vojnik graničar
mladji vodnik
Offline
Posts: 263
|
|
« Reply #29 on: September 28, 2012, 11:37:23 am » |
|
Na ovome forumu ću o karauli "Ceršak" pisati ja Vojnik Graničar, dok se ne javi još netko tko je bio na toj karauli.
Ovo je moja slika nastala krajem 5 mjeseca 1988 godine u Sloveniji u kasarni "Tone Tomšič" V.P. 8164/20-3.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Slikali su nas u ovoj zgradi na prvome katu u učionici pred zidom označenim strelicom.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Ta zgrada danas izgleda ovako.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Netko je tu kasarno znao zvati i po dijelu grada gdje se kasarna nalazila "Melje". Kasarnu možete vidjeti ovdje na satelitskoj snimci:
U kasarni je tada bilo 3 čete vojnika i nitko od nas do pred kraj obuke nije znao gdje će mo dobiti prekomandu i što će mo biti.
Sve je počelo ovako.
U JNA sam došao 19.05.1988. god. u Sloveniju u grad Maribor. Kasarna se zvala „TONE TOMŠIČ“ koja se vodi pod brojem: V.P. 8164/20-3. Tu sam raspoređen u 2 bataljun, 2 četa, 2 vod, 1 odjeljenje. Komandant moje 2 čete je bio poručnik MARIJAN ŠOKEC - kasnije je postao časnik HV-a te je sad u mirovini živi sjeverno od Zagreba. Njegov zamjenik je bio podporučnik REDŽA NAIM ili na Albanskome REXHA NAIM - on sada živi i radi na kosovu u policiji i ima čin potpukovnika. Da sam 19.05.1988 god. počeo služiti vojni rok u JNA u vojnu knjižicu je stavio svoj potpis i pečat potporučnik Redža Naim (Rexha Naim), pješadijska obuka u kasarni je završena dana 07.09.1988 god. srijeda potpis i pečat završetka obuke u vojnu knjižici je upisao komandant 2 čete poručnik Marijan Šokec. U vojnoj knjižici broj 209089 je komandant čete poručnik Marijan Šokec upisao da san po „VES-u“ „11101“ „Nišanđija PM-a 7,62 mm. Svečanu obavezu sam polagao dana 11.06.1988. god. u Mariboru u kasarni „Franc Rozman Stane“ zvali su je „Kadetnica“ ta kasarna se nalazila negdje jugo-zapadno od centra grada Maribora.
Dana 08.09.1988. god. četvrtak, ujutro sam dobio prekomandu te sam prebačen iz Maribora iz kasarna „Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 na karaulu „CERŠAK“ - V.P. 5457 - granični odsjek Maribor.
Karaula se nalazila u graničnom odsjeku Maribor na granici sa Austrijom i bila je sjevero-istočno od Maribora oko 20 kilometara. Sa lijeve strane karaule „Ceršak“ nalazila se je karaula „Šentilj“ a sa desne strane karaula „Sladki Vrh“. Karaula je smještena sjeverno od centra sela Ceršaka izvan sela a nosi ime po selu kod kojeg je smještena Ceršaku, broj pošte i to vrijeme je bio 62215. Do karaule vodi oko 700 metara makadam puta a karaula se vodi pod ulicom „Vojaška cesta broj 63“. Komandir karaule je te 1988 godine bio srbin zastavnik I klase SPASKOVIĆ RADOJE.
