Sa 110 a pogotovo sa 150 ništa nema poređenja.
Zna li neko da li je osim pogona na svim točkovima postojala ikakva blokada na diferencijalima?
Osim pogona prednjeg i zadnjeg pogonskog mosta postoji i redukcija. Sa uključenim prednjim mostom, znači pogon na svim točkovima koristila su se samo prva tri stepena prenosa, mada se moglo ubaciti i u 4. i 5. stepen prenosa postojala je opasnost od kvara, dok se redukcija koristila u svih 5 stepena prenosa i maksimalne brzine su i prikazane u TT karakteristikama t. 22. za direktan i redukovani prenos.
Prednji most je uključivan pri savlađivanju terena, pri dubokom blatu i snegu, mada ponavljam sa jako lošim Off-road karakteristikama. Redukcija se uključivala pri prevozu velikog opterećenja na velikim usponima.
TAM 110 i 150 su više terenska vozila pogodnija za prevoz ljudi nego za utovar i istovar, naročito rasutih tereta. Nikada nisam video ova vozila u kiper izvedbi dok je 13-ca upravo to, radno magare koje ne zna šta je dosta.
Nesinhronizovani menjač mu je enigma za novopečene vozače sa dozvolama stečenim u privatnim ,,plati pa idi '' auto-školama. Oštar međugas je neophodan kako u prelazu u viši stepen prenosa, još više u niži pa nenaviknutom vozaču može biti jako bolno šaltanje. Kao da su majstori zaboravili turpije u menjaču pa se čuju baš kad on menja brzine ! Kod pravog šofera brzine idu kao u sir i kod njega se najpre vidi ko je obučavan u JNA kod druga desetara instruktora, a kome je tata platio da položi za C ,, da ima dete, ne traži leba ni vode...''. U Kraljevu se bogami za svako krljanje menjača kada se pokuša ubaciti u brzinu na pogrešan način moralo pozdraviti i izviniti ,,drugu menjaču''. A kada promašiš saobraćajni znak isteruje te instruktor iz kamiona da se vratiš peške nazad i da vidiš što si propustio.
Da je drumska krstarica govori i sedište vozača podesivo po visini, sa nezavisnim ogibljenjem, servo volan i vazdušne kočnice, šiber na krovu i bočni prozorčići za ventilaciju pored vrata. Redukcija i prednji pogon su se uključivali mehanički pritiskom na poluge, kao kod prvih varijanti T5 TAM-ova, što i nije tako loše jer kad ne može da se isključi uvek dobro dođe čekić od pola kile iz alata. Hidraulična pumpa za pogon kipe, čekrka ili pumpe za vodu/gorivo se takođe uključivala mehanički pritiskom na polugu iza vozača na zidu kabine, s tim što se prethodno moralo ubaciti u 5. stepen prenosa na menjaču a reduktor u neutralni položaj. Ispred uljnog i ogromnog vodenog hladnjaka u njušci nalazila se zavesica od skaja namotana na vratilo poput roletne koja se spuštala pri niskim temperaturama i malom opterećenju da bi se postigla radna temperatura i omogućilo grejanje u kabini. Visina zavesice se određivala metalnim lančićem sa alkom na kraju, poput lančića za čep od kade, čijim izvlačenjem i uvlačenjem iz rupice na komandnoj tabli se potezala sajla koja je išla kroz motorno odeljenje i često pucala, pa je uglavnom bila neispravna, te sam i sam priznajem dugo vozio bez grejanja dok mi jedan stari vuk nije otkrio tajne zanata.
Blokadu diferencijala kako prednjeg, tako ni zadnjeg nema tako da se može motati pun levi ili desni pri uključenju redukcije i oba mosta .