FF, jedna ispravka i dodatno objašnjenje!
Kada je počela gradnja RTOP, planirano je da se one naoružaju raketama Exocet MM-38 ili Harpoon. Kada je u toku pregovaranja oko cene tih raketa zapelo - zapad je tražio prevelike pare, odlučeno je da se na brod ugrade lanseri KT-97 i raketni sistem P-20.
Za ilustraciju: Francuzima je za jednu raketu Exocet trebalo platiti preko 700.000 $, a Harpoon je nuđen za nešto manje od 1.000.000 $ po komadu. Naravno uz tu cenu se mora dodati i cena dodatne opreme za održavanje, čuvanje, remont, transport itd. koja se uz rakete mora kupiti, jer raketni sistem ne čine samo rakete.
Kada su se naši zbog te enormno visoke cene raketa okrenuli SSSR-u, oni su nam rakete P-20 prodali za oko 300.000 $ po komadu. Dodatnu opremu je trebalo posebno platiti i u ovom slučaju.
Verovatno je i politika odigrala određenu ulogu u formiranju cena raketa, rusi su nas hteli zadržati kao stalnu mušteriju, bez obzira koliko smo se mi trudili da budemo nezavisni .
Za ilustarciju, koliko je vojna oprema skupa, navešću i podatak da je jedan goli top (bez ikakve dodatne opreme) Bofors 57mm MkI koštao ravno 1.000.000 $ u to vreme kada su kupovani.
MOžeš misliti kako je stara Juga bila bogata država ............
Još jedna bitna stvar: brkaš pojmove, kada spominješ da se sa topovnjača mogu lansirati osim raketa P-20 i rakete P-21/P-22.
Ta tvoja tvrdnja nije tačna i ne znam odakle potiču tvoje informacije.
Krilate rakete P-21/22 su uvedene u naoružanje kasnije od P-20, tačnije od 1980. do 1983. godine i pripadaju obalskom sistemu Rubež. Krajem osamdesetih godina, gradnjom VPBR-33/34, taj sistem je ugrađen i na te brodove.
Iako se radi o veoma sličnom sistemu i vrlo sličnim raketama, rakete P-21 i 22 se ne mogu krcati na topovnjače i lansirati sa njih. Njihova aparatura za upravljanje letom (sistem vođenja) je nešto savremenija i složenija nego kod raketa P-20 i zbog toga nisu kompatibilni. Isto tako, raketa P-20 se ne može lansirati sa RF-33/34 ni sa obalskih lansera.
Osamdesetih godina je pokrenuta inicijativa da se izvrši unificiranje sistema tj. da se omogući lansiranje raketa P-20 sa RF-33/34 i sa obalskih lansera Rubež, ali sve je ostalo na početnim istraživanjima, ništa konkretno nije učinjeno. Pazi, naglasio sam da je ideja bila da se sistemom Rubež lansiraju rakete P-20, a ne obrnuto, da se sa topovnjača i RF-31/32 lansiraju rakete P-21/22. Ovo drugo bi bio veoma složen poduhvat!
U glavnom, da ne dužim priču:
P-15 pripadaju raketnim čamcima OSA,
P-20 pripadaju RTOP i RF-31/32,
P-21/22 pripadaju Rubežima i RF-33/34.
Uostalom, u najskorije vreme ću dati opširan prikaz raketnih sistema Sovjetske proizvodnje u naoružanju JRM sa njihovim tehničkim karakteristikama i usporednim podacima.
Prvo - oko cene topova - prema nekim podatcima kod kupovine korveta Helsinki za HRM spominjala se sadašnja cena ovih topova (vjerovatno najnovije verzije MK3) od čak 7 milijuna €. Brodski topovi su skupi zbog male serije, pa i sami topovi su dosta avtomatizirani.
Lovac, baš čekam, kada če biti objavljeni podaci oko ovih raketa.
Sada samo nekoliko mojih razmišljanja (pametovanja) oko mogučnosti izpaljivanja različitih raketa. Po mome barem na raketnim topovnjačama to i nebi smio biti toliki problem. Hrvati su jih prilagodili za izpaljivanje i RBS 15 raketa, pa i rakete P-20 uporebljavaju podatke od radara zapadne proizvodnje. Zbog toga je neko kod nas morao uraditi popriličan reverzni inženiring rakete P-20, kako radi, da joj je preko zapadnog sistema za upravljanje vatre poslao elemente gađanja za ovaj sistem. Pošto ima sličan sistem za upravljanje vatre i klasa Kotor, su i tamo morali razviti neki sistem za predaju podataka za rakete P-21 i P-22. Po mome je barem kod raketnih topovnjača največi porblem bio nedostatak novca nego tehnički problemi za ispaljivanje raketa P-20, P-21 i RBS 15.
Vjerovatno, kad bi Juga još ostala, došlo bi čak do modernizacije sustava vođenja rakete Styx sa elementima iz RBS 15. Takva raketa bi bila opasna za veče brodove, pošto ima raketa Styx puno više eksploziva nego raketa RBS 15.