Љуба
In memoriam
potporučnik
Offline
Gender:
Posts: 2 274
|
|
« Reply #1 on: April 29, 2017, 09:10:29 pm » |
|
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Iron Dome- Gvozdena kupola ( hebrejski Kippat Barzel)
Kao odgovor na rat u Libanu 2006., kada je Izrael bio izložen nasumičnom raketiranju iz Gaze i Libana, kada je ispaljeno 4.000 raketa kratkog dometa, a u napadima su poginula 44 civila, raseljeno skoro 250.000 ljudi uz ogromnu materijalnu štetu, kompanija Rafael Advanced Defence ubrzano je počela da razvija sistem koji je trebao da spreči ponavljanje scenarija iz avgusta 2006. Ovaj sistem je postao treća linija odbrane Izraela.
Izraelsko ministarstvo odbrane u februaru 2007.godine odabralo je raketni sistem Iron Dome (Gvozdena kupola), kao buduću zaštitu od raketnih napada, raketa tipa Grad kalibra 122 mm i ručno rađenih raketa Kassam lansiranih iz Libana i Gaze tokom leta 2006.godine na početku Drugog Libanskog rata.
Iron Dome definisan je kao pokretni raketni sistem namenjen za presretanje i uništavanje raketa kratkog dometa, kao i artiljerijskih granata većih kalibara u svim vremenskim uslovima, danju i noću. Ovaj sistem može istovremeno da dejstvuje na više mogućih pretnji.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Baterija Iron Dom sastoji se od: - komandnog vozila, - radara i - kontejnera sa 20 raketa.
Delovanje sistema je zamišljeno tako, da radar u roku od 5 sekundi otkriva cilj, detektuje raketu, a već u 10-toj sekundi treba da počene sa praćenjem i dejstvom po pretnji. Radar detektuje i prati naodolazeću raketu, i podatke šalje u komandno vozilo, gde kompjuter proračunava da li će ta raketa pasti na naseljeno ili ne naseljeno područje. U slučaju da raketa neće pasti na mesto, na kome bi izazvala štetu, ili ljudske žrtve, neće se ni dejstvovati.
Raketa dobija podatke od radara nakon lansiranja putem datalinka i koriguje svoju putanju. Raketa sistema Iron Dome poseduje konvencionalnu fragmentovanu bojevu glavu sa ugrađenim blizinskim upaljačem. U zavrsnoj fazi navođenja raketa koristi svoj radar koji je ugrađen u bojevu glavu.
Rafael Advanced Defence je prva testiranja sistema počeo u julu 2008.godine kada je testirana presretačka raketa Tamir. Sledeća provera usledila je u martu 2009., kada je opitovan protivraketni sistem na zemlji, bez borbenog delovanja, da bi u julu iste godine izvedeno po prvi put uspešno presretanje većeg broja raketa Kasam i Grad.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Mesec dana kasnije avgusta 2009., izraelska vojska, iako sistem nije ušao još zvanično u upotrebu, zbog dobrih rezultata formira se novi bataljon, koji će koristiti ovaj raketni sistem. Izrael je konačnu odluku za uvođenje ovog sistema u operativnu upotrebu doneo posle vežbe održane januara 2010., kada je prikazana efikasnost ovog sistema nakon godina rada na njemu. Tada je simuliran masovni napad raketa Grad, artiljerijskih granata i minobacačkih mina na koje je Iron Dome uspešno odgovorio tokom dejstva u različitim uslovima. Iako se njegovo uvođenje očekivalo do kraja 2010., to se nije dogodilo, jer je zahtevano dodatno obučavanje ljudstva. Sistem je zvanično u operativnu upotrebu ušao tek u januaru 2011.godine, prvo dve baterije, a kasnije u periodu od 2012. do 2014., ušle su još tri baterije.
Pošto je doneta odluka o uvođenju sistema u operativnu upotrebu javila se dilema o rasporedu sistema, a s obzirom na loša iskustva iz prošlosti, kada je iz Gaze lansirana serija raketa tipa Kasam.
