministar inostranih poslova Ruande Vinsent Biruta rekao je da će novi izveštaj
„doprineti pomirenju Francuske i Ruande“, naglasivši da
„ako bi se jednog dana formulisalo izvinjenje, to bi bio korak u pravom smeru za vraćanje poverenja“.
Ruanda je, dodaje Njujork tajms, bila belgijska kolonija dok nije stekla nezavisnost 1962. Međutim, tokom genocida, Francuska, koja je imala bliske veze s vladom Habijarimana, poslala je svoje trupe u Ruandu u sklopu vojne operacije koju su odredile Ujedinjene nacije.
Izvor.
www.n1info.com