marinero
Prijatelj foruma
poručnik fregate
Offline
Posts: 4 165
|
|
« Reply #15 on: April 01, 2012, 12:56:52 pm » |
|
Evo kompletan tekst koji je o tome u spetembru prosle godine objavljen u poddgorickim "Vijestima"...
U monografiji 172.avijacijske brigade detaljno opisan najupečatljiviji slučaj pojave NLO u Crnoj Gori
VOJNI PILOTI SA GOLUBOVACA JURILI VANZEMALJCE
Upravo objavljena luksuzna monografija posvećena najvećoj vazduhoplovnoj jedinici u Crnoj Gori i jednoj od najbitnijih jedinica nekadašnjeg RV i PVO JNA, 172.avijacijskoj brigadi sa aerodroma Golubovci, iz pera grupe renomiranih bivpih i sadašnjih vojnih pilota i tehničara, donosi pregršt zanimljivosti iz duge i bogate istorije te jedinice, ali i prvi detaljno opisan slučaj pojave neidentifikovanih letećih objekata na crnogorskom nebu. Iz pera penzionisanog general-majora Zvonka Jurjevića, jednog od bivših komandanata RV i PVO JNA, opisan je fascinantan višednevni slučaj pojave NLO nad južnim dijelom Crne Gore 1975 godine. Jurjević je u to vrijeme bio komandir 172. lovačko-bombardeskog avijacijskog puka (lbap) u tadašnjem Titogradu. Sve je počelo neposredno nakon Nove godine, kada su prvi avioni sa vojnog aerodroma u Titogradu, nakon praznika krenuli na noćne letove, a u reonu izvodjenja letačke obuke, dočekao ih je NLO. „Objekat je izgledao svjetleća kugla sa jakim svjetlom koji se kretao i mijenjao spektar boja od bijele pa do ljubičaste. Na nebu se ocrtavao kao svjetleće tijelo, izrazito veće od najsvjetlije zvijezde. Pojavljivao se samo u noćnom letjenju, po vedrom ili oblačnom vremenu, tako da je po potuno oblačnom vremenu bio jedino svjeteće tijelo na nebu osim aviona. Svakodnevnim praenjem uočeno je da se pojavljuje približno 50 minuta poslije polijetanja prvog aviona na noćno letjenje. NLO se pojavljivao „niotkuda“. Odjednom bi se pojavio kao svjetleće tijelo u regionu Nikšić-Herceg Novi u letu u kursu 130-150 stepeni.“- stoji u poglavlju monografije naslovljenom „Bliski susreti pripadnika 172.lbap i NLO“. Tadašnji pukovnik Jurjević piše da se NLO najčešće kretao nešto brže od naših aviona tipa „galeb G-2“ i „jasteb J-21“ kojim su letjeli piloti sa Golubovaca, ali i znatno većim i manjim brzinama. Radarska stanica na Prevlaci na ulazu u Boku je u samo manjem broju slučajeva uspjela dobiti odraz tog NLO na ekranima svojih radara, a najčešće je on za njih bio radarski neuočljiv. „Pojava NLO u vazduhu približno uvijek 50 minuta po početku letjenja bila je vrlo uočljiva, te su ga sve posade u vazduhu gotovo istovremeno uočavale, javljale njegovu pojavu i u kojem pravcu ga vide. Dešavalo se da se u vazduhu nadje po 12 aviona „galeb G-2“ i da ga svi piloti uoče, što znači da ga 24 pilota vide. NLO bi se vidio u vazduhu približno 10 minuta, a potom bi nestajao tako što bi jednostavno ugasio svjetla, pa se nije moglo uočavati u kom pravcu bi nestao.“- ističe Jurjević dodajući da su piloti sa Golubovaca o tim neobičnim dešavanjima pretpostavljenim komandama pisali brojne izvještaje, ali i da je sve nailazilo na zid sumnje i nepovjerenja, te lakonskih tumačenja pretpostavljenih da je NLO zapravo „jače svjetleća zvijezda“. Komandni kadar 172.lbap je pomislio da pojava NLO možda ima vezu sa pokušajem neke od stranih vojnih sila da prati i izvidja dejstva avijacije JNA sa Golubovaca, posebno zato što su se u Titogradu pored jugoslovenskih, tada obučavali i piloti nekih stranih država. Jurjević je čak organizovao i posebnu akciju u kojoj su učestvovala