Da nisam bacio sveske iz srednje škole i sa fakulteta, možda bi mogao i pomoći. Ali sam našao nešto što spada u istoriju informatike. Doduše radi se o sistemu UNIVAC 1100 a ne IBM, ali mislim da je princip rada isti. Navedeni podaci su iz Priručnika za praktični rad studenata na računarskom sistemu UNIVAC 1100 izdanja Ekonomskog fakulteta u Subotici Instituta za informatiku i organizaciju, izdanje 1983. godina.
U opisu navedenog sistema se navodi sledeće:
Podsistem magnetnih diskova - obuhvata dve upravljačke jedinice tipa 5046 i sedam uređaja magnetnih diskova. ... Magnetnih diskova ima dve vrste: neizmenjivi i (fiksnih) tippa 8434 (5 komada) i izmenjivih tipa 8433 (2 komada). Njihove važnije tehničke karakteristike su:
Tip 8434
Broj korisnih površina - 19
Broj korisnih staza po površini - 878
Maksimalni kapacitet (u megabajtovima) - 300
Brzina rotacije (obrt/minut) - 3600
Brzina prenosa (kolobajt/sek) - 1257
Tip 8433
Broj korisnih površina - 19
Broj korisnih staza po površini - 815
Maksimalni kapacitet (u megabajtovima) - 200
Brzina rotacije (obrt/minut) - 3600
Brzina prenosa (kolobajt/sek) - 806
Po mom skromnom znanju ti navedeni diskovi koje je ppuk XY izneo ne mogu biti veličine kutije za cipele, iz prostog razloga što su diskovi kružnog oblika, kao i danas, to bi najbliže izgledalo kao današnje kutije za diskove samo što ih ima različite debljine (u zavisnosti od broja diskova) ali otprilike prečnika kao aparat za sušenje kose kod ženskih frizera (ne fen) već ono što podseća na vizir kod šlemova.
Al sam objasnio,