Osim geografskog položaja ( manje važan), K und K Kriegsmarine se nije razvijala zbog apsolutne nezainteresovanosti za prekomorske posede i kolonije njenog državnog vrha. K und K je bila preorijentisana na konitnentalno širenje, na račun svojih suseda, pre nego na otkrivanje nezauzetih divljina širom sveta. Zbog toga je ona bila i ostala mala, ali dovoljno jaka mornarica, za odbranu sopstvene obale od "večitog" neprijatelja Italije.
I ona je taj zadatak u prvom ratu obavila. I sami vidimo koje su snage bile upotrebljavane u ratnim djelovanjima na Jadranu - Razaraci i torpiljrke otvorenog mora. Ostaju zabiljezeno samo ogranicene akcije u kojima su sudjelovale velike flotne snage. Jedina od njih uspjesna je bila bombardiranje talijanske obale na prvi dan rata s Italijom.
Ni saveznici se nisu usudili uvesti velike brodove u Jadran. Kako zbog podmornica, tako i zbog obalnih utvrdjenja i drugih snaga obalne obrane.
Na zalost, bez drugog saveznika u Sredozemlju, nije se mogla ostvariti kontrola Otranta, a samim tim ni kontrola pomorskog prometa u Sredozemlju.
Pokusaj sa KuK i njemackim podmornicama je bio ogranicen na mogucnos broja podmornica i prolaska kroz otrantsku barazu. Usprkos najboljim rezultatima u broju potopljenih brodova od strane podmornica centralnih sila, promet Sredozemljem nije zaustavljen. Za napomenuti je da su Nijemci i KuK potopili vise trgovackih brodova u Sredozemlju nego na Atlantiku. Razlog tome je slabija zastita brodovlja i manja upotreba konvojskog sistema.
Veliki brodovi u Jadranu su samo za reprezetativne uloge i da se admirali mogu potezati po velikim salonima.
KuK je imala respektabilnu flotu, ali ona se nije mogla upotrebiti za ono za sto je gradjena. Bili su megalomanski zahvati koji su samo izcrpili drzavne blagajne. Od svih tih velikih brodova, samo je klasa Radezky bila dobro pogodjena. Klasa Tegetoff je bila potpuni promasaj i mogla je kao takva prezentirati samo broj ugradjenih topova kalibra 305 mm i nista vise. To se vidilo u slucajevima Saint istvan-a i Viribus Unitisa. Potopljeni su jednim pogotkom torpeda i jednom minom. Sto su mislili ti admirali i konstruktori, da zbog ogranicenog gaza u lukama i nemogucnosti dokovanja velikih brodova (niti jedan bojni brod nije dokovan od 1013.-1918. godine jer nije imao gdje), protivnici nece upotrebiti odgovarajuca orudja najbolja za tu svrhu.
Kao da talijani nisu znali za pokrete flote i kao da nisu docekali sastav Saint Istvan-Tegethoff kod Premude. Malo morgen reklo bi se...
Mornarica na Jadranu mora biti defanzivna, s izuzetkom podvodne komponente i diverzanata. Sprijeciti komunikacije i mogucnost iskrcavanja. To je ono na cemo se bazirala JRM i bila je u tu svrhu izvrsno izgradjena i opremljena (uz sve manjkavosti koje svi znamo).