MOTORISTA
Počasni global moderator
kapetan bojnog broda
Offline
Gender:
Posts: 62 007
|
|
« Reply #1 on: May 06, 2010, 01:47:55 pm » |
|
U cilju smanjenja habanja topovskih cevi, komanda 1 Izdvojene Divizije Obalne Odbrane naređuje komandantu baterije Br.35:“ Gađanje vršiti samo sa jednom kupolom, starati se da se manje haba druga kupola. Drugom kupolom gađati kada su potrebni baterijski plotuni, konstantno uzimati u obzir istrošenost oruđa.“
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Prilikom čišćenja oruđa u prvoj kupoli 29 novembra, otkrivene su pukotine na njima. Kako bi se utvrdila priroda ovih pukotina, 10 decembra je organizovano njihovo merenje i posle toga je izvedeno probno gađanje iz oba oruđa prve kupole. Posle toga je izvršeno novo merenje, kada je utvrđeno da su se pukotine proširile. Oruđa prve kupole su odmah proglašena nepodobnim za bojevo gađanje, a tehnički sastav baterije je počeo sa neophodnim pripremama za zamenu ovih cevi. Kako ceo kran baterije nije stigao sa remonta iz fabrike „Uralmaš“, već samo njegovi delovi, na inicijativu komandira BČ-5 ( kod nas je ekvivalent V Brodski Odred-pogonski) vojnog inžinjera druge klase N.J. Lobanova i starijeg motoriste Artamonova, odlučeno je da se ova zamena izvrši bez njega. Servisnom prugom su do 29 decembra stigle rezervne cevi iz zaliva Buht, gde su bile sklonjene zbog vazdušnih napada protivnika, tako da je počela njihova zamena. Kako nije bilo raspoloživih lokomotiva za vuču vagona sa cevima za taj posao su iskorištena dva traktora „Staljinec“. Svaka od cevi je od zaliva do baterije prebačena za 17 minuta.
Pošto kran baterije nije bio gotov, sav posao oko demontaže starih i montaže novih cevi je morao da bude obavljen koturačama i ručnim dizalicama. Sa kupola je prvo skinuta horizontalna oklopna ploča, a zatim i prednja vertikalna ploča. Posle toga su cevi podignute za 250 mm i ispod njih su stavljeni namašćeni podmetači od drveta, a stare cevi su bukvalno posle toga skliznule na vagone i spuštene su do zaliva. Nove cevi su uz pomoć pomoć istih koturača i dizalica postavljene na svoje mesto. Posle ovoga je vraćena i oklopna zaštita, a tehnički sastav baterije je nastavio sa montažom cevi u unutrašnjosti kupola. Ceo ovaj posao od utvrđivanja pojave pukotina, do završetka zamene cevi je oduzeo jedan i po mesec, tačnije od 1 decembra 1941 do 15 januara 1942 godine. Posle toga je prva kupola bila ponovo spremna za dejstvo.
Da nevolja nikada ne dolazi sama potvrđeno je 17 decembra 1941 godine. U 10:00 tog dana druga kupola baterije je počela da dejstvuje po protivniku i ukupno ispalila 31 projektil. U 16:17 prilikom gađanja, iz levog oruđa kupole, dolazi do aktiviranja punjenja u cevi, pre nego što je zatvarač bio zatvoren do kraja. U tom trenutku su se neposredno iza oruđa nalazila dodatna punjenja, 8 komada, a plamen prodire iz oruđa unazad i pali ih. Rezultat je bio katastrofalana. Dolazi do eksplozije i požara koji je unuštio kupolu broj dva. Još gori je bio gubitak 35 iskusnih članova posade kupole koji su stradali u ovoj katastrofi. Njih 30 je izgorelo na licu mesta, dok je još njih 5 umrlo od zadobijenih opekotina u roku od par dana. Poginuo je zamenik komandira kupole Paršin, komesar kupole Pankratov, 7 podoficira i 26 mornara.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Uskoro je komanda Crnomorske flote oformila komisiju sa ciljem da se istraž kako je došlo do ove katastrofe. Komisija je došla do zaključka da se katastrofa mogla desiti na dva načina:
1. Produžena paljba je prouzrokovala kvar zatvarača 2. Klip brave zatvarača nije bio očišćen od tinjajućih ostataka prethodnog punjenja
Kao najverovatniji uzrok ove katastrofe, komisija je navela drugi razlog. Do ovog zaključka se došlo pregledom podataka uzetih od baterije Br.30. U tim podatcima su pronašli da je posle svakog gađanja, na bateriji Br.30 klip brave zatvarača čišćen vlažnom krpom, kako bi se izbegli ovakvi neželjeni događaji. U bateriji Br.35 ova mera nije sprovođena, a osim toga komisija je navela da podatak o 8 punjenja koja su se nalazila u kupoli, ne odgovara istini i razmeri uništenja kupole, te da je sigurno bilo više punjenja.
