Graf Spee je mogao tada zaploviti bilo kuda, one mu nisu mogle stati na put. Mogle su ga samo iz daljine pratiti, što su i učinile.
Odluka Langsdorffa da ode u Montevideo i zaglavi tamo ostala je kontoverzna do današnjih dana.
Na slažem se sa ovom tvojom konstatacijom: nije mogao Graf Špe nikud otploviti - čim je lociran i ranjen u borbi.
Da nije uplovio u Montevideo, nego je krenuo put otvorenog okeana, RN bi ga pratila i potopila negde na otvorenom moru, kada se prikupi armada za apsolutnu prevlast u pomorskom boju - isto kao i u slučaju Bismarka. Rasturili bi ga u komade, i poslali na dno okeana.
U tom slučaju bi stradalo puno više nemačkih mornara.
Upravo stoga smatram da je odluka Langsdorfa bila duboko osmišljena i veoma mudra.
Da se Graf Spee po noći mogao manevrom riješiti pratnje Ajax-a i Achilles-a koji tada nisu imali radare, nestao bi u pustim beskrajnim pučinama južnog Atrlantika, čak i Antartičkog oceana. Bismarck se nakon bitke u Danskom prolazu majstorskim potezom po noći riješio pratnje Suffolk-a koji je imao radar. Krajem 1939. tadašnji saveznici Englezi i Francuzi nisu imali ni blizu puni nadzor nad morima, pogotovo ne onim na kraju svijeta. To su brojni njemački površinski gusari uspješno koristili sve do 1943. godine.
Naravno, ogroman je rizik bio da se Langsdorff ne uspije odvojiti i doživi sudbinu Bismarcka ili carske eskadre admirala Maximiliana Spee-a u bitci kod Faklanda u prosincu 1914. godine.
Tragična i neponovljiva ironija sudbine bila bi da brod Graff Spee-a doživi sudbinu admirala po kojem je dobio ime, također u prosincu, u praktično istim vodama i protiv istog neprijatelja i s istim masovnim gubitkom života mornara kao i 1914. godine.
Nisam siguran da navedeno moguće ponavljanje povjesti nije samom Langsdorfu prošlo kroz glavu kada je donio odluku da zaplovi za Montevideo. Barem bi meni prošlo da sam tada bio na tom brodu.
Stoga je njegov izbor da ode u Montevideo neosporno bio manje zlo.
S te strane gledajući, spasio je na njemačkoj i britanskoj strani mnoge ljudske živote, dajući potom svoj kao u pravoj klasičnoj tragediji.
Da nije bio na krivoj strani, danas bi ga svijet slavio kao Oficira i Džentlmena što je Langsdorff doista i bio.