Povodom navršavanja 63. godina (27.01.07) od oslobođenja naci koncentracionog logora Aušvic evo malog podsećanja na taj strašan deo istorije koji nije zaobišao ni garđane tadašnje Jugoslavije.
Na samom početku bih da napomenem da ovaj tekst nije uobičejen kao ostali koji su vezani za jednu ličnost, već je reč o događanjima u ozloglašenom logoru Aušvic i nekoliko ispovesti preživelih logoraša sa prostora bivše Jugoslavije.
Sećanje na HolokaustAušvic (nem. Konzentrationslager Auschwitz) je bio najveći nacistički koncentracioni logor. Nalazio se u južnoj Poljskoj, 50 km zapadno od Krakova i 186 km od Varšave. Ime je dobio od po obližnjem selu Ošvjencima (Aušvic na nemačkom). Nakon nemačke okupacije Poljske septembra 1939, Ošvjencim je postao deo Nemačke i ime mu je promenjeno u Aušvic.
Kompleks se sastojao od tri glavna logora: Aušvic I, administrativni centar; Aušvic II (Birkenau) kamp za istrebljivanje i Aušvic III, radni kamp. Prva dva se nalaze na Listi svetske bastine od 1979. Postojalo je oko 40 pomoćnih kampova, od kojih su neki bili nekoliko desetina kilometara od glavnih kampova, sa brojem zatvorenika koji je išao od nekoliko desetina do nekoliko hiljada.
Komadant logora Rudolf Hes je na Nirnberškom procesu svedočio da je do 2,5 miliona ljudi umrlo u Aušvicu. Muzej Aušvic-Birkenau je preispitao taj broj 1990, a novi proračuni stavljaju taj broj u raspon od 1,1-1,6 miliona, od kojih su više od 90 % bili Jevreji iz skoro svake evropske države. među stradalima je i 19.000 Roma koji su ubijeni u julu 1944, i oko 83.000 Poljaka. Većina žrtava je ubijeno u gasnim komorama uz korišćenje gasa Ciklon-B. Drugi razlozi su bili sistemsko izgladnjivanje, prisilan rad, nedostatak medicinske nege, pojedinačna pogubljenja i medicinski eksperimenti.
Kada je sovjetska vojska oslobodila Aušvic, u najvećem logoru smrti ikada sagrađenom, zatekla je oko 4.800 preživelih, izgladnelih i skrhanih zatvorenika, nesposobnih da se raduju oslobođenju. U zloglasnim barakama pronađeno je na tone ljudske kose, hiljade naočara, proteza raznih vrsta, četaka za zube i brijanje, odevnih predmeta, dečijih igračaka, pelena, kofera sa adresama iz cele Evrope, molitvenih šalova. Pronađeno je i na hiljade komada sapuna pravljenog od ljudske masti i abažura od kosti.
Radno sposobni su bili tetovirani na podlaktici, a taj su broj morali prišiti i na uniformu pored trougla koji je označavao kategoriju logoraša. Ovim postupkom su brisana imena i svaki identitet ljudi. Najveći broj njih je umirao u prva tri meseca zatočeništva. Preživeli bi bili podvrgnuti dnevnom ritmu po kojem su ustajali u četiri sata ujutro, odlazili na rad, vraćali se uveče na, ponekad vrlo dugo i iscrpljujuće postrojavanje i gledanje kažnjavanja onih koji su se zamerili čuvarima.
Iako je Aušvic bio obezbeđivan elitnim SS snagama, poznato je da je bilo oko 800 pokušaja bekstva, od kojih je tek nekoliko bilo uspešno. Bekstva su se vremenom proredila jer je ljudima ubijana svaka nada da će preživeti.
Kako se bližio kraj rata, nacisti su nastojali da unište sve tragove zločina. Tako su u Aušvicu uništili sve krematorijume i gasne komore. Spaljena je bila i većina evidencije ulaska logoraša, pa se i danas kalkuliše njihovim brojem. Prilikom oslobođenja u njemu je bilo 54 Jugoslovena. Prema podacima autora brojnih knjiga o Jevrejima i holokaustu Pavla Šosbergera, pretpostavlja se da je u Aušvicu ubijeno oko 20.000 Jugoslovenskih Jevreja. Ukupan broj Jugoslovena prema podacima iz same Nemačke iznosi 68.405. Najveći broj Jevreja je odveden iz Vojvodine, oko 12.500 njih. Preživeo je tek svaki stoti zatvorenik, a među njima se našao i Novosađanin Maks Fišer. On je u Aušvic odveden s 19 godina, sa 63 člana porodice.
"Kada smo stigli ja sam jedini poslat desno, oni su svi poslati levo, u krematorijum. Verovatno sam predstavljao radnu snagu. Prvi posao mi je bio da nosim džakove cementa od 50 kilograma u šumu, gde su zidani vojni bunkeri. Tamo sam mogao da se najedem, pošto je bilo pečuraka. Jeo sam ih prljave. Nas 15 bismo dobili jedan hleb i supu sa po jednim krompirom. To je već bilo dobro", seća se Fišer.