Iako je na prvi pogled kupola dva bila potpuno uništena, komanda baterije odlučuje da ipak pokuša sa popravkom kupole. Cevi su izvađene na isti način kao i kod prve kupole, a najveći problem su pretstavljale oklopne ploče koje su usled ekspolzije bile totalno razbacane okolo kupole, kao i uništena instrumenta i oprema u njenoj unutrašnjosti. Od svih ploča je jedna upala unutar kupole. Uskoro su sa, velikim naporom, popravljeni elektromotori za municione dizalice, punjači, vertikalni klizači za municiju, relejne stanice punjača i ostali mehanizmi koji su se nalazili u kupoli. Za svo vreme popravki neprijatelj nije posadi davao mira. Neki vitalni delovi su ukrcani na trgovački brod Čapajev, ali je on uskoro potopljen dejstvom nemačke avijacije, tako da su ovi delovi izgubljeni. Srećom pa su nađeni drugi rezervni delovi u skladištima Crnomorske flote. Oklopne ploče kupole su podignute pomoću koloturnika i ručnih dizalica i posle popravki vraćene na svoja mesta. Takođe je zamnjena i celokupna elektro instalacija kao i računarski sistem za gađanje. Nova pregradna vrata i unutrašnje oklopne ploče su napravljene u fabrici broj 201. Tokom cele popravke je korišteno elektrozavarivanje njenih elemenata umesto zakivaka. Umesto 4 meseca, koliko se računalo da će popravke trajati, ekipa od 35 inžinjera i radnika, kao i 30 članova posade baterije, su uspeli da završe sve popravke za dva meseca.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Na prvoj kupoli su sve radnje oko remonta bile završene sredinom januara, tako da je 20 januara 1942 godine izvedeno probno gađanje, kada su ispaljena dva plotuna na nemačku bateriju koja je gađala sovjetsku bateriju Br.10. Međutim i pored uspešnog gađanja sa prvom kupolom, njena avantura nije bila završena. Već 26 februara, prilikom čišćenja cevi desnog oruđa prve kupole otkrivena je pukotina dužine 600 mm. Odmah je došla komisija, koja je utvrdila da je oruđe nesposobno za dalje gađanje, a kao glavni razlog za ovo je naveden loš kvalitet čelika i stanje cevi. Od tog dana prva kupola je dejstvovala samo svojim levim oruđem. Do 3 aprila iste godine baterija je kompletna ušla nazad u stroj, kada je ispalila 10 plotuna na nemačke položaje u selu Mamašaj.
Posle kompletnog ispadanja baterije iz stroja, komanda crnomorske flote je k-dantu Lišćenku, 19 decembra 1941, poslala naređenje da se od njenog ljudstva formiraju dve čete sa po 120 ljudi, sa kompletnim naoružanjem i opremom. Po tom istom naređenju u sastavu baterije su ostali samo mornari onih specijalnosti koje su bile potrebne za popravku kupole. Ove dve čete su već narednog dana poslate na front. Čete baterije su oformile samostalni bataljon obalne odbrane, koji je zajedno sa 54 streljačkim i 3 mornarskim pukom dejstvovao u rejonu visova Mekenzija. Tokom 20 i 21 decembra ova jedinica je sa uspehom isterala neprijatelja iz njegovoh rovova i, prema izveštajima komande odbrane sevastopolja, nanela mu gubitke od oko 600 ljudi. Tokom ovih borbi su se istakli stariji poručnici Zaharov, Hanakin ( poginuo), mlađi politički rukovodioc Trufanov, podoficiri Meljnik, Jargin, Rogan, Šokol i