Око Озириса је означавало само Озириса, који је запамћен, у тој египатској религији или митологији, као прилично неуспешан поморац који је "пловио" у мртвачком сандуку до острва Библос (књига, хвалите ме уста моја) и на крају се насукао и заглавио у багремар.
U staro doba su u Egiptu živela dva brata, dva faraona, dobri Oziris, zli Set i njihova sestra Izida. Jednoga dana je Set uspeo da prevari Ozirisa i nagovori ga da uđe u kovčeg, koji je potom zapečatio i bacio u Nil. Sestra Izida je uspela da pronađe kovčeg i oslobodi Ozirisa, ali je Set pobesneo, uhvato Ozirisa i ovoga puta ga ubio i njegovo delo raskomadao na 14 delova koje je rasuo po celom Egiptu. Očajna Izida je nekako uspela da pronađe 13 delova, dok je jedini deo koji je nedostajao bio Ozirisov falus. Kao zamenu za nepostojeći deo Ozirisovog tela, ona pravi falus od zlata, a u pomoć joj priskače i Egipatski Bog Teut. Tada Izida, uz njegovu pomoć, izvodi čudesni ritual kojim, za kratko vreme, vraća Ozirisa i sedajući na njegov zlatni falus uspevada začne sina Horusa, poznatog i kao sin udovice. Pošto je Horus začet, Oziris postaje kralj/Bog mrtvih i prelazi u zagrobni život, a Horus kasnije odrasta i uspeva da porazi Seta, kojom prilikom on gubi oko, a Set mošnice.
Oko je Horusovo, a krajnji korisnik tog oka, koje sve vidi, je Boginja Nut, odnosno Ozirisova, Setova, Izidina i Neftidina majka, a Horusova baba.
Samo oko je crtano kako bi brod bio vođen Božijom vidom kada je u tami, odnosno opasnosti, kako bi uočio i izbegao sve pogibelji. Danas se modifikovano Horusovo oko koristi kao jedan od simbola Boga koji sve vidi i sve zna. Dokaz da hrišćanska mitologija vuče korene od egipatske.