Solaris
kapetan bojnog broda
 Offline
Gender: 
Posts: 12 357
#vragu i rat#
|
 |
« on: December 28, 2014, 07:05:04 pm » |
|
Nisam siguran ali mi se čini da imamo sličnu temu, nažalost ne mogu je naći, pa za sad ovdje.
-----------------------
Nadnica za strah
Hrvatski plaćenici se uoči odlaska na nove bojišnice okupili u Šibeniku: Nismo psi rata, samo se borimo za kruh
Najmanje tristotinjak, a mnogi tvrde i više, Hrvata u ovome trenutku svoje obitelji prehranjuje radeći na ratištima diljem svijeta, odnosno u državama u kojima su životi stalno na kocki.
– Zovu nas plaćenicima, psima rata, pa čak i unajmljenim ubojicama, što je za nas više nego uvredljivo. Mi smo mahom obiteljski ljudi, pošteno radimo ono što najbolje znamo i za što smo se osposobljavali. To što nosimo glavu u torbi osiguravajući konvoje u Iraku, Afganistanu, Libiji, zemljama srednje Afrike i Južne Amerike, ili pak poslovne ljude na putovanju u rizična i opasna područja, jest naš izbor, jer najčešće za nas nema posla kod kuće, pogotovo ne ovako dobro plaćenog – kazuju nam ovi hrabri ljudi koje smo upoznali u Šibeniku.
Ratno iskustvo
– Pitate se otkud u Šibeniku? Otkrili smo da u ovom gradu, za pristojan novac i u relativno kratkom vremenu, možemo dobiti potrebne papire koji nam omogućuju ukrcaj na brodove. Igramo na više karata u životu, a ovi papiri nam omogućuju da se angažiramo u osiguranju brodova od pirata. Posao je nešto lošije plaćen od praćenja konvoja ili angažmana na zaštiti poslovnih ljudi u ratnim i drugim opasnim zonama. No, dobro dođe privremeno dok čekamo neki novi bolji angažman – kaže M.D. iz Zagreba.
– Znamo da je ovo zanimljiva priča jer ljudi malo o tome znaju. Pitajte što god želite? Razumljivo, bez imena i prezimena, jer priroda našeg posla traži strogu diskreciju – kaže nam jedan od sugovornika.
Naime, grupa pristigla u Šibenik preslik je dijela multinacionalne strukture bivše Jugoslavije. Tu je jedan Srbin, dvojica Bosanaca i još toliko Hrvata.
– Svi do jednog su visoko obrazovani ljudi, najčešće iskusni bivši pripadnici specijalnih vojnih i policijskih postrojbi koji su, među ostalim, svoje iskustvo stjecali u nesretnim ratovima na ovim prostorima. Danas smo, eto, zajedno u ratnim bespućima diljem svijeta čuvajući leđa jedni dugima – kaže S.V. iz Srbije.
Taj umirovljeni niški specijalac trenutno je zaposlen u Iraku, gdje čuva Lukoilove naftne bušotine.
– Točnije, moj zadatak je da dan i noć štitim inženjere na bušotini i za to mjesečno inkasiram 8,5 tisuća dolara. Pitate se otkud Rusi u Iraku? Nećete vjerovati, postignut je neki čudan dogovor iračkih vlasti s Amerikancima i Rusi su dobili najveći broj bušotina. Naftu za manje od dvadesetak dolara po barelu isporučuju Iračanima, a ovi dalje Amerikancima. Inače, prije sam osiguravao vojne i humanitarne konvoje u Iraku. Taj posao je prije bio bolje plaćan, zarađivalo se između šest i deset tisuća dolara, a sada tek tisuću-dvije, pa to rade uglavnom Indijci – pojašnjava Nišlija.
Cijena certifikata
Kako izgleda operacija zaštite poslovnih ljudi i državnih dužnosnika u tim rizičnim područjima?
