U vezi gore spomenutog opisa brodova i posada, zanimljiv je zivotni put Dimitrija Omerse.
- napusta KM 1936. godine
- ucestvuje u spanjolskom gradjanskom ratu; kao clan posade republikanskog razaraca (vjerojatno "Lepanto"), nocnim torpednim udarom potapa krstaricu Baleares,
- uhapsen u Barceloni kao toboznji spijun, hospitaliziran, bjezi u Francove redove i vraca se u Jugoslaviju,
- zaposljava se 1940. u britanskom konzulatu u Zagrebu, povlaci se s osobljem u Kairo,
- stupa u KM; "Nebojsa", "Nada", komandant MTB 183, komandant "Nade" i dolazak u Jugoslaviju,
- demobiliziran, radi u britanskoj citaonici u Beogradu, pocetkom 1948. optuzen da je britanski spijun, odlezao 4 od 20 godina,
- pocetkom 50-ih odlazi u inozemstvo..........vrlo uspjesan dizajner koznih skulptura.....
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Priča o Dimitriju Omersi iz Kurira, uz još šest neobičnih sudbina zaboravljenih ličnosti: Miroslav Hubmajer, braća Novaković, akrobata Aleksić, Boško Čolić...
Slovenac koji se proslavio kao veliki ratnik na podmornici „Nebojša” opsovao je i išamarao kralja Petra II zbog njegovog govora o junaštvuDimitrije Omersa bio je Slovenac čijeg su oca Nemci 1917. godine u Austriji obesili kao slovenačkog nacionalistu. On sam bio je oficir u Ratnoj mornarici Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Bio je u našem vojnom izaslanstvu koje je 1927. putovalo u Englesku da preuzme podmornice „Hrabri” i „Nebojša”. Neobuzdane naravi, sklon uživanju u ženama i piću, na Malti je izazvao gužvu u hotelu i veliku štetu. Nije imao novca da plati i pretio mu je skandal i moguće izbacivanje iz vojske. Tu njegovu situaciju iskoristila je engleska obaveštajna služba - ponudila mu je pomoć i novac, a on je, zauzvrat, potpisao obavezu da će sarađivati s njima.
Josip Kopinič
Krajem 1936. obreo se u Španiji kako bi se u redovima republikanaca borio protiv fašista. Ali republikancima je bio sumnjiv, pa su ga uhapsili. Streljanja ga je spasao jedan drugi špijun, Josip Kopinič, glavni Staljinov čovek za Balkan. On je sa Omersom zajedno služio na brodu i dobro ga je poznavao. U razgovoru s Milomirom Marićem za knjigu „Deca komunizma”, Kopinič je ispričao neverovatan životni put ovog avanturiste.
Kopinič, između ostalog, kaže da mu je Dimitrije Omersa predao spisak od 32 engleska špijuna u Španiji i da su ih republikanci sve pohapsili i streljali. Navodi i da je Omersa bio hapšen jer je pijan upao u jednu javnu kuću i sve prostitutke gole isterao na ulicu, ali i da je pokazao nezapamćeno junaštvo u borbama. Jednom prilikom našao se kao instruktor na jednom republikanskom razaraču. Presrele su ih dve fašističke krstarice, brodovi mnogo veći i bolje naoružani, i kapetan razarača hteo je da se preda. Omersa ga je tada pištoljem udario u glavu, onesvestio i preuzeo komandu. Ušao je u borbu i srušio komandne mostove na oba protivnička broda...
Docnije je ipak uhapšen zbog saradnje sa Englezima, ali je Kopinič uspeo da ga izbavi iz zatvora. Dao mu je novac da napusti Španiju, ali je Omersa ostao još čitavih godinu dana jer je imao ljubavnicu i dete u Madridu.
Udaranje kralja
Potom se prebacio u Beograd i 1940. zaposlio u britanskom konzulatu, a kad su Nemci 1941. napali Jugoslaviju, on je poverljivu arhivu konzulata preko Soluna i Atine preselio u Kairo.
Kao svog čoveka, Englezi su ga postavili za komandanta jugoslovenske podmornice „Nebojša”, čija je posada izbegla zarobljavanje. I kad je jednom kralj Petar Drugi došao na „Nebojšu” i održao govor o junaštvu, Omersa ga je prvo oterao u majčinu, a onda posle rasprave išamarao. Zbog skandala koji je nastao, Englezi su mu oduzeli komandovanje i prognali na Mauricijus.
Pred kraj rata vratili su ga na brod i poslali u Jadran, a on ga je napustio i opredelio se za Tita. Posle maratonskih saslušavanja Udba mu je naložila da nastavi saradnju sa Englezima, ali ovog puta kao dvostruki agent. Postavljen je na mesto šefa engleske čitaonice u Beogradu, ali je Udba 1948. posumnjala u njegovu iskrenost, pa je uhapšen po ko zna koji put. Osuđen je na 20 godina.
Kopinič kaže da je on intervenisao kod Tita da ga posle četiri godine robijanja oslobode, pa je Omersa otišao u Ljubljanu kod majke i braće. A kad mu je i tu dosadilo, 1955. pobegao je preko Austrije u Englesku. U Londonu se vrlo uspešno bavio izradom skulptura od kože, što mu je donelo slavu u umetničkim krugovima, a i bogatstvo. U Londonu je i umro.
http://www.kurir.rs/vesti/drustvo/7-neobicnih-sudbina-ko-je-isamarao-kralja-petra-ii-clanak-1895127-----------------
Životna priča kao iz filma, mada je Marić sklon senzacionalizmu, a i penzionisani Kopinič mu je vjerovatno bio idealan sagovornik u tom pravcu. Zvanični podatci niz navedenog dovode u pitanje. Jedino izvjesno, jeste da je postao slavno dizajnersko ime čije su kožne igračka opsesija priličnog broja ljudi od ukusa i kolekcionara
http://omersa.co.uk/