Šest decenija nakon oslobađanja malobrojnih zatočenika Aušvica, ovaj logor je turistička atrakcija. Na kapiji i dalje stoji demagoški slogan "Rad oslobađa". Nemački narod i u trećoj generaciji posle rata prolazi kroz katarzu priznavanja zločina i najvećih istorijskih zabluda svojih predaka.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Hronologija stradalnika iz VojvodinePrvi Jugosloveni koji su dospeli u Aušvic bili su španski borci. NJih su nacisti preuzeli iz logora u Francuskoj ili su ih pohvatali prilikom bekstva po Evropi. Ubrzo posle toga počeli su da pristižu i prvi transporti iz Jugoslavije. Ovo je njihova hronologija prema Pavlu Šosbergeru.
- Prvi transport je iz Jugoslavije stigao 1942. godine. Evidentirano je 87 lica, dok su ostali odmah pobijeni.
- 26. avgusta 1942. godine stigao je transport iz logora u Tenju. U njemu su bili Jevreji iz Sremske Mitrovice, Rume, Vukovara, Iloka, Šida i Vinkovaca.
- 7. maja 1943. stiže transport iz nepoznatog dela Jugoslavije. Evidentirano je 85 njih, a ostali su odmah pobijeni.
- 2. maja 1944. pristiže 3.000 Jevreja iz Bačke. 2.000 odmah biva ubijeno u gasnim komorama.
- 29. maja 1944. godine dolazi novi transport iz Bačke. Od 4.000 Jevreja 3.000 biva istog dana ubijeno.
- 31. maja 1944. godine stigao je transport od 2.400 Jevreja iz Bačke. Samo je 700 osoba evidentirano, dok su ostali poslati u gasne komore.
- 28. juna 1944. još 3.000 bačkih Jevreja dolazi u Aušvic gde u gasnim komorama život gubi dve trećine njih.
Između ovih datuma u logor su dovođeni Jevreji iz Osijeka, Virovitice, Zagreba, Đakova, Istre i drugih mesta u bivšoj Jugoslaviji.
Deca u grotlu krematorijumaNije poznato koliko dece je izgubilo živote u Aušvicu. Poznato je jedino da nisu bili pošteđeni tretmana kakav su imali i drugi zatočenici. Mala deca bi bila ubijana odmah po dolasku u logor. Ona malo jača radila su u krematorijumu u Birkenauu. Kada bi iznemogli i pothranjeni počeli da oboljevaju, ubijani su smrtonosnim injekcijama. Deo dečaka služio je čuvarima za perverzno seksualno zadovoljavanje. Posebne strahote preživljavala su deca koja su korišćena za monstruozne eksperimente doktora Mengelea.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Aušvic su oslobodile trupe Crvene armije 27. januara 1945. godine, spasavši sigurne smrti preostale logoraše. Taj datum je proglašen za Međunarodni dan sećanja na žrtve holokausta, kao dug prema milionima stradalih u vreme Drugog svetskog rata i obeležava se danas u čitavom svetu.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Taj dan je posebna prilika da se svet podseti na zlo holokausta, ali i da se suoči sa činjenicom da antisemitizam postoji i danas i da se netolerancija i poruke mržnje moraju suzbijati.
I pored toga, postoji niz organizovanih kampanja da se omalovaži i poništi činjenica o samom postojanju holokausta. Brojne ultradesničarske organizacije i pokreti organizuju tribine i forume na veb sajtovima na kojima se uz pomoć kvazi istorijskih činjenica dokazuje da je holokaust obična izmišljotina. Takve tendencije su se pojavile i u Srbiji početkom devedesetih godina, da bi antisemitizam koji iz njih izvire jačao do danas. Ipak, činjenica da je nemačkom nacističkom mašinerijom istrebljeno skoro šest miliona Jevreja ne može se ničim opovrgnuti, sve dok Aušvic postoji kao monument bespredmetne mržnje i ludila.
U današnje vreme osamdeset odsto Nemaca starijeg uzrasta definiše holokaust kao istrebljivačku kampanju koju su nacisti vodili protiv Jevreja u Evropi, ali taj postotak pada na 51,4 odsto kada je reč o Nemcima mlađim od 24 godine. Anketa je pokazala da su u svakoj starosnoj grupi žene dva puta brojnije od muškaraca u smislu neznanja o toj temi.
Učesnici ankete trebalo je da sami definišu reč holokaust. Kao odgovor je prihvaćen čitav niz definicija, među kojima i najjednostavnije navođenje koncentracionog logara "Aušvic" ili ubistva Jevreja.
Na jednom forumu sam naišao na neverovatnih 40 pitanja i odgovora na njih koji su nastali sa jasnim ciljem da se svi zločini Holokausta anuliraju. Prem da su takvi materijali po meni van svake zdrave pameti neću ih postovati ovde, ali ih možete preuzeti iz attachmenta.