– Takvi poslovi su vrlo unosni jer mjesečno donose između šest i devet tisuća eura. Najvažnija je detaljna analiza i stručna procjena mogućih opasnosti i rizika za štićenu osobu. Tek poslije toga krećemo, i to u pravilu u tri blindirana vozila. To su vrlo skupa i izdržljiva vozila, najčešće toyote. Naprijed s vozačem i jednim zaštitarom ide izviđačko vozilo. U sredini je štićena osoba sa zaštitarom, a pozadi još jedno vozilo. Sve u svemu, tri zaštitara i tri vozača. Reagira se na svaku sumnjivu osobu ili vozilo. Čak se, ako treba, koristi i vatreno oružje. Recimo, Iračani su već navikli da se bez ikakvih suvišnih pitanja sklanjaju s ceste i propuštaju takva vozila. Ako to ne učine, mi ih naprosto izguramo. Čak i po cijenu da njihovo, pa i naše vozilo uništimo. U takvim operacijama vozila se uopće ne štede. Koliko smo samo takvih blindiranih automobila uništili i ostavili na cesti... Nitko ne mari za to. Važno je štićenu osobu dovesti živu i zdravu. Lokalno stanovništvo nas poprijeko gleda, čak i mrzi. Tome su najviše pridonijeli postupci američke tvrtke “Black Woters” čiji pripadnici su divljali po cestama i bez razloga ubijali ljude. Srozali su nam ugled i napravili su nam teško popravljive štete – kaže M.F. iz Karlovca koji već desetak godina zarađuje kao zaštitar jedne britanske tvrtke.
Ući u ovaj posao nije uopće lako. Sve ide preko preporuka. No, ni to nije dovoljno.
– Prije su se u ove poslove ubacivali bez velikih kontrola. Danas je to nemoguće. Prvo, morate imati najmanje 25 godina. Visoko obrazovanje je pretpostavka, a tu je i uvjet da ste najmanje pet-šest godina proveli u specijalnim postrojbama vojske ili policije. Nema droge, alkohola i kriminala. Morate dostaviti potvrdu da niste kažnjavani i redovito se testirate na drogu. No, vrata tog posla možete otvoriti tek ako imate poseban certifikat. Takvi međunarodno priznati certifikati u Ujedinjenom Kraljevstvu stoje između šest i osam tisuća eura. U Makedoniji se mogu dobiti za 1800, a u Sloveniji je trenutno akcijska cijena od samo 1100 eura. Certifikati ne garantiraju posao, ali bez njih ga nije moguće dobiti.
Tko su glavni gazde u tom poslu?
– Amerikanci, Britanci, a u posljednje vrijeme i Rusi. Inače, s ovih prostora najviše je Srba, zatim Hrvata, Bosanaca, Makedonaca i nešto, ali osjetno manje, Slovenca, Albanaca nema. Nitko ih ne želi zaposliti. Uglavnom do posla dolazimo preko britanskih tvrtki koje u tom biznisu vrte milijarde eura. U posljednje vrijeme u taj posao su se uključili i Estonci. Inače, jagma je za ovim poslovima. Svakodnevno imam više desetaka poziva iz svih krajeva bivše Jugoslavije. Ljudi pitaju kako se zaposliti. Osobno, nikada ne bih išao u ta ratna bespuća da imam pristojno plaćen posao u Hrvatskoj.
Autor : Marijan Džambo
Nisam imao izbora, upucao sam otmičara
– Naravno da mnogi ostave kosti radeći u tim rizičnim područjima, ali se o tome ne izvještava. Ni jedna država nema evidenciju koliko njezinih građana obavlja te poslove, pa tako ni ovdje u Hrvatskoj. Ljudi se snalaze kako znaju i umiju. Osobno sam jednom prigodom, prateći jednog bogatog poslovnog Rusa u Americi, morao potegnuti i oružje. Bio je pokušaj otmice i otmičar je stradao. Nisam odgovarao niti mi se sudilo, ali mi je taj incident onemogućio da se na takvim poslovima angažiram u SAD-u. Inače, vrlo rizična područja su države Južne Amerike, poput Kolumbije, Argentine, Brazila, Hondurasa, Argentine, gdje su otmice poslovnih ljudi normalna stvar. Od toga mnogi žive. U Africi je danas mnogo naših ljudi angažirano na tim poslovima u Libiji, Sijera Leoneu, Nigeriji, Obali Bjelokosti, JAR-u te posebno zemljama ugroženim ebolom.
Traže nas islamisti, Kurdi, Ukrajinci...
– Naše usluge su uistinu tražene. No, u posljednje vrijeme pokušavaju nas uvući izravno u ratne sukobe, čemu se žestoko opiremo. Tako stižu pozivi od ISIL-a, nude tisuće eura plaće, ali i vjerske saveznike. Kurdska strana nudi mjesečno po četiri-pet tisuća eura. U posljednje vrijeme dio naših ljudi odlazi i u Ukrajinu. Ukrajinska strana osjetno bolje plaća od proruske, gdje se uglavnom odazivaju Srbi. Točno je, također, da je puno naši ljudi i u Iraku gdje rade kao instruktori za strane tvrtke.
|