četiri „jastreba“ kojima su pilotirali on, Djuro Stupar, Djordje Stanković i Milan Maček sa ambicijom da „namame“ NLO u svoju blizinu i pokušaju ga presresti. Sve se završilo tako što je Jurjević uspio da od Budve do Dubrovnika prati NLO koga radarska stanica na Prevlaci opet nije mogla dobiti kao odraz na radarskom ekranu, a piloti u avionima i posmatrači na zemlji su ipak vidjeli NLO i njegovu jaku svjetlost. Nakon Jurjevićevog zvaničnog izvještaja Komandi RV i PVO o ovom iskustvu, sa Batajnice su u Titograd poslata dva primjerka tada najboljeg lovačkog aviona u naoružanju JNA- sovjetskog MiG-a 21, a Komanda je u Titograd kao konsultanta poslala i najboljeg jugoslovenskog poznavaoca svemirske tehnologije, inženjera Milivoja Jugina. Podrobno razradjena akcija rezultirala je time da je para MiG-ova krenula u pravcu NLO-a koji se pojavio u reonu izmedju Cetinja i Danilovgrada. „Dao sam preko radija ugovoreni signal, avioni su pošli na slijetanje, para MiG-a 21 je poletjela, a NLO se kretao u pravcu Prevlake. Posade MiG-ova su ga odmah vizuelno otkrile i pošle maksimalnom brzinom za NLO koji je već od Prevlake letio ka otvorenom moru negdje u kursu 220 stepeni. Pošto je odstojanje od NLO bilo nepromijenjeno, MiG-ovi daju forsaž, ali ne smanjuju odstojanje. Radarska stanica vidi MiG-ove i NLO: istome mjeri brzinu od 1.700 kilometara na čas. Posada MiG-ova iznenada gubi vizuelni kontakt sa NLO, a radar ga uočava iza aviona, sa brzinom od oko 80 kilometara na čas. MiG-ovi skidaju forsaž: pošto sam po radio vezi zaključio da su vidno zbunjeni i uzbudjeni, ja im naredjujem da prekinu let i idu na slijetanje. NLO je nestao. Svi smo bili zbunjeni i uzbudjeni a Jugin je prokomentarisao da ne postoji ovozemaljska letjelica koja ima ovakav raspon brzina, a koje ostvari u ovako kratkom vremenu. Ništa konkretno nismo zaključili.“- opisao je Jurjević taj neuspjeli pokušaj presretanja NLO koji se tada već 15-tak dana kontinuirano pojavljivao nad Crnom Gorom. Kako NLO nije pokazivao nikakve agresivne namjere, a od naših aviona nijedan mu se nije uspio približiti na manje od 10 kilometara udaljenosti, Jurjević je odlučio da njegovi piloti ubuduće ignorišu ovu neobjašnjivu pojavu. Kulminacija se dogodila samo par dana kasnije kada se na NLO noću pojavio nad Čevom i krenuo ravno prema aerodromu Titograd i to u vrijeme najveće aktivnosti na stajanci gdje su tehničari pripremali avione za noćno letjenje. Jurjević se pravio da ništa ne primjećuje dok mu naposlijetku komandir eskadrile nije prišao i zapitao kako je moguće da NLO vidi 100 ljudi, a on ne. „Odgovorio sam glasno da me i drugi čuju, da ništa ne vidim jer neću da vidim, da se prestane sa komentarima i da svako gleda svoja posla. NLO po dolasku iznad aerodroma gasi svjetla i nestaje zauvijek, jer se nikada više nije pojavio. Ova misterija do danas je ostala nerasvijetljena.“- stoji u Jurjevićevoj ispovjesti objavljenoj u monografiji 172.lbap. On je odbacio naknadno tumačenje koje je 20 i kusur godina kasnije dobio od inženjera Jugina da je NLO 1975 nad Crnom Gorom bio „balon sa komandama gdje se motor na balonu uključuje sa približavanjem druge letjelice i balon udaljava“. Takvo nešto po Jurjevićevom mišljenju ne postoji ni dan-danas a kamoli 1975 godine. Bivši komadant RV i PVO JNA i dalje smatra da su neodgovorena ostala pitanja zašto se taj navodni balon pojavljivao samo noću i uvijek u vrijeme kada lete vojni avioni sa aerodroma Titograd i to uvijek 50 minuta po