Gledam ovu sliku i razmišljam sa pomalo sete :'(: početkom osamdesetih kao mladi inženjer, poručnik - kapetan, neposredno sam učestvovao u tehničkom prijemu i implementaciji ovih krilatih raketa u odbrambeni sistem RM SFRJ. Bio je to veliki događaj za tadašnju JRM, pošto je raspoređivanjem obalskih raketnih lansera po ključnim pozicijama na našoj obali, praktično ceo Jadran bio pod ''kontrolom'' - barem onaj deo koji je nas interesovao.
Dalje, kroz godine svoje radne karijere, dok god su te rakete bile aktivne, radio sam na njihovom održavanju, remontu, bojevoj pripremi i raspremi. Praktično svaku sam poznavao ''poimenično'', jer je svaka imala svoje specifičnosti, pojedinačnih i sistemskih, po serijama.
Kada se dogodio totalni raspad, nakon T11, i kada smo mi, neposredni operateri koji smo radili na održavanju tih KR (odnosi se i na morske mine i na torpeda) shvatili, i počeli upozoravati nadležne da su one postale teret za državu zbog nemogućnosti adekvatnog održavanja (to košta), i ako se ostave bez tehničkog nadzora u skladištu, predstavljaju opasnost za okolinu, te da treba nešto preduzeti radi otklanjanja te opasnosti - niko nas nije slušao.
Ja lično, napisao sam bezbroj upozorenja i elaborata na tu temu, i prosleđivao na razne adrese, ali su nadležni vrlo malo činili da se proces eliminisanja opasnosti pokrene i realizuje.
Napisao sam i kompletnu studiju izvodljivosti projekta demilitarizacije tih sredstava (KR, mine, topreda) i praktično prosledio svim referentnim faktorima u CG (počev od predsednika opštine Herceg Novi do predsednika CG - i na mnoge instance koje se nalaze između te dve krajnosti).
Svi su samo slegali ramenima, čudili se, govorili su da nema para za tako nešto - a realno: svi koji su bili na funkcijama gledali su da kroz projekat demilitarizacije, stave nešto para i u svoj džep.
Jasno, jer se kroz taj posao može operati puno para, pa može i da pretekne...!
Proces pokušaja ukazivanja na opasnost je trajao od 2006. godine. Moram napomenuti da je u svemu tome svesrdno pomagao i naš drugar, i uvaženi član Palube, novinar Vijesti, koji je shvatio opasnost, uvideo inertnost nadležnih institucija i svojim objektivnim člancima u novinama pokušao upoznati javnost kakva se opasnost skladišti blizu njihovih domova.
I sada, posle toliko godina upornog ukazivanja i dokazivanja da je to opasno, i šta i kako treba raditi sa tim sredstvima da bi ih se prevelo u neopasno stanje, neka tamo gospođa Ljuljanaj, koja ne zna ni šta je krilata raketa, niti zna gde se nalazi Pristan, priča o tome da je to veliki uspeh za CG, i da je studiju izvodljivosti uradio NATO partner Velika Britanija.
Ljigavo, bljutavo i odvratno do kraja - jer treba imato debele đonove umesto obraza, pa tako pričati u javnosti.
Ipak, na kraju je najbitnije da su učinili veoma veliku stvar: delimično su razoružali krilate rakete. Povadili su bojeve glave iz njih, i poslali ih negde, na uništenje.
Ovako delimično razoružane KR više ne predstavljaju veliku opasnost za okolinu. U njima je ostala sva sitna pirotehnika i još ponešto, što može predstavljati opasnost samo za neposredne rukovaoce skladišta gde su one sada smeštene.
Mene lično interesuje koliko para je ukupno uloženo u taj projekat, a znam koliko je dobio neposredni izvođač radova!
Ko li je ubrao glavninu? Je li i gospođa Ljiljanaj dobila nešto?