PIJANI KOMANDIR KARAULE "CERŠAK" P.S.
Zbog čega u svakom postu insistiraš na imenu i prezimenu K-dira Karaule?
Ako je i poštovanje zbog zasluga, malo je previše.
Zar ne?
To je ovisilo od samog starješine.
Kod mene u šro major koji nam je držao NNG je s nama dijelio i rakiju i cigarete (obostrano, nije se libio da potraži kad nema i da ti da kad nemaš).
Rijetko kad smo teoriju imali u učionici, uglavnom po klupicama i mokrom čvoru gdje se moglo pušiti.
Totalno opuštena i drugarska atmosfera.
OMJ-ovci i pogotovo inženjerci o takvom su odnosu mogli sanjati.
Kasnije, na stažiranju u graničnim jedinicama, moj komandir čete bio je sušta suprotnost.
Bio je đubre kao čovjek, ali odličan kao starješina.
Zahtijevao je da se poštuje ps, ali ga je i sam strogo poštovao.
Komandir druge čete, inače moj brat motordžija, bio je kao i maloprepomenuti major.
Dijelio s vojskom i dobro i zlo, više puta bio kritiziran zbog toga, ali mu vojska nikad nije napravila neku glupost ili problem. (sem jednom, napali ga neki đilkoši, dok se on snašo skočila petorica vojnika koja se zatekla tu i dobro ih unakazila poslije morao objašnjavati što je vojska tražila u kafani u koje doba noći)
dzumbo, kad je m56 povučen iz naoružanja? trebalo bi polovinom 70tih ...
Pa da ne bi mislili da je iz "poštovanje zbog zasluga" evo ovaj tekst koji govori kakav je bio moj komandir karaule "Ceršak" zastavniku I klase Spasković Radoje.
Eto kako god okrenuo nitko od nas sa karaule nije doživio da komandir karaule „Ceršak“ stavi ruku na rame vojniku i da sa njim tako razgovara.
Vrlo rijetko smo sa njim mogli normalno razgovarati.
Od njega si naj češće mogao čuti dernjavu, prijetnje, što god napravili nikada mu nije bilo dobro, uvijek je našao neku zamjerku.
Ima je jednu naviku da rukom vojnika uhvati za vrat pa ga počne gušiti.
Priznajem da nas nije nikada udario.
Bar dok sam ja bio, što je bilo prije mene i poslije mene to ne mogu kazati.
Ja ga mogu i shvatiti da on nije želio da se previše sa nama „sprijatelji“.
Jer je želio da u nama drži neko strahopoštovanje prema njemu, da se zna ko je gazda u kući.
Komandir karaule nije pušio cigarete.
Tako niti je od nas tražio da mu damo cigarete niti su vojnici tražili od njega cigarete.
On je bio uredan čovjek.
Dolazio je u karaulu uredno obrijan, ošišan, odjeća je bila uredna.
Tu mu se nije mogla naći zamjerka.
Ali…..
Alkohol.
To je druga prića.
Tome nije mogao odoliti.
Ali i on kao komandir karaule koji je volio alkohol nije nikada ispred nas pio alkohol.
Osim 22.12.1988. god. kada je bio dan JNA tada je i nama podijelio po dvije čaše vina za ručak.
Taj dan je od ljudi koji su došli do karaule „Ceršak“ proslaviti dan JNA, na poklon dobio nekoliko litara alkoholnog pića pa je on to sve odnio svojoj kući, nek se nađe pri ruci ako zatreba.
Alkoholu nije mogao odoliti kad bi otišao kući ili u selo Ceršak.
Tamo je nadoknadio sve što nije mogao na karauli i ispred nas.
Većinom kad bi se napio došao bi prespavati u karaulu „Ceršak“, vjerojatno bi mu kod kuće prigovarala obitelj pa da bi to izbjegao došao bi na karaulu, tu je bio kao kod svoje kuće.
Evo jedne zgode moga pijanoga komandira karaule.
Ja sam bio na straži ispred karaule „Ceršak“.
Bila je noć negdje oko 22:00 – 23:00 sati.
Kada čujem da netko makadam putem dolazi prema karauli.
Na nebu je bio mjesec tako da sam komandira karaule odmah prepoznao.
Pravilo je bilo da stražar mora prvo pozvoniti na zvonce dežurnome karaule tj. dati mu doznanja da netko dolazi do karaule a onda se sakriti iza stabla trešnje ili mora doći do betonskog rova te uskočiti u njega i iz rova zaustavljati nepoznatu osobu koja dolazi u krug karaule.
Tako sam i ja bio bliže betonskom rovu pa sam uskočio u betonski rov.
Kad se komandir karaule približio na oko 10-ak metara ja se derem Stoj.
Kad čujem pijanim glasom komandir karaule odgovara razvučenim glasom: Ssssttaaaoooo sssaamm.
Sada tu ide ona poznata stvar oko zaustavljanja, ko ide, itd………
Onda ga ja pitam: Lozinka.
Kaže moj pijani komandir karaule: Ne znam lozinku, ali prepoznaješ mi glas i puštaš me u karaulu.!
On se napio pa je lozinku zaboravio a u svemu tome se dosjetio ovoga prepoznaješ mi glas i puštaš me.
Ja sam krepava od smija.
Tada iz osvijetljene karaule izlazi vani u mrak desetar te odmah ne vidi u kakvom je stanju komandir karaule Spasković Radoje.
Tada desetar započima predaju raporta o stanju u karauli i na granici.
Nabraja desetar brojno stanje graničara, koliko ima ljudi u zasjedama, kad je tko otišao, kad će se tko vratiti, gdje je tko itd…
A komandir karaule se ljuja ispred njega.
Ja se smijem a desetar me gleda nije mu jasno što je.
Kad je komandir karaule počeo govoriti odmah mu je bilo jasno.
Nakon toga je komandir karaule otišao spavati u svoju sobu na 1 katu.
Bilo je takvih situacija još.
Naj gore je kad ga iz sela ljudi dovedu pijanog do kapije jer nije mogao sam hodati pa ga tu ostave.
Evo što za njega kaže desetar JNA sa karaule "Ceršak" koji se predsatvio kao "KAPLAR".
Pa kaže.
Drago mi je to da sam pronašao ovaj forum možda ču pronačii kojug prijatelja moje generacije.
Bili smo mi prava generacija problema G. Spasoje me je par puta davio na hodniku karaule i to smo proživeli bilo je veoma ljepo niko nas nije moga promjeniti i danas imam stikova sa prijateljima sa karaule.
O tome kako ga još "Kaplar" opisuje možete pronaći
ovdje.