Prvobitno je to trebala biti baza Hatzor, ali se posle nezadovoljstva građana odustalo od toga i prva baterija postavljena je južno od grada Beršebe u pustinji Negev i pored grada Ašekolana kako bi se ova dva grada zaštittila od Hamasovih raketa sa područja Gaze. Inače jedna baterija može da zaštiti grad veličine Haife. Izraelski stručnjaci procenjuju da je za čuvanje većih gradova potrebno minimum 5 baterija. Cena jedne baterije je procenjena na 50 miliona dolara. Cena jedne rakete iznosi 35-50.000 dolara što su neki analitičari označili kao veoma skupo, s obzirom da je cena rakete Kasam samo hiljadu dolara, a mina desetinu dolara. Pod lavinom kritika bilo je i to što sistem nije mogao da zaštiti naselja uz samo granicu od raketa malog kalibra i granata kućne izrade, jer je nedostajalo nekoliko sekundi za reakciju.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Svaki Iron Dome sastoji se od sledećih komponenti: - radar za otkrivanje i praćenje leta rakete, - zatim kontrolni centar C2 (Command and Control) za upravljanje sistemom koji ima zadatak da u kratkom vremenskom periodu proceni let otkrivene rakete i napadne samo one koji su realna pretnja. Radar i kontrolni centar su povezani sa Izraelskim nacionalnim kontrolnim centrom PVO. Iron Dome radi zajedno sa nišanskim radarom EL/M- 2084, koji je proizvela softverska kompanija Elta Systems, deo Israel Aerospace Industries (IAI). - Lanser raketa- svaka baterija ima po četri lansera sa 20 raketa „Tamir“ u kontejneru što je dovoljno da se pokrije prostoro od 150 kvadratnih kilometara.
Iron Dome koristi vođene rakete koji imaju malu zonu delovanja od 4 do 70 km. Kako bi se moglo delovati protiv malih ciljeva, raketa ima poseban blizinski upaljač. Za navođenje na ciljeve koristi se elektro-optički sistem samonavođenja. Tipična baterija se sastoji od radarske jedinice, jedinice za upravljanje sistemom i tri lansera, raspoređeni na istom položaju. Svaki lanser ima 20 raketa – presretača i može se razmestiti van sistema, kada se njime upravlja sigurnom, obezbeđenom (zaštićenom), radio vezom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prvo pravo vatreno “krštenje” dogodilo 7.aprila 2011. kada je u vazduhu uništena raketa ispaljena prema Beershebi. U istom je mesecu uništeno devet raketa uz jednu propuštenu. Zahvaljujući pokazanoj efikasnosti sistema Hamas je morao da promeni taktiku, koja je uključila ispaljivanje većeg broja raketa na područje pod zaštitom Iron Doma, a sa ciljem da se raketni sistem preoptereti. Kada je utvrđeno postavljanje Iron Doma oko Aškelona i Beršebe raketama su napadnuti gradovi Ašdoda i Ofakima. U avgustu 2011., istovremeno je ispaljeno 6 raketa, a Iron Dome je pet projektila presreo uspešno, dok je jedan uspeo proći odbranu i eksplodirao ostavljajući za sobom prve ljudske žrtve posle 2006.
