UBRZANI RAZVOJ
Rast hrvatske vojne industrije: lani smo izvezli oružja i vojne opreme za 200 milijuna eura
Rast u odnosu na 2015. godinu, koja je bila rekordna, iznosi 20 posto. Procjenjuje se da je oko 600.000 komada pješačkog naoružanja izvezeno iz Hrvatske prošle godine [ Attachment: You are not allowed to view attachments ]
Pogon za serijsku proizvodnju pušaka u HS Produktu
Foto: Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELLAutor: Davor Ivanković
Hrvatska vojna industrija i dalje se ubrzano razvija, a kako se gotovo cijela ta proizvodnja i izvozi, raste i izvoz naoružanja i vojne opreme. I u 2016. rast u odnosu na prethodnu, 2015., iznosi značajnih 20-ak posto, tako da prve, neslužbene procjene kažu da je izvezeno proizvoda u vrijednosti od oko 1,5 milijardi kuna, dakle oko 200 milijuna eura.
To jest brz rast, s obzirom na to da je i 2015. bila rekordna godina u kojoj je izvoz u odnosu na 2014. rastao po stopi od čak 37%. Ti su podaci još neslužbeni, a točne ćemo doznati sredinom travnja kada, već uobičajeno, Ministarstvo gospodarstva objavljuje službene brojke.
I dalje se lavovski dio izvoza naoružanja odnosi na karlovački HS Produkt, koji na izvozu svojih pištolja i jurišnih pušaka ostvaruje barem oko 60% ukupnog hrvatskog izvoza oružja. I direktor HS Produkta, Željko Pavlin potvrđuje da im je ova godina bila rekordna, što se tiče izvoza poznatih pištolja HS 2000 i brojnih inačica nastalih daljnjim razvojem osnovnog proizvoda.
U SAD, koji je i dalje najznačajniji kupac tih pištolja, u 2016. izvezeno je čak pola milijuna komada pištolja, a ostatak proizvodnje u više od 30 zemalja, pretežno Azije i Afrike.
Procjene mjerodavnih državnih institucija i agencija kažu da je Hrvatska u svijet u 2016. izvezla oko 600.000 komada pješačkog naoružanja, što čini većinu ukupnog izvoza.
Podaci kažu da smo, osim pištolja i pušaka, izvozili i bacače granata, snajpere, lansere raketa, municiju (granate 40 mm za ručne bacače, granate drugih kalibara te rakete za višecijevne raketne bacače), kacige, zaštitnu opremu, opremu za razminiranje, usluge remonta i modernizacije municije (nekih vrsta granata), brodova i mornaričkih sustava.
“Zvijezde” izvoza u 2016. su opet HS Produktovi pištolji XD i jurišne puške VHS-2 u, procjenjuje se u vrijednosti od oko 800 milijuna kuna, no ono što je novost, nakon duljeg vremena bilježi se izvoz i hrvatskih snajpera MACS 12,7 mm, proizvođača SCAM Marine iz Rijeke, te tzv. ručnog topa, teškog snajpera 20 mm, proizvođača JLM Perković iz Matulja pored Rijeke.
Bilježi se i izvoz višecijevnih raketnih bacača, VBR-a 128 i 107 mm, pulskog proizvođača Madlerd, kao i izvoz ručnog bacača granata RBG-6 40 x 46 mm, istog proizvođača. Taj svjetski poznati ručni bacač granata proizvodio je prije riječki Metallic, ali je licenca prodana pulskom Madlerdu koji ga je, kako se vidi u katalozima, još modernizirao, a i dodao tzv. Picatinny rail, putem kojeg se stavljaju razni dodaci. Ovi su bacači postali poznati u svijetu, nakon što su veće količine završile na nekim aktualnim svjetskim ratištima, izgledno “iz druge ruke” i u Siriji, primjerice. Uz taj bacač ide još jedan hrvatski proizvod, granata 40 x 46 mm koju proizvodi jedna tvrtka u Zagrebu.