Dana 08.09.1988. god. ujutro na pisti kasarne „Tone Tomšič“ došli su komandiri sa svih karaula Mariborskog odsjeka da preuzmu nove vojnike koje će odvesti na svoje karaule. Na pisti se je postrojio čitavi bataljun vojske te je počela prozivka. Za svaku karaulu je prozvano oko 7-8 vojnika, dio vojnika je išao u granični odsjek Tolmin. Za karaulu „Ceršak“ su prozvani sljedeći vojnici: - vojnik IBOV MUSTAFA - Makedonija, - vojnik RADMANOVIĆ STANOJE - Bosna i Hercegovina, - vojnik POPOVIĆ ZORAN - Srbija, - vojnik RADENKOVIĆ SAŠA - Srbija, - vojnik PUŠKADIJA DENIS - Hrvatska, - vojnik ČAGALJ BOŠKO - Hrvatska, - vojnik HADŽIĆ HUSEIN - Bosna i Hercegovina. Komandir karaule „Ceršak“ zastavnik I klase Spasković Radoje nas je odmah odveo do objekta graničnog voda gdje smo zadužili nove uniforme, čizme, opasače i oprtače, te smo sve to ubacili u šatorsko krilo i dovukli do kamiona koji nas je trebao prebaciti sa još jednom grupom vojnika koji su išli na karaulu „Sladki Vrh“. Kao razlog zašto su nam dali novu uniformu je bio taj da nas Austrijanci vide da smo mi uredna i dobro opremljena vojska. Tu smo dobili i graničarski značku koja se zavida za sredinu lijevog džepa košulje ili jakne. Kasarnu „Tone Tomšič“ smo napustili u 14:00 sati te smo krenuli kamionom prema karauli u krug karaule došlo smo došli nakon 30-ak minuta vožnje.
Prije vojske dok sam bio u civilstvu stariji ljudi su mi pričali da se granica Jugoslavije čuva 24 sata na dan, da je granica pokrivena minskim poljima, bodljikavom žicom, mitraljeskim gnijezdima, žicama kroz koje je puštena struja, bunkerima, tko se pokuša približiti granici da vojska puca na njega da ga odmah ubijaju, da na granici stoji vojnik do vojnika i da ni ptica ne može preći državnu granicu, da vojsku na granici napadaju Jugoslavenski emigranti te ih često sačekuju u zasjedi i ubijaju i da se nikada ne sazna tko ih ubije i gdje ih zakopaju a ako ih mrtve i pronađu JNA to uvijek zataška te to drži kao vojnu tajnu pa ni vojnikovoj obitelji nikada ne kažu ništa što se dogodilo. Iz sela Ceršak do karaule koja se nalazi sjeverno vodi makadam put dug oko 700 metara, na kraju toga puta nalazi se metalna zelena kapija karaule i na njoj je nacrtana crvena zvijezda petokraka.
Ovo je slika karaula "Ceršak" sliku sam morao obraditi da vidite kako je izgledata kad sam ja došao na karaulu "Ceršak" i kad sam otišao sa karaule "Ceršak". Drugom prilikom ću vam pokazati kako ona danas izgleda.!
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Karaulu "Ceršak" možete vidjeti i na satelitskoj snimci ovdje:
Prvo što pada u oči je to da karaula nije ograđena zidom ni žičanom ogradom već sa lijeve i desne strane ulazne kapije bilo je uređeno žbunje (ograda od živice visine oko 130 cm i širine oko 100 cm) dok sa ostalih strana nije bilo nikakvih prepreka. Ulazna kapija je bila širine oko 4 metra a visine oko 110 cm kroz koja su u krug karaule ulazila vozila. Kada se prođe kapija sa desne strane kruga nalazi se vrt u kojem je vojska zasadila pomidore, krastavce, paprike, mrkve, salatu itd.., uz sjevernu stranu tog vrta su bila velika stabla trešanja ispod kojih su napravljene klupe i stolovi za sjedenje. Od kapije do karaule kao i okretište ispred karaule je bilo asfaltirano. Također je asfaltirano i igralište koje se nalazilo sa sjeverne strane karaule a bilo je dimenzija oko 10 m x 5 m, karaula je imala podrum, prizemlje i 1 kat, na krovu karaule je bila ostakljena osmatračnica. Sa sjeverne strane karaule na udaljenosti od oko 50 metara su bila smještena 2 psa njemačka ovčara dresirana za potrebe vojske. Lijevo od pasa na udaljenosti još oko 50 metara je bio smješten svinjac za koji se vojska brinula a bilo je u njemu 10 svinja. Kada sam ja vidio prvi put te svinje prva pomisao mi je kroz glavu prozujala, sada samo da vidim gdje je vojska smjestila krave, ovce i koze, gdje su šibe za tjeranje stoke.!? Naravno toga nije bilo.