Posada koja sada opslužuje Iron Dome je aktivnog sastava, dok se planira da deo novih baterija koje budu ulazile u operativnu upotrebu opslužuju vojnici rezervisti. Kompanija Rafael radi na daljem usavršavanju Iron Doma u širi precizni protivraketni sistem. U planu je popunjavanje sa dvema vrstama raketa koje će se koristiti protiv krstarećih raketa i letelica. Verzija Blok 2 moći će da vrši odbranu od podzvučnih ili nadzvučnih projektila i letelica brzina do 1,5 maha. Za verziju Blok 3 predviđa se presretanje raketa i projektila velikih brzina iznad 1,5 Maha. Da bi se to uspleo izvesti biće potrebno umrežavanje sa radarima srednjeg dometa i da će biti potrebno povećanje dometa raketa Tamir kojima se pune lansirni kontejneri Iron Dome.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Komapnija Rafael u seriji modifikacija sistema Iron Doma odlučila je ponuditi modifikovanu verziju ovog sistema prilagođenog mornarici koji bi bio lansiran sa raketnih fregata Saar 5. Sistem C-Dome ponuđen je na Euronaval konferenciji 2014, a prva testiranja su održana maja 2016. u izraelskim teritorijalnim vodama kada je sa obale ispaljena raketa koja je simulirala raketu Kassam i koja je uspešno presretnuta.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Osim raketa, Rafael je zamislio i da sistem C-Dome može presretnuti helikoptere i bespilotne letelice. Verzija C-Dome je u odnosu na kopnenu verziju ima manje modifikacije koje se tiču promene nekih dinamičkih elemnata koji su omogućili primenu ovog sistema u pomorskoj sredini, tokom kretanja broda ili stajanja u mestu zbog vetra ili valova.
Sistem treba da pokrije prostor od 360 stepeni oko broda, a predviđena je i integracija radara za otkrivanje i praćenja leta rakete sa brodskim radarom. Veličina sistema C-Dome je znatno manja nego od kopnene verzije, pa je pogodona za manja plovila kao što su fregate i korvete, ali i raketni i patrolni čamci. Sistem za lansiranje se sastoji od 4 lansirne rampe smeštene unutar trupa broda, koje omogućavaju laku popunu lansera, a koje se nalaze na pramcu i spoljni lanseri koji se montiraju na krmi broda.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
C- Dome predstavlja novu pojavu i konkurenta sistemu Mica and the Rolling Airframe Missile system of Raytheon. Sistem takođe koristi Tamir rakete koje koriste kopnene verzije Iron Dome koje omogućavaju presretanje svih pretnji iznad morske površine, a koje prete kopnenim ili pomorskim ciljevima. Izraelci osim ratne mornarice i elemenata sopstvenog raketnog štita računaju i na mogućnost da privatne izraelske kopanije kupe ovaj sistem kako bi zaštitili svoje naftne i gasne platforme na Mediteranu od raketnih pretnji.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
David sling- Davidova praćka ( hebrejski Kela David)
Još jedan raketni sistem za obaranje raketa na manjim visinama na čiji razvoj je direktno imao uticaj Hezbolah je bio sistem Davids Sling/Davidova praćka, koji neki još nazivaju Magic Wand ili Stuner.
Sistem je nastao u saradnji kompanija Rafael Advanced Defense Systems i američke kompanije Raytheon Missile systems sa ciljem odbrane od raketa i projektila srednjeg dometa od 40-250 km.
Sistem David Sling označen je kao drugi nivo odbrane. Sa razvojem je počelo 2006.godine sa ciljem da u izraelskoj PVO zameni sisteme MIM-23 Hawk (Homing All the Way Killer) i MIM-104 Patriot (Phased Array Tracking Radar to Intercept On Target)..
[attachment=10]
Opis sistema: Baterija raaketnog sistem Davidova praćka sastoji se od: - radara Elta El/M-2082 3D L-band AESA, - komandnog vozila sa radarom i - lansera koji čine četiri kontejnera sa po 16 raketa.
Raketa sistema Davidova praćaka je zapravo kinetički presretač brzine 7,5 Maha opremljen sa radarom i elektro optičkim senzorom na glavi rakete. Za pokretanje rakete se koristi tvrdo gorivo Raketa ima povučenu ka sredini bojevu glavu da bi radar, koji se koristi u zavšnoj fazi navođenja, mogao da skenira neometano preko optičkog senzora koji je ugrađen na samom vrhu bojeve glave. Raketa je dvostepena sa dodatim startnim busterom. Sistem se reklamira kao jeftino rešenje za zaštitu od raketa srednjeg dometa i krstarećih raketa.
