I ova nabavka se pretvorila u kvalitetnu sapunicu
UZMI ILI OSTAVI
Dar iz Pentagona: Put u renesansu ili juriš u agoniju Može li dar Pentagona u obliku nekoliko otpisanih ophodnih brodova američke Obalne straže dovesti do početka renesanse pomorske sile u Hrvata? Ili, pak, može uroditi tehničkom agonijom s brodovima koje je zbog tehničkih nedostataka odbila preuzeti Obalna straža SAD-a? Ta ozbiljna dilema stoji pred Ministarstvom obrane koje upravo s SAD-om pregovara o ponudi ophodnih brodova koja je već mjesecima na stolu.
- Što se tiče ophodnih brodova Obalne straže SAD-a, hrvatska je strana u fazi pregovora, nakon čega će se razmotriti odgovaraju li uopće neki od tih brodova HRM-u. U ovoj fazi pregovora ne možemo detaljnije komentirati o kojim je tipovima brodova riječ - stoji u očitovanju koje smo dobili iz Ministarstva obrane RH. Također, u MORH-u kažu kako tek treba dogovoriti koji bi od brodova bili dostupni za Hrvatsku, a koji za druge partnerske zemlje koje su, kako kažu, također zainteresirane, te se nalaze na listi čekanja.
Premda u MORH-u nisu htjeli otkriti o kojim se američkim ophodnim brodovima radi, u stručnim se krugovima govori o brodovima klase „island“, čijih je osam primjeraka prije nekoliko godina povučeno iz operativne uporabe. Prema službeno objavljenim američkim podacima, brodovi su povučeni zbog deformiranih trupova koje je bilo skupo popravljati. U razdoblju od 2003. do 2005. godine svih osam brodova klase „island“ obnovljeno je, te im je duljina trupa s 33,5 metara produžena na 37,5 metara. Obnova prvog patrolnog broda u klasi USCG „Matagorda“ počela je 2003.
Pukotina na nadgrađuNa prvoj plovidbi, prema američkim izvorima, pojavila se pukotina duljine 15 centimetara na prednjem dijelu nadgrađa. Preostalih sedam brodova koji su prošli konverziju imalo je manje ili više slične probleme. Pregledom brodova u 2006. godini utvrđeno je kako ni ugrađena elektronika ne zadovoljava specifikacije američke obalne straže, pa je oprema za prijenos podataka osjetljiva na prisluškivanja. No, taj tehnički element za hrvatske uvjete nije presudan.
Pretpostavlja se kako je do oštećenja brodske strukture došlo zbog dodavanja novih težina nakon remonta za koje konstrukcija nije predviđena. Sva oprema, uključujući elektroniku i razne senzore, uklonjena je s brodova. Sve to su bili razlozi da američka Obalna straža „prepravljene“ brodove nakon problema jednostavno povuče iz uporabe, konzervira ih, te ih ponudi zainteresiranim zemljama.
Admiral u miru Zdravko Kardum, nekadašnji zapovjednik Hrvatske ratne mornarice i Obalne straže RH, kaže kako je stanje pomorske flote u Hrvata u takvom stanju da su brodovi prijeko potrebni. Jesu li to baš ponuđeni američki brodovi, pitanje je koje se, prema admiralovim riječima, mora temeljito sagledati sa svih aspekata i dati nedvosmislen stručan odgovor onima koji odlučuju. Brodovi su potrebni što prije kako bismo zaštitili svoje i EU interese na Jadranskome moru i pridonijeli ulasku Hrvatske u schengenski prostor. No, upozorava admiral i jedan od domaćih autoriteta za pomorsko ratovanje, ratne i javne brodove, „sve ima svoju dobru i lošu stranu, pa tako i brodovi koji nam se nude“.
- Dobra strana američke ponude je što se ipak radi o novijim brodovima, koji su građeni 2002. godine. Po tehničkim i plovnim karakteristikama trebali biti dobri za Jadransko more. Osim toga ti brodovi ne zahtijevaju veliki broj posade, imaju izuzetno velik akcijski radijus. S 38 metara duljine i primijenjenom dizajnom podvodnog dijela mogu pokriti gotovo cijeli Jadran - iznio je admiral Kardum neke od dobrih strana ako MORH prihvati američku flotnu donaciju. Međutim, nastavio je admiral, brojne su nepoznanice na koje stručne službe u MORH-u moraju dati adekvatne odgovore.