polijetanju prvog aviona, te zašto je tako iznenada prestao da se pojavljuje iako je 172.lbap nastavila da i dalje izvodi noćnu obuku, te zašto je ponekad imao radarski odraz, a najčešće ne. „Bilo je prilično takvih i sličnih slulajeva sa pojavljivanjem NLO u SFRJ, ali smo mi ih tada većinom neozbiljno shvatali jer su nam sa zvaničnih adresa, to objašnjavali kao Ruse i Amerikance koji nas nvodno izvidjaju letjelicama koje su se kretale nama nedostupnim visinama. Često puta nas nadležne službe nisu ni saslušavale nakon letova na kojima bi imali takve „bliske susrete treće vrste“.- kazao je ovim povodom „Vijestima“ penzionisani pripadnik JRV iz Tivta koji nije želio da mu se ime pominje u novinama. On inače ima skoro 30 godina letačkog iskustva na borbenim avionima i službovao je na više aerodroma širom bivše SFRJ. U posljednje vrijeme medjutim, sve više bivših pripadnika JRV i PVO u medijima iznose sopstvena iskustva sa NLO – tako je penzionisani avijacijski potpukovnik Trifko Radeta iz Srbije detaljno opisao slučaj susreta njegovog aviona „galeb“ sa NLO clindričnog oblika, dužine oko 20 i širine 4 metra, u reonu ostrva Cres početkom 1985 godine. NLO se kretao malom brzinom, oko 100 km/h, a kada mu se vonjni avion približio, po Radetinim riječima „ubrzao je let nevjerovatnom brzinom, da bi za pet-šest sekundi izašao iz vazdušnog prostora SFRJ, na poziciji Trsta.” Zemaljski radari nisu imali odraz ovog NLO koji su tom prilikom svojim očima vidjela osmorica pilota JRV. Radeta je kasnije 1987 godine duž čitavog Jadrana, bezupješno sa čitavom eskadrilom borbenih aviona JRV pod komandom majora Milana Perića, pokušao presresti i oboriti takodje neobični svjetleći objekat koja je tada putovao ovim dijelom jugoslovenskog neba. Penzionisani pilot JRV Dragutin Prepušt iz Pule hrvatskim medijima ispričao je za dva dogadjaja u kojima je učestvovao, od kojih je jedan tajna operacija “Vuk” – pokušaj presretanja i obaranja NLO iznad Crne Gore. Iako Prepušt tvrd da je to bilo krajem osamdesetih, dogadjaj koji je opisao u mnogome liči na Jurjevičev bezsupješan pokušaj sa MiG-ovima 1975 godine. Drugi slučaj je bio krajem osamdesetih iznad Zadra gdje su se Prepušt i pitomac koga je obučavao u “galebu G-2” oko ponoći sreli sa NLO- letjelicom elipsastog oblika, okupanoj u jakoj narandžastoj svjetlosti na oko 3,6 hiljada metara visine koja ih je pratila pri brzini od skoro 900 km/h, na udaljenosti od samo 50-tak metara. Prepušt tvrdi da je tražio provjeru od radarskih stanica Ljubljane, Zagreba i Beograda, koje su odgovorile da na radarskim ekranima nema ništa i da je to verovatno iluzija pilota. Kada je pokupao da “galebom” prati čudnu svjetlost, NLO je promjenio smjer pod uglom od 90 stepeni, što pri tim brzinama ne može nijedna letelica koju su proizveli ljudi. “Iskustvo nije bilo prijatno. Osjećao sam se bespomoćno jer nisam znao s čim sam se susreo.” - kaže Prepušt. Sutradan su pilot i pitomac koga je ovaj obučavao, pred bezbjednjakom pisali izvještaj što su vidjeli, nakon čega su dobili dva dana odmora, a njihov izvještaj više niko nije pomenuo. “Jedan mi je kolega pričao kako mu je nad Pazinom čitava kabina aviona zasvjetlila, a iznad njega je bio golemi metalni tanjir. Nakon deset sekundi nebo se ponovno zamračilo, instrumenti upalili i sve se nastavilo kao da se ništa nije dogodilo.” - izjavio je hrvatskim novinarima Prepušt. Ufolozi i danas lome koplja da li je SFRJ imala i svoj “slučaj Rozvel”, kao što se to dogodilo