Operativni sistem Davidova praćka ima domet od 40 do 300 km i u sebe integriše radarski i elektoroptički sistem navođenja. Sistem je sposoban i za presretanje raketa kratkog dometa od 4-70 km. Sistem se osim za borbu protiv raketa može koristiti i za obaranje letelica, samo je potrebno izvršit konvertovanje sistema. Davidova praćka takođe ima C-RAM (Counter-Rocket, Artillery and Mortar) sposobnosti odbrane od napada raznim raketnim, artiljerijskim i monobacačkim sistemima.
[attachment=11]
Prvo testiranje sistema sprovedeno je u novembru 2012., kada je na poligonu na jugu Izraela testiran projektil Stunner, kojim je uspešno obavljeno presretanje cilja u vazduhu.
Jedna baterija sistema Davidova praćka premešta se neprestano na različite lokacije širom Izraela na probni period, sve dok sistem ne postane operativan. Različite su procene koliko je razvoj samog sistema koštao. Prema nekim proccenama troškovi su oko 250 miliona dolara, a cena jedne baterije minimalno bi iznosila 150 miliona dolara. Prema saznanjima, izraelskoj armiji je ove godine počela prva isporuka ovog raketnog sistema.
Priča o izraelskom antibalističkom štitu se ne završava sa opisom ovih raketnih sistema, već ima i svoj nastavak, koji se odnosi na upotrebu visokoenergetskih lasera, koji bi trebali u naoružanje ako bude sve uspešno ući za nekih 15-20 godina. U tu svrhu započelo se projektovanjem laserskog sistema, koji bi za sada bio korišten za uništavanje artiljerijskih raketa i minobacačkih mina.
[attachment=12]
Iron Beam laser
Narastajući pritisak javnosti zbog neefikasnosti protivvazdušne odbrane tokom Drugog libanskog rata, kada je na Izrael izvršeno 4228 raketnih napada, koji su prema policijskim izvorima izazvali 53 mrtvih, 20 teže i oko 2000 lakše povređenih. Prosečno je na Izrael u periodu od 12.7.- 14.8.2006., padalo 100 prva dva vikenda rata, a kasnije 200 raketa na dan, što je naterao IDF da uvede laserski uništavač raketa NAUTILUS kog su zajedno izradili izraelska firma Mafat i Northop Grumman još daleke 1990, kada je zbog enormnih troškova bio obustavljen, a posle iskustava sa Gazom i Libanom opet oživljen i konačno preimnovan u SKYGUARD, koji je razvio američki Northop, ali prilagođen za izraelske potrebe. Zadatak ovog sistema bila je odbrana od raketa kaćuša. Razvoj je IDF koštao 80 miliona dolara i trajao je dobre tri godine.
Sistem je na testiranju uspeo da pokrije 3-10 km, a cena koštanja jednog primerka, bila je od 50-70 miliona dolara. Ovim sistemom u Izraelu nisu bili svi oduševljeni. Dr Oded Amichai, je sam razvio više od 20 hemijskih lansera za NAUTILUS, ali je bio ubeđen da bi bolje bilo da se razvoj kompletno obavlja u Izraelu. Međutim cena takvog projekta bila bi 1,25 milijardi dolara za pokrivanje teritorije ka granici sa Libanom i 3 milijarde dolara za područije Gaze. Prema Amichaievim podacima od 4.000 ispaljenih Kasama iz Gaze skoro 70 % je palo u pustinjski nenaseljeni deo Izraela, a samo 1.000 raketa je palo na naseljeni deo, od tog broja samo je petina prouzrokovla ozbiljnu štetu i žrtve.
Cena koja je ispostavljena za SKYGUARD je bila previsoka, pa su Izraelci dali prednost Rafaelovom kinetičkom presretačkom sistemu Iron Dome (Cap) i razvoju Iron Bema lasera.
