"Zakleo sam se na vernost lično bin Ladenu, a onda sam otišao u Bosnu! Na kraju radio i za Britance"Ajman Din, bivši član terorističke organizacije Al Kaida, pridružio se organizaciji 1997. godine i proveo u njoj 4 godine. Ratovao je u Bosni, sastajao se sa bin Ladenom i radio sa Abu Hamzom al Masrijem. Kasnije je počeo da radi za britanske obaveštajne službe, emigrirao je u London i napustio redove Al Kaide.
Kako su mu postali bliski stavovi džihada, kako se priključio Al Kaidi, kako je dospeo u Bosnu, ali i kako je napustio ovu terorističku organizaciju, Ajman Din otkrio je u intervjuu.
"U početku ideje džihadizma nisu bile ono što su sada. Tada to nisu bile ideje Al Kaide. Nastale su tokom borbenih akcija u Avganistanu: do početka rata u Bosni ideologija džihada već se manje više oformila. Tada je počelo da se govori o zaštiti muslimana, borbi protiv Zapada, sopstvenoj kulturi i časti. To sam naučio sa 16 godina: činilo mi se da islam treba spasiti od pogubnog uticaja Zapada, a posebno Sjedinjenih Država. Tada nisam mislio da ću se pridružiti bilo kojoj terorističkoj organizaciji, ali sam zaista želeo da odem u Bosnu. Jedan od mojih bliskih prijatelja je išao tamo i ja sam odlučio da pođem sa njim. Porodica nije znala za moje planove: obavestio sam ih tek kada sam ih pozvao sa granice Hrvatske i Bosne. Bilo je to veliko iznenađenje za njih.
Ko Vam je pomogao da dođete do Bosne?- U to vreme su postojale grupe koje su se nazivale ćelije za obradu. Prikupljali su novac za transfer, pomagali su da se džihadisti pošalju. Ako osoba koja je želela da ide uopšte nije imala novca za kartu, pronalazili su joj sponzora, davali novac i kupovali opremu. Tako je bilo i sa mnom: još ne znam ko mi je sve to platio. Tako sam završio u Bosni.
Kretali ste se po raznim mestima od Bosne do Filipina, a zatim iz Avganistana do Gruzije i drugih zemalja. Kako se militanti tako lako kreću po svetu? Ko je pokrovitelj svega toga?– Pa u to vreme nismo imali kome da pomognemo. Veoma smo se plašili kretanja, uvek smo bili pažljivi na aerodromima. Tada su mnogi uhapšeni dok su putovali, u Hrvatskoj, Austriji i drugim zemljama, na putu za Bosnu. Stoga smo morali biti vrlo oprezni: zbog velikog broja turista, bilo je vrlo teško uočiti mali broj terorista među njima. Koristili smo to, bili smo kao igle u plastu sena.
Postojala je čitava lista aerodroma do kojih je bilo bolje da ne dolazimo. Na primer, zbog strogih pravila bezbednosnog pregleda u Dubaiju, bili smo prinuđeni da letimo preko Bahreina. Kada su i tamo pravila pooštrena, počeli smo da putujemo preko trećih zemalja.
Zatim ste se preselili u Avganistan, zakleli se na vernost Osami bin Ladenu i pridružili se Al Kaidi. Da li ste tamo sretali vođu organizacije? Recite nam nešto više o susretu sa njim.– Da, sretao sam se sa Osamom bin Ladenom. Militanti su se na vernost Al Kaidi zaklinjali lično njemu. Na zakletvi na vernost bilo je neophodno rukovati se sa njim, i gledajući ga u oči, ponoviti tekst zakletve. Kada sam ga ja upoznao, nije imao pojačane mere bezbednosti. Inače, glavni čuvar Osame bin Ladena me je uveo u organizaciju. To je bilo u septembru 1997. godine. Sećam se kako sam ozbiljno tada shvatao zakletvu koju sam dao. Upravo je to bio cilj kojem sam težio.
Kakvu ste ulogu imali u Al Kaidi? Kako se razvijao vaš život u Avganistanu?– Hteo sam da proučim detonaciju, hemijsko i biološko oružje i poslali su me u logor radi toga. Proveo sam jedanaest meseci pored Abu Hababa al Masrija, koji je važio za najiskusnijeg proizvođača bombi za Al Kaidu tokom njene istorije. On je učio mnoge, uključujući i Karamzija Jusefa, koji je prvi pokušao da digne u vazduh Svetski trgovinski centar u Njujorku 1993. godine. Ali tamo je bilo teško živeti: svakog dana smo jeli samo sočivo, a nije bilo dovoljno hrane za sve.
Džihad u Avganistanu je bio usmeren na borbu protiv SSSR-a. Ali vi ste tamo stigli nekoliko godina nakon povlačenja sovjetskih trupa. Da li ste se ikad zapitali zašto i dalje postoji potreba za džihadistima?
– Džihadisti u Avganistanu zapravo nisu bili potrebni za vojne akcije. Zemlja je postala svojevrsna odskočna daska, baza za obuku militanata. Štaviše, prisustvo Al Kaide bilo je tamo neophodno za uspostavljanje vlasti Talibana na teritoriji Avganistana.
Koliko je bila jaka Al Kaida dok ste bili u njoj?– Al Kaida je imala prilično ozbiljnu težinu. Štaviše, težinu u smislu meke moći: mnogo ljudi se obučavalo, a prolazilo je samo provereno osoblje. Ali za pet godina, koliko sam bio tamo, mnogi su otišli: na kraju su svi ubijeni ili su završili u zatvoru. Al Kaida je izgubila sve što je izgradila u periodu od 2002. do 2009. godine, nakon američke invazije na Avganistan. Organizacija je slala osoblje u Saudijsku Arabiju, organizovana je oštra kampanja protiv njih, svi su eleminisani.
Kako je tekao proces odabira novih članova? Da li je bilo dece u organizaciji?– Žene i decu nisu namerno uzimali u organizaciju. Pojavljivali su se u redovima organizacije ako su se pridruživali porodično, i to se takođe dešavalo, mada ne tako često. Za razliku od Islamske države, Al Kaida nije nameravala da odmah oduzima zemlju i izgradi državu. Stoga im mlađa generacija nije bila toliko potrebna. Al Kaidi su bili potrebni odrasli muškarci sposobni za borbu i organizovanje terorističkih napada. Da, Al Kaida je planirala da poseje haos, sruši postojeće režime i tek onda izgradi novu državu. Islamska država je krenula drugim putem i ovo je glavna razlika između dve terorističke organizacije.
izvor