‼! Samo mi je trebalo da još raportiram nadređenom: „Druže zastavniče raportira vojnik čoban krava i ovaca na pašnjaku se trenutno nalazi 15 krava, 66 ovaca i 21 koza“.!? Krug karaule nije bio ograđen tako da je u njega mogao ući bilo tko. Ako je netko gledao film „Karaula“ život na karauli je bio sličan kao na toj karauli samo moja karaula je bila puno modernija. Na filmu „Karaula“ možete vidjeti kako jedan vojnik podiže rampu da bi u krug karaule sa motorom mogao ući komandir karaule, ta je rampa postavljena bez obzira što se u krug karaule može ući sa bilo koje strane, tako je i na mojoj karauli „Ceršak“. Karaula je bila udaljena od granice sa Austrijom oko 200 metara zračne linije. JNA je na ovoj karauli imala veliku prednost pred Austrijancima jer se karaula nalazila na brdu od oko 70 metara visine tako da smo imali vrlo dobar pogled na njihov teritorij koji je bio ravnica, dok oni nas nisu mogli promatrati ukoliko se mi svojom voljom njima ne pokažemo na nekoj čistini. Ispred karaule a sa jugo-istočne strane na odaljenosti od oko 30 metara nalazio se sivomaslinasti metalni kontejner dimenzija oko 250 cm x 230 cm x 500 cm u kojem je bila dodatna vojna oprema i naoružanje. Kontejner je bio smješten pod krošnju drveta tako da se iz zraka nije mogao vidjeti. Južno od tog kontejnera oko 20 metara nalazila se mala betonska kućica dimenzija oko 150 cm x150 cm x150 cm, u kojoj se nalazio eksploziv i bombe. Oko te kućice se nalazio zemljani nasip visine također oko 150 cm koji ga je štitio od „neprijateljske vatre“ kao i vojnike koji bi iz kućice vadili eksploziv i bombe. U slučaju rata sa Austrijom moje odjeljenje je bilo zaduženo da iz te kućice uzmemo eksploziv te uđemo u teritorij Austrije te miniramo i srušimo jedan most koji se je nalazio sjevero-zapadno od karaule „Ceršak“ oko 3 kilometara.
[ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Cesta preko toga mosta je vodila prema graničnom prijelazu „Šentilj“. Taj se most sa dvogledom mogao dobro vidjeti sa ruba brda na kojem se nalazila karaula a i sa osmatračnice na karauli. Karaula je napravljena tako da se je iz nje moglo dosta dobro braniti od mogući napada, kao da je bunker, imala je na 1 katu dva balkona jedan sa jugo-zapadne strane a drugi sa sjevero-istočne strane svaki balkon je pokrivao dvije strane karaule rađeni su na ćošku karaule u obliku slova „V“. Svi prozori i vrata balkona su imali metalne (mi smo to zvali kapke) koji su se noću zatvarali a namjena im je bila da spriječi nekoga da u karauli ubaci bombu ili da zaustavi metak ako je pucano iz veće udaljenosti, svaki taj kapak je imao proreze širine oko 5 mm x 10 cm kroz koje je mogao ulazit zrak a i kroz njih se je moglo gledati vani tj. viriti. Oko karaule vojska je za potrebe obrane karaule od neprijatelja iskopala 30-ak rovova. Stražar ispred karaule je imao posebno svoj betonski rov u kojeg je noću morao uskakati kada bi u karaulu dolazila kontrola i iz njega je zaustavljao kontrolu. Taj rov od stražara je napravljen na takvoj poziciji da je mogao pokrivati zapadnu stranu karaule, južnu stranu karaule, ispred karaule metalni kontejner u kojem je vojna oprema, ulaznu