mornari Savčenko, Tjutjunov, Pavlenko, Kolesnikov i Kuc. Tako je stariji narednik Meljnikov, posle pogibije komandira čete Hanakina, preuzeo komandu nad četom i samoinicijativno zaobišao neprijateljsko krilo i napao ga. Pod njegovom komandom četa je potisla neprijatelja za čitavih 1,5 km. Zbog umešnosti i hrabrosti pokazane u borbi, unapređen je u čin poručnika i dobio komandu nad četom. Takođe se u borbama istakao i mitraljezac Kolesnikov ( poginuo tokom borbi), koji je vatrom podržavao napade svoje jedinice i neutralisao nekoliko vatrenih tačaka neprijatelja. Mora se pomenuti i mlađi politički rukovodioc Trufanov, koji je uprkos dvema zadobijenim ranama nastavio borbu. Tokom borbi od 20 do 27 decembra, bataljon je imao 21 mrtvog i 73 ranjena pripadnika. Za svoj podvig pri odbrani Sevastopolja u prva dva napada baterija Br.35 je dobila pohvalu od strane komande Crnomorske flote, odbrane Sevastopolja, kao i komande 25 streljačke divizije. U pohvali je između ostalog navedeno i sledeće:
„Baterija Br.35 je za 7 meseci opsade izvela 59 gađanja, od kojih je 43 gađanja bilo po visovima Mekenzi gore, a ukupno je ispaljeno 458 zrna. Od 59 gađanja, 11 je izvedeno sa korekturom, dok je ostalih 48 izvedeno bez nje. Kao rezultat dejstva baterije u ovom periodu, uništeno je 10 vozila, 10 neprijateljskih baterija i iz stroja je izbačeno oko 800 neprijateljskih pešadinaca. Vatra baterije na velikim daljinama i bez korekcije se ocenjuje kao neefikasna.“
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Između drugog i trećeg napada na Sevastopolj, baterija Br.35 je nastavila sa gađanjem neprijateljskih položaja i baterija.
Zbog nedostatka kvalifikovanog ljudstva, koje je otišlo na front u već pomenutim četama baterije, oformljena je škola za razne specijalnosti koje su bile deficitarne u bateriji. To su bili kursevi za komandire, mernike, radiste, motoriste i električare, kao i za snajperiste i lovce tenkova.
U periodu od 23 februara do 20 marta 1942 godine, baterija Br.35 je gađala neprijateljske položaje u selima Mamašaj, Alsu i Čerkez-Kermenu, sa 111 fugasnih granata, a rezultat ovih dejstava je bilo uništenje nekoliko otpornih tačaka, jedne minobacačke baterije, a u rejonu Jazikov je uništeno i jedno skladište municije.
U periodu od 20 marta do 20 aprila, baterija je sa 23 plotuna gađala neprijateljske položaje u selima Alsu i Kučuk-Maskomja. U tom periodu baterija je predala jedan od svojih reflektora za potrebe PVO Sevastopolja.
Tokom 25 aprila, baterija je gađala sa 5 plotuna neprijateljske položaje u rejonu sela Kučuk-Maskomja. Krajem aprila baterija je izvela i dva probna gađanja šrapnelima protiv nemačkih aviona tokom njihovog napada na aerodrom Herson. Naređenjem potpukovnika B.E.Faina, bateriji je dozvoljeno otvaranje vatre po protivniku samo sa direktnim naređenjem komande obalne odbrane. Istim naređenjem je dozvoljeno i samostalno otvaranje vatre po protivničkim letelicama, samo ako se u blizini nisu nalazili sovjetski avioni. 23 maja 1942 godine, baterija jepovremeno otvarala vatru po nemačkom desantu, koji je pokušan kako bi se zauzeo štab Crnomorske flote.