[attachment=13]
Iron Beam promovisan je 11.februara 2016.godine kao zemaljski sistem koji koristi multi-kilovat laser za uništenje dolaznih projektila na daljini od 2 kilometra, a njega je proizvela kompanija Rafael. Iron Beam baterija treba da se sastoji od odbrambenog radara, komandnog centra i dva HEL sistema koji že biti montirani na kamionima koji se za sada koriste za opitovanje. Sistem je zamišljen da funkcioniše tako što u slučaju da se raketa ili artiljerijski projektil provuče, preko radara će se dobiti informacije o cilju. Termička kamera preuzima praćenje rakete dok se ne aktiviraju dva lasera, koji kad postignu odgovarajuću snagu uništavaju metu.. Za sada Izraelci kriju koja je jačina lasera i ona se navodno meri u stotinama kilovata. Za sada se radi na laserima koji će obarati minobacačke projektile, dok se u budućnosti planira i dalje širenje delovanja ovog sistema koji bi se koristio za obaranje raketa i bespilotnih letelica.
Ono što dodatno težava rad na ovom projektu je da nekog velikog napretka na polju laserske odbrane nije bilo i da je sve bilo zaboravljeno do 2006. koja je bila prekretnica.
Ono što bi, prema konstruktorima, olakšalo celu stvar je korišćenje postojećih elemenata i radara sa drugih sisema za upotrebu Iron Beam. Za Iron Beam moglo bi se koristiti sredstvo za rano upozoravanje ULTRA ( ELM 2090) zatim radar Super Green Pine (ELM2090) i radar ELM2084 koji bi se koristili za prijem podataka o ciljevima.
Izraelci planiraju i uvođenje vazdušne komponente antibalističkog štita, koji bi se sastojao od strateškog drona, koji bi bio naoružan sa raketom Python 4. Zadatak ovog sistema bio bi traganje za neprijateljskim projektilima pre nego što bi se lansirala raketa Arrow ili Patriot, pri čemu je od izuzetnog značaja pomoć satelita koji bi dostavljao dornu podatke o lanserima, bilo mobilnim, bilo u silosima i o njihovom aktiviranju.
Upotreba lasera i bespilotnih letelica je u fazi razvoja i u Izraelu je poznata kao „Bitka L“, šta će se dogoditi sa tim projektom, ostaje da se vidi jer je potrebno izdvojiti ogrmna finansijska sredstva koja Izrael sve manje ima, zbog izostanka tursita zbog treće i četvrte palestinske Intifade koja je u toku.
Z a k l j u č a k:
Problematično je dati objektivni zaključak, bar kada se to želi reći o uspešnost / efikasnosti ovih protivraketnih sistema. Neumesno je „odbranaški“ reći, kako je tehnologija u povoju, pa se nema dovoljno argumenata za ZA ili za PROTIV, njihovog razvoja. U našoj „besedi“ o protivraketnim štitovima Rusije i SAD nagovestili smo svu iracionalnost sveobuhvatne protivraketene odbrane.
Da li je to „zamajavanje“ širokih narodnih masa, oličenih u kategoriji „poreski obveznici“, ili je to stvarno efikasno, na sreću još uvek u praksi neprovereno, dugo će biti predmet polemike na najvišem intetektualnom i naučnom nivou.
Što se tiče države Izrael, koja je objektivno „najugroženija“, ona je svoj sistem odbrane razvijala u hodu, imperativno, bez da se dodvorava ovoj ili onoj eliti, naprosto iz „egzistencijalnih“ razloga. Ono što se može sagledati na terenu, nameće zaključak da su daleko dogurali. Bez da se uplićemo u političke pobude suprotstavljenih strana, samo da posmatramo cilj zaštite sopstvenog stanovništva – teritorije, ovi sistemi imaju opravdanje za svoje postojanje.
Pitanje, da li se to „isplati“, pa zar se sopsteveni opstanak može preračunati u dolarima!?
AUTORI: Andrej Mlakar i Generalštabni pukovnik u penziji Ljubomir Savić
|