kapiju i ulaz u karaulu (strateški rov, ha ha ha ha). U podrumu karaule je bila kotlovnica, skladište ugljena, skladište hrane, skladište vojne opreme. Ugljen se je u karaulu u skladište ugljena ubacivao sa sjeverne strane kroz otvor koji je bio u razini zemlje a bio je dimenzija oko 100 cm x 150 cm i imao je svoj metalni poklopac. U prizemlju je bila kupaonica, dnevni boravak, kuhinja, trpezarija i dvije sobe. Na katu je bio WC sa umivaonicima, kancelarija komandira karaule, soba u kojoj je bila mašina za pranje robe i u kojoj je spavao skladištar, dežurana i tri sobe. Sa hodnika 1 kata je bilo metalno stepenište koje je vodilo u potkrovlje karaule i osmatračnicu. U karauli je bilo oko 30 vojnika svih republika i pokrajina čak i jedan mađar. Zapadni rajon karaule „Ceršak“ kojeg karaula mora osiguravati je dug 2184 metara a istočni rajon karaule „Ceršak“ kojeg karaula mora osiguravati je dug 3866 metara, što je ukopno 6050 metara državne granice. Na istočnoj strani granica je išla svojim čitavim dijelom sredinom rijeke Mure koja je bila duboka tako da tu nije bilo ilegalnih prelazaka a i vojska je vrlo rijetko tu išla na teren. Zapadni dio granice je bila kopnena granica čitavim dijelom je išla vrhom jednog brda koji je čitav prekriven gustom šumom. Na istočnoj strani karaule imali smo mali riječni otok „Ada“ koji je bio čitav Jugoslavenski i bio je povezan sa dva mala mosta, imali smo još jedan otok koji se je nalazio odmah ispod karaule na rijeci Muri koji je bio veći od onog istočnog ali ovaj otok je sa kopnom bio povezan jednim mostom na istočnoj strani dok je sa zapadnim dijelom bio povezan mostom sa Austrijom a ispod toga mosta je bila brana kojom se je regulirao protok vode. Vrata koja su se nalazila sa Jugoslavenske strane su bila metalna i oko njih je postavljena bodljikava žica. Tu je bio moj prvi susret sa bodljikavom žicom na granici, sada sam čekao trenutak kada će mi pokazati minska polja, bunkere, mitraljeska gnijezda, žice kroz koja je puštena struja itd…
Uglavnom kopneno razgraničenje sa Austrijom nema takvih prepreka, samo šuma i na nekim nepravilnim udaljenostima postavljen je betonski „kamen“ sa naše strane je pisalo „SFRJ“ i broj graničnog kamena te sekcija (recimo SFRJ 45 - VIII) to bi se čitalo granični kamen 45 sekcija 8, a sa austrijske strane je pisalo „Oe“, te isti brojevi kao sa naše strane , na vrhu tog graničnog kamena na sredini je bila točkica i dvije crtice (slično kao kazaljke na satu) jedna crtica je pokazivala smjer gdje se nalazi sljedeći granični kamen sa lijeve strane a druga crtica gdje se nalazi slijedeći granični kamen sa desne strane. Granični kamen je bio visine oko 40 cm i dimenzija oko 10 cm x 10 cm, naravno nije bio izrađen od kamena već je saliven od betona, ispod zemlje je bio širi nego vanjski dio. Austrijska vojska nije čuvala svoj teritorij jer zašto trošiti tolike pare na čuvanje granice dok to „bogata“ Jugoslavija radi za sebe i njih. Austrijanci bi vrlo rijetko u obilazak svoje granice poslali po lijepom vremenu po dvojicu policajaca. Ja sam imao prilike samo dva put ih sresti na granici. Naj kritičnija točka karaule Ceršak je bio granični kamen 45 sekcija 8, gdje je naj više bilo pokušaja ilegalnih prelazaka državne granice. Sjećam se da nam je zastavnik prve klase Spasković Radoje pričao da je preko teritorija naše karaule iz austrije u teritorij jugostavije ušao jugoslavenski emigrant „Miljenko Hrkač“ koji je u beogradu postavio eksploziv u jedno kino gdje je došlo do eksplozije i gdje je bilo mrtvih.
|