Stariji motori- Prvo, nisu poznati eksploatacijski troškovi brodova klase „island“. Bilo bi loše ako bi, primjerice, u 20 do 30 godina plovidbe troškovi bili veći od izgradnje i eksploatacije istog broja novih brodova. Nadalje, treba vidjeti zašto te brodove, a nakon što im je produljen trup, nije htjela preuzeti Obalna straža SAD-a. Ugrožavaju li nedostaci koje imaju ta plovila za uvjete oceanske plovidbe i potrebe američke Obalne straže u pogledu naprezanja trupa sigurnost plovidbe? Ili to nisu nadostaci za plovidbu morem kao što je Jadransko. Osim toga, vrlo je moguće da je produljivanje trupa rađeno bez hidrodinamičkih ispitivanja modela u bazenu jer je širina ostala ista, a i kraća inačica rađena je temeljem britanskog izvornika.
Također, riječ je o brodovima koje je vjerojatno potrebno dekonzervirati, obaviti pregled motora i svih sustava, te ih transportirati u RH, a sve to košta. Valja imati na umu da su alati, kako se to kod nas kaže, u „colskim“ mjerama. Motori su starijih izvedaba, što može utjecati na pouzdanost i učestalost kvarova, te probleme s pričuvnim dijelovima. Nabavom tih plovila HRM ne bi dobio veće ili nove borbene sposobnosti od onih koje već ima, jer to su brodovi isključivo za zadaće obalne straže - smatra bivši zapovjednik HRM-a koji je za svog mandata snažno zagovarao obnovu flote HRM-a, te očuvanje i nadogradnju svih borbenih sposobnosti na moru.
- Ako u MORH-u nemaju potrebne kadrovske kapacitete koji bi sa svih aspekata, od tehničkih do eksploatacijskih, gospodarskih do političkih i geopolitičkih, na stručni način procijenili svrhovitost američke donacije, te donijeli pravu odluku, bilo bi dobro angažirati i stručne ljude izvan MORH-a. Papir, kao što je poznato, trpi svašta, ali jednom ako se donese kriva odluka, štetu je teško popraviti...- napominje admiral Kardum, izražavajući povjerenje u stručnost mornarice, Glavnog stožera i MORH-a, te nadu kako odluka, ma koja bila, neće utjecati na realizaciju već započetog projekta izgradnje obalnog ophodnog broda.
Zadnja ponuda ratnih brodova Hrvatskoj iz Washingtona datira iz 2008. godine kada su ponuđene dvije polovne fregate „Oliver Hazard Perry“ za nepoznati novčani iznos. Premda je riječ o vrhunskim brodovima za visoka mora, izuzetno otpornim za protubrodske projektile, ipak su to plovila porinuta sedamdesetih godina, nekompatibilna s postojećim sustavima HRM-a. Kako će završiti najnovija ponuda saveznika s druge strane Atlantika znat će se uskoro.
Odnos slona i mišaDonacija ophodnih brodova s manom ponovno može izazvati rasprave u regionalnim stručnim krugovima o karakteru vojnih odnosa SAD-a i RH. Službena hrvatska politika te odnose redovito opisuje “strateškim i partnerskim”. No, odnosi između globalnog vojno-političkog diva kao što je SAD i malene Hrvatske, mogu se okarakterizirati samo kao odnos slona i miša.
SAD nije nudio visokosofisticiranu vojnu tehniku s kojom bi hrvatske Oružane snage profitirale stjecanjem novih znanja i ovladavanjem suvremenim tehnologijama. Uvijek se nudila oprema niske tehničke i vatrene vrijednosti prikladnija žandarmeriji nego suvremenim vojnim postrojbama.
Neki bi cinici mogli reći „trećerazredna tehnika za trećerazrednog saveznika“. SAD zbog nekog nepoznatog razloga ima primat u službenoj hrvatskoj politici kada su u pitanju vojni odnosi. Ipak, ne treba biti nezahvalan za besplatnu vojnu pomoć koju smo u posljednjih nekoliko godina dobili od SAD-a. S našom ekonomijom na sadašnjoj razini, godinama nećemo dostići vojne standarde NATO-a. Barem ne u bitnim segmentima oružanih snaga. Pravo je pitanje znaju li u MORH-u da se ozbiljna vojska ne može graditi donacijama, ako ne želimo biti treća liga unutar NATO-a.
Stiže kontigent oklopnih vozila
Predstavnici MORH-a nedavno su obišli i oklopna vozila koja su Hrvatskoj vojsci ponuđena od strane Amerike. Vozila američke proizvodnje su, doznajemo u MORH-u, pregledana, u tijeku je postupak ugovaranja, nakon čega bi ih HV preuzeo.
Riječ je o ukupno 170 različitih vozila, od čega 120 lako oklopljenih vozila M-ATV, 30 oklopljenih borbenih MRAP-ova, te 20 MRAP-ova u medicinskoj verziji. Ova potonja vozila bazirana su u SAD-u u Italiji, borbeni MRAP-ovi su na lokaciji u Italiji, a dio M-ATV-ova je u Afganistanu. Riječ je o vozilima koje je vojska SAD-a rabila u Iraku.
Autor : Denis Krnić
Izvor : SD