poslije Drugog svjetskog rata u američkoj državi Nju Meksiko gdje se kod gradića Rozvela navodno srušio NLO, a u olupini pronadjena tijela poginulih vanzemaljaca. Navodno, nešto slično desilo se 1966 u blizini sela Otoček u Sloveniji i u srušenom NLO-u se nalazio jedno mrtvo vanzemaljsko biće. Taj dogadjaj, uvjereni su ufolozi, dobro je sakriven od javnosti, kojoj je poturena priča da se srušio tajni avion JRV. Tada je navodno Komanda JRV saopštila da je tijelo izvanzemaljca, skroz sprženo, ustvari bilo tijelo pilota jugoslovenskog vazduhoplovstva. Rečeno je i da je tijelo “deformisano” plamenom i vrelinom nakon udesa. Tijelo je transportovano na VMA u Beogradu, gdje je obavljena obdukcija, čije se navodne fotografije sada mogu naći i na internetu. Oni koji, poput agenta FBI Foksa Moldera iz čuvene serije “Dosijei X” “žele da vjeruju”, i danas tvrde da je radi zataškavanja istine namjerno fabrikovan i javni nastup jednog Italijana koji je tobože priznao da su te fotografije predmet fotomontaže čiji je on autor, i da je na operacionom stolu zapravo lutka koju je on napravio, a ne vanzemaljac. U ljeto 1985 godine u 250. raketnoj brigadi PVO koji je raketama SA-2 i SA-3 branio vazdušni proctor Beograda, data je borbena uzbuna nakon što su radari u albanskom vazdušnom prostoru detektovali komešanje. Desetak lovaca albanskog RV bezuspješno je pokupavalo “dosegnuti” dva NLO koji su se kretali na fantastičnoj visini od 35 kilometara izuzetno malom brzinom od oko 100 km/h. NLO su lagano ušli u jugoslovenski vazdušni prostor i krenuli ka Beogradu. Kada su bili na oko 200-250 km od glavnog grada SFRJ brzina je bila oko 300 km/h a visina je pala na 15-tak kilometara uz daljnju tendenciju smanjivanja. Iz Batajnice kreće jedan lovac MiG-21 lovac u presretanje, ubrzo prilazi NLO-ima, a na raketnim položajima 250.brigade napeto se prati razgovor izmedju pilota i kontrole leta. Premda su raketni položaji na zemlji, komanda brigade i kontrola leta u Batajnici imali savršen odraz NLO na radarima – pilot lovca koji je letio u njihovoj blizini nije vidio ništa. NLO-i su potom došli na samo par kilometara od krajnjeg dometa raketa 250.brigade, razdvojili se i svaki sa svoje strane, opisali su krug oko Beograda, pri čemu su uslijedili veoma napeti trenuci, a u jednom mahu, kada su ušli u domet, čak je i pala naredba da se na njih ispale tri rakete, koja je medjutim, u posljednjem trenutku opozvana. NLO su se u medjuvemenu sastali sjeverno od grada i povećavši brzinu na preko 1,5 maha, izašli iz jugoslovenskog i ušli u vazdušni prostor Rumunije. Naši radaristi onda su mogli gledati kako Rumuni dižu svoje lovce i takodje bezuspješno pokušavaju presresti dvije čudne letjelice…. Susreti sa NLO-ima na našim prostorima posebno su bili brojni 1975 godine kada su ih osim vojnih, sretali i piloti civilnih aviona. Tako se 28.oktobra 1975 avion JAT-a, kojim je pilotirao A. H., našao tokom leta iz Beograda za Pulu u 19:55h iznad Našica. Avion je prvo primijetio jednu, a kasnije tri nepoznate letjelice. Jedna letjelica mu se približila sa desne strane, te ga pratila sve do Pisarovine, pri čemu je JAT-ov avion letio na 3.500 metara. Iste večeri u 20:55h drugi JAT-ov avion imao je gotovo identičan bliski susret. DC-9, kojim je pilotirao S. R. letio je iznad Sremske Mitrovice u smjeru Beograd-Zagreb, kada je kapetan uočio nepoznati objekt narančaste boje. NLO je JAT-ovu “devetku” napustio tek na šest kilometara od zagrebačkog aerodroma.
S.L.
|