Па не добијају лако упуте за ВМА. То се плаћа а цивилни доктори не воле када се паре не троше код њих. Посебно су ригорозни они из Новог Сада и дела Војводине. Али, тачно је да цивилни пацијенти доминирају и на ВМА. Такође, многи од њих сами плаћају услугу (јер прегледи и нису скупи, мислим да је то реда 15-20-25 евра, зависно од титуле доктора - др. наука, професор, доцент или обични специјалиста).
Неки цивили из Београда, али из унутрашњости су се досетили, да кад не добију упут за ВМА, дођу средом у хитну помоћ ВМА (када је дежурна за цели Београд) са образложењем "није ми добро",боли ме... ово или оно" и тако обаве бесплатан преглед (на трошак свог здравственог осигурања).
Велики број цивила нервира војне осигуранике, пре свега пензионере јер се осећају као "тринаесто прасе", што донекле одговара истини. Однос према активним војним лицима је још увек коректан (имају приоритет).
Rekao bih da je situacija sa dolaskom na obradu VMA slična kao nekada u koda nas u Puli kada se je trebalo doći u ondašnju Vojnu bolnicu. Svaki civilni
osiguranik pokušavao je "dokopati se" Vojne bolnice jer je tu obično bilo skoro sve bolje i brže od obrade do prehrane za bolesnike na odjelima. I sam sam
prvo kao član porodice vojnog lica nekada brundao što se guraju civilni, da bih kasnije kada sam i sam počeo raditi, kao običan smrtnik - civilni osiguranik
nastojao da se ubacim na preglede u Vojnu bolnicu.
Sadašnje iskustvo na VMA je vrlo pozitivno, sada kao civil i stranac plaćam sve, ali specijalisti su stručni, a i surađuju s inostranim vojnim doktorima, pa i
posebno s nekim Ruskim. A prijemi na "Hitnom" traktu su uvijek specifični svi mi bi kada zaboli da nas odmah prime i detaljno obrade, a oni pa imaju svoje
prioirtete, slično kao i drugdje na hitnim odjelima. To mi je moja žena, koja je doktor po struci, puno puta probala objasniti. Vjerovatno ponekad i pogreše
ili čovijek naleti na "krivoga" s druge strane telefona.
Ipak mislim da se vojnozdravstveni sustav Srbije treba u ukupnosti ponositi što ima takvu zdravstvenu instituciju koja je poznata i izvan granica zemlje,
pa tamo se dolaze liječiti i mnogi strani diplomatski predstavnici i iz susjednih država. Isto i neka "čuvaju" vojne bolnice, svi od njih imaju koristi. Očekivao
sam da i Subotica, Užice i Kragujevac imaju neki oblik vojnih bolnica, a ne samo Niš i Novi Sad, ali vjerovatno i to košta.