Pred početak trećeg napada na Sevastopolj, baterija je imala tri ispravna oruđa i ukupno 346 članova posade. Od toga je bilo 21 oficir, 70 podoficira i 255 mornara. 10 juna za vreme paljbe po neprijatelju, baterija je napadnuta od strane 12 bombardera Ju-88 i nekoliko lovaca Bf-109. Tom prilikom je mitraljesko odeljene, pod komandom potporučnika Prokopenka, uspelo da obori jedan lovac Bf-109. Pred ovaj poslednji juriš na Sevastopolj, baterija trpi snažno bombardovanje, prilikom kojeg je u njenoj okolini palo 177 minobacačkih i artiljerijskih projektila, kao i 120 avio bombi. Srećom po bateriju, ovo bombardovanje nije bilo efikasno, tako da je ona nesmetano nastavila sa svojim dejstvom. Početkom trećeg napada baterija je počela intenzivnije da dejstvuje po napadaču. Od 7 do 11 juna, baterija je dejstvovala 31 put i za to vreme ispalila 211 projektila. Najčešće je dejstvovala u rejonu sela Belbek i stanice Mekenzi, po neprijateljskoj pešadiji i oklopnim jedinicama. Po istim ciljevima je dejstvovala i 16 juna, kada je uništila neprijateljske tranšeje i četu pešadije. Za dva dana, 18 i 19 juna, baterija je uspela da uništi jedan tenk, osam artiljerijskih oruđa i bataljon pešadije, dok su Prokopenkovi mitraljezci oborili jedan Ju-88. 18 juna 1 Izdvojeni Divizion Obalne Odbrane je proglašen gardijskim, za svoje zasluge prilikom odbrane Sevastopolja, naredbom No.138 Narodnog Komesara Crmomorske flote. Već 23 juna je održana i mala svečanost tim povodom, ali baterija nije gubila vreme, već su tog dana njenim dejstvom uništena tri tenka i, prema navodima Sovjeta, dva puka pešadije. Istovremeno je neprijatelj uspeo da artiljerijskom vatrom ošteti daljinomer baterije. Od 27 do 29 juna baterija je opet dejstvovala po neprijateljskim snagama i tom prilikom uništila dva voda pešadije i jednu neprijateljsku bateriju. Tada stanje sa municijom postaje već kritično, jer je ostalo još oko 100 zrna.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Polakim napredovanjem neprijatelja, baterija postaje glavno komandno mesto Odbrane sevastopolja i u nju stiže i admiral F.S. Oktjabrijskij. U dogovoru sa komandirom baterije, odlučeno je da se ona uništi kada bude ostala bez municije, jer je ostalo još 6 šrapnela i 30 vežbovnih zrna. Već 1 jula baterija otvara vatru na nemačke tenkove, koristeći vežbovna zrna, a čuvajući šrapnele za samoodbranu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Kasno uveče 1 jula, nemački pioniri uspevaju da se probiju između kupola baterije i desnog komandnog mesta i počinju da se spremaju za njeno zauzimanje. U 00:35 časova, 2 jula, po odobrenju general-majora P.G.Novikova, posada baterije je spremila preostala punjenja i donete dubinske bombe, te uništava prvu kupolu dizanjem u vazduh. Posle uništenja svih instrumenata i sredstava za komunikaciju i upravljanje vatrom, posaa baterije, u 02:30, uništava i drugu kupolu na istovetan način kao i prvu. Baterija Br.35 je prestala da postoji. Posada baterije uspešno je evakuisana na Kavkaz.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ocenu dejstva baterije Br.35 doneo je Politbiro Crnomorske flote i u njoj naveo sledeće:
„U periodu najvećeg naprezanja, kada je protivnik napadao tenkovima u masi, iz pravca majura Kalfa i Nikolajevka, i kada je najveći deo naše obalne artiljerije bio uništen, glavni udar po neprijatelju je nanela baterije Br.35. Od 30 juna 1942 godine baterija je postala primer rešenosti u odbrani Hersonskog poluostrva. Lični sastava baterije, obavezan čašću, tri poslednja dana opsade je uspešno odbijao mnogobrojne neprijateljske napade i time omogućio efikasnu evakuaciju morem i vazduhom. U noći između 1 i 2 jula, baterija je uništena dizanjem u vazduh.“
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Naređenjem komesara narodne odbrane od 4 decembra 1943 godine, baterija Br.35 izlazi iz sastava mornarice SSSR-a i vodi se kao izgubljena ( poginula) u borbi.
Za vreme okupacije Sevastopolja, u ruševinama baterije se nalazila nemačka bolnica i komandno mesto komandanta 17 Armije, generala Almendingera.
Prilikom oslobađanja Sevastopolja, 12 maja 1944 godine, u rejonu baterije Br.35 su se predale poslednje nemačke jedinice. Baterija Br.35 je oslobođena.
Posle rata na mestu baterije se nalazilo komandno mesto i municijske komore baterije Br.723, koja se sastojala od 4 oruđa kalibra 130 mm. Između 1947 i 1952 godine, komanda Crnomorske flote je razmatrala mogućnost obnavljanja baterije, u sklopu kojeg bi dobila isto naoružanje kao i sestrinska baterija Br.30. Od ovoga plana se odustalo, jer su oštećenja naneta prilikom njenog uništavanja bila preobimna, tako da bi morala da se gradi kompletno nova baterije udaljeno oko 1 km od stare pozicije.
Odlukom gradskih vlasti Sevastopolja, trenutno se sprovodi konkurs koji za cilj ima pretvaranje ostataka baterije Br.35 u muzejski istorijsko-memorijalni kompleks posvećen herojskim braniocima Sevastopolja.
|