Ne znam zašto ideš sa ovakvim stavom.
Replika je na Vladin post a pitanje je za sve koji bi me udostojili nekog odgovora. Ako treba postavicu na neku drugu temu u koliko ovde ne odgovara.
Pozdrav Milan
Ovo je slobodno druženje. Ako neko zna odgovoriće ti. Iako bi ovaj tekst trebao biti u M84, a ne u Varijante tenkova na bazi T72.
Vidim da si pročitao dio tekstova koje sam pisao ovdje. Makar ovaj o pasivnim i aktivnim nišanskim spravama, i o IC farovima, i o verziji fara za Kuvajt.
IC far pomaže u radu pasivne nišanske sprave. Ne baš puno, ali ponekad zna da pomaže. Ako si bio tenkista na M84, u zadnjem desnom sanduku na tenku bila je jedna torba od skaja i u kojoj je bila jedna plava knjižica, na prvim komadima tenka formata A4, a kasnije sam je smanjio zbog boljeg pakovanja u tu torbu, u kojoj su bila sva (tehnička) upustva za rad i održavanje na nivou posade.
Tu piše da posada može zbog boljeg korištenje noćne pasivne optike povremeno paliti iC far. To je vrijedilo dok je pasivni pojačavač slike bio prve generacije. XX1650. Sa uvođenjem pasivnog pojačavača druge generacije IC far nije nešto puno pomagao. Pošto je bio aktivni izvor zračenja mogao se veoma lako otkriti sa svim i svačim. Čak i sa običnim, najobičnijim dvogledom.
Vojni dvogledi imaju jedan "kondenzator" u obliku neke hemikalije, više se ne sjećam koje, a koji je po danu upijao ultraljubičastu svjetlost. I kad se takav dvogled usmjeri prema, za ljudsko oko nevidljivom zračenju, IC svjetlosti, zbir IC i UV svjetlosti, a koja se tada isijavala iz dvogleda davala je vidljivu svjetlost u velikoj većini vojnih dvogleda. Na vojnim dvogledima se može naći neka oznaka koja daje podatak može li takav dvogled detektovati IC svjetlost. To su bili skoro svi ruski vojni dvogledi.
Što se tiče onih u VTI-ju i spoznaje tenka, dovoljno je reći da je na tabli sa osiguračima na strani nišandžije na tenku M84 svo vrijeme proizvodnje tenka stojao (proizvodio se u Iskri u Vrhniki) nosač visokonaponske sonde za aktivnu, IC, noćnu nišansku spravu sa tenka T72, a koji je bio potpuno nepotreban na tenku M84, jer M84 nije imao potrebu za takvim dijelom, niti je u tenku M84 bio visokonaponski pretvarač za noćnu nišansku spravu. Tako da se od strane VTI-ja nakon "tolikog" razmatranja tenka i nije mogla očekivati neka pomoć oko toga.
Ovo je princip rada IC fara na tenku T72
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Laserski daljinomjeri veoma tačno i veoma brzo određuju daljinu do cilja. Stereoskopski daljinomjeri, a koji su se koristili na starijim verzijama tenka, imaju grešku u mjerenju, a i treba neko vrijeme da se izmjeri daljina, a tada tenk obično stoji.
Dovoljno je reći da je na starijim tenkovima T72 bila nišanska sprava sa stereoskopskim mjeranjem daljine, a na novijim sa laserskim mjeračem daljine.
Negdje sam na ovome dijelu foruma prije neku godinu dosta detaljno objasnio ove verzije nišanske sprave za tenk T72. TPD-K1 i TPD-2-49. Ova prva je sa laserom, a druga je stereoskopska i koristi se i na ostalim starijim tenkovima.
Mala greška kod mjerenja daljine, a koja se unosi u balističke jednačine koje se koriste kod preticanja cilja ( u pokretu cilj, tenk, ili jedno ili oba dvoje) dovodi do velike greške na cilju.
U nišenskoj spravi tenka ima način mjerenja daljine do cilja ako ne radi laser. To se koristi kao rezervni režim rada.
Kod korištenje lasera i mjerenja daljine do cilja laserom nije uvijek u blizini neki detektor laserskog zračenja. Jesta na pojedinim tenkovima. Ali takav cilj, koji ima takav detektor dobija pogodak nakon nekoliko sekundi. Tako da je taj detektor mala utjeha za posadu ciljanog tenka. Kod novijih ruskih tenkova imaju novi bacači dimnih kutija koji odmah aktiviraju dimne kutije koje prave zavjesu prema izvoru laserskog zračenja. Ali tih kutija je samo 12 na tenku. I nakon kratkog vremena tenk ostane i bez takve zaštite.
Drugi ciljevi, pješadija, rovovi ili građevine nemaju takve prijemnike zračenja.
Već sam pisao na ovom forumu, na drugom dijelu, sam pisao o događajima u toku "Član 11". Došao sam da popravim tenk M84 koji je godinama bio na livadi. Totalno u raspadanju i neispravan u skoro svakom dijelu. Bio mu je ispravan (upravo popravljen, zamjenjen) motor, top (popravljao sam ga nekoliko sati prije toga, mehaniku zatvarača) i laser. Bio je ispravan. Nije radilo pokretanje topa i kupole. Automat punjenja sam popravio, djelomično, taj dan. Motor podizača kasete nije imao snage, te sam ručno podizao zrno.
Razvojem sitaucije morao sam sa takvim tenkom ići u akciju. Priučeni vozač tenka i komandir tenka u tenku bez unutrašnje i vanjske veze. Obučavao sam ih sat dva prije toga. Sa automatom punjenja koji ne radi. I da ne pričam puno, jer je bio Član 11. Na dva i po do tri kilometra pogodak prvim zrnom, a imao sam samo kumulativno, u vrh topa tenka T55, a koji je virio (samo vrh topa) iza jedne krivine na cesti, iza stijene. I još nekoliko zrna u sami centar mete na većim daljinama. Bježeći svo vrijeme od maljutki koje su letjele svo vrijeme oko mene.
To je bilo moguće pogoditi samo zahvaljujući tačnosti lasera i brzom računicom koje je radio računar zahvaljujući podatcima koje je dobijao od lasera.
Da sam radio sa ručnim ubacivanjem daljine, vjerovatno nebi sad ovo pisao na forumu.
Pozdrav
Vlado