Istria 052
Prijatelj foruma
potporučnik
Offline
Posts: 2 185
|
|
« Reply #310 on: July 12, 2010, 08:14:31 pm » |
|
Ako su se nečemu posade graničara radovale, onda su to bili brodski šatori, za manje upućene, šatori su preteča klima uređaja na brodu, odnosno komadi jedrarskog platna koji se zategnu preko konstrukcije i time tvore hladovinu na palubi. Konstrukciju su obično činili nastavci brodskih stubića i/ili šatorski stubići fiksirani za palubu kroz koje su se provlačile čelične sajle tvoreći „krovnu“ konstrukciju. Preko sajli postavljao se šator, zatežući se konopcima, jedrarskim poluzlom oko sajle i omotavanjem oko stubića čiji je završetak obično bio jednostavna podvezica. Postojao je i (borbeni) raspored i uputstvo sa skidanje i postavljanje šatora gdje je svakom članu brodske posade bilo dodjeljeno pojedinačno zaduženje za taj opći brodski pokret (svi sudjeluju).
Šator se smatrao sastavnim dijelom pomoračkog izgleda broda, konopi su morali biti dostatno zategnuti, na kraju priveznog konopčića obavezno je bila podvezica, kraj konopa nije smio viriti duže od jednog centimetra, a ruzina na metalnim dijelovima se nije smjela ni sanjati, kamoli pojaviti. Sve se to pomno pripremalo na vrijeme. Smatralo se pomorački ružnim ukoliko šator ima plite (nabore), ako je prljav ili konstrukcija nije našpanovana. Pod rukovodstvom iskusnih mlađih oficira, mornari su tu operaciju savladali da je bilo prva milina gledati ih, nekoliko minuta. Šator skupljen ili postavljen tik-tak, nešto duže je trajalo ukoliko se namiještala konstrukcija. Ako je bilo zahtjevano hitno isplovljenje, isplovljavalo se sa šatorima skupljenim u rolu (uvaljani poput savijače), pa se konstrukcija naknadno skidala. Šatori su bili ponos broda, naravno, iznosili su se vanjski stolovi, pramačani za mornare, krmeni za starješine, za uživanje.
Po pravilu, šatore je trebalo skupljati ljeti za sumraka, ali se ponekad od toga odustajalo, pretpostavljajući da se neće noću pojaviti kiša, ljetni neverin ili jaka rosa. Sve je zavisilo od procjene zamjenika komandanta ili dežurnog starješine na brodu.
Bilo je to nekog ljeta gospodnjeg, komandni brod „Vis“ i PČ 140 našli su se u istoj luci, graničar vezan po pramcu „Visa“, komadnog brod Flote, na njemu ukrcano puno starješina, službena smjena je uvijek tu, dežurni i sva svita pomoraca. Na PČ 140 samo dežurni starješina i sizni, ponekad i izrasliji mornar, pomoćnik dežurnog. Večera se završila, pogledasmo prema „Visu“, ne skuplja šatore, znači, mlađi brod ima alibi, nema skupljanja šatora.
Prošla je ponoć, ostaje samo sizni na brodu, dežurni na odmor do 5 ujutro. Kad u neko gluho doba noći čuju se užurbani hod po palubi, kabina Komandanta je na desnoj strani, tik ispod glavne palube, mornari su izbjegavali kretanje kada Komandant odmara. Ali topot koraka, natjera Komandanta ujedno i dežurnog na brodu da se promrda iz sna. Zaključuje da su se mornari digli, skupili šatore i vratili nazad na spavanje. Sizni ih je probudio, uočio je promjenu vremena i ne lezi vraže.
Sizni budi Komanadanta u 5 ujutro, ujedno izvještava da su se mornari digli da bi skupili šatore zbog neverina koji je protutnjao te noći. Komadant naredi siznom da se mornari ne bude u 0530, po rasoredu, već dva sata kasnije, poštujući i odajući priznanje korisnoj samoinicijativi. Na brodu vlada princip, sve se možemo dogovoriti, samo kod dežurstva i službe nema prostora za kompromis. Očigledno da je dugo ponavljano pravilo urodilo plodom i ne samo taj put.
Poslije doručka Komandant izađe na krmenu palubu, kada ima tamo šta da vidi, pramčani šator na komandnom brodu „Vis“ sav u fronclama, poput jakne Winetua. Mornari se rastrčali po palubi, skupljaju šator u tuljak, ali froncle (rese) svuda naokolo. Svira se jutanji zbor, posada sa šljemovima i zaštitnim maskama, jasan znak da je Komandant broda ljut, kako nebi i bio, nekoliko starješina i mornara dežura noću i nikakave pomoći od njih.
Komandant „Visa“ VB (puno ime i prezime poznato autoru, inače bivši Komandant graničara) drži predavanje i pokazuje prstom prema omalenom PČ 140 i njegovim skupljenim šatorima, ka da pita, pa gdje ste vi bili, zar će vam oni držati lekciju.
Dovoljan razlog da srce poraste i da se sizni nagradi sa dva dana nagradnog odsutstva, pročitano isto jutro uz dnevnu zapovijest.
|