Srednja artiljerija (105 mm vs. 122 mm) je značajno superiornija na Sovjetskoj strani. Čak štaviše, kod združavanja dveju Nemačka, Bundesver je želeo da usvoji 122 mm kalibar za srednju artiljeriju te Mig-29 za vazduhoplovstvo, al odma je pao prekookeanski šamar.
Znam da nije tema, ali je zanimljiv taj odnos haubica 105mm i 122mm.
Svojevremeno (od početka XX vijeka pa do iza rata u Koreji) su te haubice bile na istom formacijskom nivou, na nivou pješadijske divizije.
Ali da krenemo od početka.
Na prelazu iz XIX u XX vijek svi su se slagali da su za podršku pješadijske divizije potrebni topovi čija bi osnovna municija bila šrapnel. Svi su imali slične poglede o TT-karakteristikama tih topova i koristili su uglavnom topove kalibra između 75 i 77mm. Britanci su koristili top 83,8mm.
Oko haubica nije bilo slaganja. Jedni su smatrali da haubica mora imati istu pokterljivost tj. masu kao i top, pa su izračunali da bi kalibar trebao biti oko 10cm, najčešće 105mm. Drugi su smatrali da se na račun snage (teža granata) moše smanjiti pokretljivost tj. povećati masa oruđa i izračunali su da bi kalibar trebao biti oko 12cm, pa su se pojavile haubice 120mm, a kod rusa 122mm (zbog njihovog tadašnjeg sistema mjera). Britanci su bili za nešto između, pa su prihvatili haubicu 114mm. Francuzi su smatrali haubice nepotrebnim, a za tučenje zaklonjenih ciljeva su za granate topa 75mm uveli Malamderovu pločicu. Istina i francuzi su pred 1.SR eksperimentisali sa haubicom 105mm.
Kako god bilo, rusi su prihvatili haubice 122mm (M1909 Krupove konstrukcije i M1910 Šnajderove konstrukcije), a ostale velike države (izuzev Britanije) su između dva svjetska rata prihvatile diviziske haubice 105mm (NJemačka, SAD, Japan, Francuska). NJemačka i SAD su do 2.SR odustale od diviziskih topova u korist haubica 105mm.
Britanija je početkom 2.SR umjesto diviziskih topova 83,8mm i haubica 114mm uvela top-haubicu 87,6mm.
Sovjeti su prvo modernizovali postojeće haubice 122mm iz 1.SR, a pred 2.SR uveli novu moćniju haubicu 122mm M-30 (kod nas poznatiju pod nazivom M38, po godini uvođenja), a zadržali su i topove 76mm.
Istina i sovjeti su imali ideju da topove 76mm i haubice 122mm zavijene top-haubicama 95mm, čak su proizvedena oruđa za ispitivanje. Bilo je i ideja da se haubice 122mm zamijene haubicama 107mm, ali ne znam dokle se stiglo sa tim.
Poslije 2.SR sovjeti su svoj kalibar nametali "istoku", a SAD svoj "zapadu".
Sovjeti su poslije 2.SR počeli zamjenu diviziskih topova 76mm ZiS-3 sa 85mm D-44. Početkom šezdesetih su i oni konačno odustali od diviziskih topova, a haubicu 122mm M-30 (M38 po našem) zamijenulu sa 122mm D-30.
Otprilike šezdesetih počinje proces "spuštanja" haubica 105mm na zapadu i 122mm na istoku sa diviziskog na brigadni odn. pukovski nivo, a haubica 155/152mm sa korpusnog na diviziski nivo.
Još jednom oprostite za OFF, ali možda nekom bude interesantno.