DTM 234 na vježbi.
Moj Slavuj....
Moguće neko okvalificira ovaj moj tekst kao off topic..ali među slikama i raznim papirima sam našao uspomenu iz vojničkih dana. U stvari našao sam tekst kojeg smo napisali skoro cela posada..kao reč na reč..u šali..i nastalo je ovo. Uspomena na zastavnika Šimu Domonjija i njegovog mašinistu Numanović Hajrudina.
Ja i moj komandir Šime virimo iz mašine,
E moj taste Šime, prolupale mašine,
a nema nam pomoćnika Sušca i Kranika.
Ja i ti smo taste samo da slažemo tankove i škafete.
Ti me karaš a ćerka me mazi, pazi Šime, da te DTM-ac ne zgazi
Mi smo taste metalci, to jest pravi profesionalci,
Glavna struka naša je popravak detekaša.
Ja popravljam a ti mi pomažeš...nemoj taste da se mažeš,
ćerku svoju meni dade ti, pa ću mesto tebe ja šrafiti.
Ja i ti držimo kantinu i prodajemo Mostarsku Plavinu..
Odbijaš mi dnevnicu al nam zato zidaš vikendicu... tvoj zet N.H.
Uspomena na tada najstariju 53. klasu na Slavuju.....