Od 1990-ih, Rusija pokušava da stvori sopstveni NASAMS sa raketom R-77, evo kako je tekao napredakKonvertovanje rakete vazduh-vazduh u raketu za lansiranje je logičan i naizgled jednostavan zadatak, koji se realizuje u sistemima PVO kao što su IRIS-T ili NASAMS, ali je predstavlja izazov za Rusku federaciju.Poligon
Kapustin Jar, jedna od ključnih ruskih lokacija za testiranje raketne tehnologije, objavio je video-snimak povodom svoje 78. godišnjice, koji prikazuje niz projekata koji su tamo testirani. Među njima je i kopneni lanser za protivvazduhoplovni raketni sistem opremljen raketama vazduh-vazduh
R-77.
Tehnički, ovo je pokušaj da se ponovi pragmatično zapadno rešenje — da se raketa lansirana isključivo iz aviona pretvori u raketu zemlja-vazduh. Radni dizajni su implementirani u sistemima protivvazduhoplovne odbrane kao što su nemački
IRIS-T, norveški
NASAMS, francuski
VL MICA, izraelski
SPYDER i drugi, a Rusija je sledila sličan koncept u svojim pokušajima da konvertuje raketu vazduh-vazduh
R-77 srednjeg dometa poznatu i kao
RVV-SD.
Nažalost, video je pokazao samo veoma kratak fragment lansiranja i to samo tokom noći, što je verovatno da bi se prikrile karakteristike dizajna i trenutni napredak projekta. A razlog za oprez je očigledan, jer lanser nije ništa drugo do renovirani artiljerijski raketni sistem
BM-21 Grad, jedan od glavnih MLRS u ruskoj vojsci. Umesto uobičajenog paketa sa nevođenim raketama, na nosaču su postavljeni piloni za montažu
R-77.
Vredi napomenuti, važan uslov za šasiju sistema PVO je nesmetan rad i minimiziranje vibracija. I dok kamion
Ural ne odgovara naročito ovim zahtevima, korišćenje
R-77 sa nezavisnom aktivnom radarskom glavom za navođenje trebalo bi da zaobiđe taj nedostatak.
Iako deluje novo, Rusija u stvari pokušava da promeni namenu raketa vazduh-vazduh već duže vreme. Devedesetih je postojao program pod nazivom
Yelnik o kome je
Defense Express pisao ranije. Ovaj projekat, koji je vodio konstruktorski biro
MKB Vympel, poznat je i kao protivvazduhoplovni raketni sistem
RVV-AE-ZRK. Takođe je koristio i modifikovanu raketu
R-77 prilagođenu za vertikalno lansiranje, javno predstavljenu 1996. godine. Razmatrane su šasije ili lafeti iz protivvazduhoplovnog artiljerijskog oruđa
S-60 ili lanseri raketa iz sistema
Kub.
Ali projekat je ostao gotovo zaboravljen: jedan od razloga je bio veoma kratak domet
RVV-AE-ZRK do 12 km. Tada je, prema zvaničnim podacima, originalni domet rakete vazduh-vazduh
R-77 do 110 km. Takav pad dometa je očigledno posledica nedovoljnog specifičnog impulsa raketnog motora na čvrsto gorivo.
Štaviše,
R-77 u svojoj standardnoj verziji ima rešetkasta peraja / krilca koja dodatno otežavaju poletanje, jer stvaraju dodatni aerodinamički otpor. Zbog toga su za
R-77 u verziji protivvazduhoplovne rakete, rešetkasta krilca zamenjena običnim. Bez obzira na to,
R-77, koji se vidi na nedavnom video snimku, je standardan, a rešetkasta krilca su još uvek na svom mestu.
Upravo zbog ovako složenih problema, ruska raketa vazduh-vazduh dometa 110 km pretvara se u raketu zemlja-vazduh dometa od 12 km. Poređenja radi, stare verzije američke
AIM-120A/B sa dometom od 55–75 km u ulozi kopnenog lansiranja u sistemu PVO
NASAMS-1 zadržavaju domet od 25 km. Nemački
IRIS-T sa originalnih 25 km i dalje dostiže 12 km kada je ispaljen iz kopnenog lansera
IRIS-T SLS. Francuska raketa V-V tipa
MICA pada sa 60–80 km samo na 20 km u verziji
VL MICA.
Suština je u tome da ruska federacija do sada nije mogla efikasno da rekonstruiše navodno prilično jednostavno i pragmatično rešenje za protivvazduhoplovnu odbranu. A možda nije ni dovoljno ulagala u takvo istraživanje.
R-77, lansiranje sa kopnenog lansera na šasiji VBR Grad: [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Rakete R-77 u verziji V-V: [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Maketa kontejnerskog lansera i idejno rešenja za vertikalno lansiranje R-77 sa šasije PAT S-60:
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Izvor