Dolaskom u pitomce, kako je već ranije naglašeno, oformljena su dva voda, mašinci i elektroničari. Smješteni smo u spavaone, dosta velike, kolektivne. Mi elektroničari u dve, jednu manju od desetak kreveta i veću ostatak voda. Za mašince nemogu se sjetiti da li su bili u jednu ili dve spavaone.
U manju je bilo deset kreveta. Nisu bili na sprat. Tu su bili smješteni prvih deset po abecedi.
Ančić, Basta, Banjac....... Ja sam bio odmah do
Beršnaka, a preko glave u drugom redu mi je bio
Branisavljević. Beršnak je bio Slovenac, visok, ogroman momak i krajnje miroljubiv. Znao je ponekad zahrkati, a ja bi mu ujutro rekao: '' Jeb..
te taj tvoj šnjorkl (nos), hrčeš k'o slon'', a on bi se samo nasmijao.
Tako smo na taj način bogami, cijelu prvu godinu proboravili. Kasnije je bilo neki pretumbavanja.
Jedna slika također iz samih prvih dana školovanja. Slikana u parkiću blizu kapije centra. Taj parkić je inače bio i jedino parče zelenila u krugu kasarne.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
S lijeva stoje: -
Oražem Franc. Već je pisano o njemu
ovde.
-
Ilić Ante. Isto o njemu pisano
ovde. Nažalost nije više među živima.
S lijeva srednji red:- Jedan od pitomaca koji je napustio školovnja. (nemogu se sjetiti imena).
-
Ivanišević Milan. Već je pisano o njemu
ovde.
- Još jedan koji je napustio školovanje na samom početku.
S lijeva sjede:-
Dujuć Boško. Već je pisano o njemu
ovde.
- Jedan od pitomaca koji je napustio školovanje.
-
Ćiro, opisano na
ovom postu.
-
Đurić Vaso. Poreklom od Bosanskog Broda – selo Poloj. Starešinsku karijeru započeo je u Floti na Higinsima. Poslije nekoliko godina je završio kurs za Intedante te radio u pozadinskoj bazi u Novom Sadu odakle je otišao u mirovinu. Živi u Novom Sadu.
-
Čadžić Milan. Poreklom iz Mladenova kraj Bačke Palanke.
Jedan od prekrasni momaka, moj veliki drug i veliki tragičar. Primjeran pitomac i veliki sportista – fudbaler. Starješinsku karijeru je započeo na Brijunima na radarskoj stanici kao radiotelegrafista. I ostao je na Brijunima samo što je kasniji godina prešao u jedinicu flotni snaga na Brijunima. Balkanski cunami ga je 90-ti godina ''doneo'' u Tivat u Boku.
Tad sam ga i sreo poslije puno godina. Već je nevolja s alkoholom u kombinaciji sa porodičnom situacijom, te Balkanskim cunamijem vidno stavila traga. Bio sam veoma tužan zbog toga. Nisam u njemu mogao više prepoznati moga starog druga s kojim sam čak i neko vrijeme stanovao u Pulu dok sam i ja bio na Brijunima.
Ubrzo potom otišao je u penziju, vratio se u zavičaj i nakon nekog vremena, zauvjek nas napustio. Laka mu zemlja Balkanska.