Što se tiče proizvodnje višecijevnih raketnih bacača, radi se o moderniziranoj tehnologiji proizvoda koje je naša industrija proizvodila još u vrijeme Domovinskog rata, kada je bio operativan sustav RAK-12 i RAK-24, (Puljani ga sada nazivaju RAK-SA-12), a proizvedeni su u slavonskobrodskom Đuri Đakoviću.
U bivšoj državi bili su poznati pod nazivom Plamen, a prototipovi su projektirani 60-ih. Nevođene rakete za te VBR-e proizvode se u jednoj pulskoj tvrtki. Tvrka Madlerd, pak, osim VBR-a proizvodi i mali, lako prenosivi jednostruki lanser nevođene rakete od 60 mm (LRL-MD 16 – laki raketni lanser MD16), koji je, inače također uspješno isproban još u Domovinskom ratu.
Niti državna agencija Alan, koja tradicionalno pomaže ili izravno povezuje proizvođače i kupce i prodaje proizvode hrvatske vojne industrije više ne daje detaljnije podatke o hrvatskom izvozu. A to čine nerado ili nikako i sami hrvatski proizvođači. Što većim dijelom više i nije razumljivo – velika tajnovitost nema svrhe s obzirom na to da konkurencija detalje već vjerojatno zna i to iz drugih izvora, a ne javnih.
Izvozili su tako i hrvatski proizvođači poput Šestan-Buscha, koji izvozi svoj spektar vojno-policijskih kaciga u desetke zemalja svijeta, kao i proizvođač robotskih strojeva za razminiranje, zagrebački DOK-ING.
Među neslužbenim podacima o izvozu hrvatske vojne industrije nema niti podataka o učincima hrvatske vojne brodogradnje, primjerice, koja je prethodnih godina znala proizvesti financijske učinke od 30 do 40 milijuna US dolara izvoza.
Već prema prvim najavama za 2017. može se prognozirati da će se rast hrvatske vojne industrije nastaviti, pogotovu što se sve više proizvođača, uz regularnu, civilnu proizvodnju sve više zanima i za vojni dio proizvodnje, a proizvođači se udružuju u klastere, što će im olakšati izlazak na svjetsko tržište.
Veliki poslovi za Viktor Lenac i Đuru ĐakovićaSredinom prosinca prošle godine u Martinšćicu, gdje je smješteno remontno brodogradilište “Viktor Lenac”, opet je uplovio zapovjedni brod 6. američke flote “USS Mount Whitney” radi nastavka potpunog remonta.
Opet je riječ o velikom remontu, kao i prethodne dvije godine, a posao stoji oko 21 milijun US dolara, s otvorenom opcijom za dodatne radove koji bi stajali još nekoliko milijuna dolara.
Obavit će se izmjena dijela komunikacijske opreme, promijeniti dotrajale strukture i zamijeniti oko 200 tona čelika. Potpuno će biti obnovljeno i 60 kabina marinaca.
Koliko je taj posao već dobro organiziran, pokazuje i to da će posada od gotovo 200 američkih vojnika biti smještena (od travnja ili srpnja ove godine, ovisno o opsegu remonta) na unajmljenom kruzeru i o njima će se brinuti 30-ak članova posade kruzera. Taj je aranžman uključen u cijenu remonta.
U 2017. i u Đuri Đakoviću očekuju da će konačno startati proizvodnja za BOV (borbeno oklopno vozilo) Patrije koje će završiti na tržištu bogatih zemalja Zaljeva.
Već dugi niz godina u našoj tvrtci očekuju realizaciju o plasmanu oklopnjaka kojeg po finskoj licenci proizvode, kako u Emiratima, tako i Kuvajtu. U svom planu za ovu godinu, u Slavonskom Brodu računaju da će na izvoznim vojnim poslovima u ovoj godini zaraditi 210 milijuna kuna.
Snajperi nastali u ratuHrvatska vojna industrija, koja se, zbog uvođenja embarga na početku 90.-ih izrazito brzo razvijala, razvila je u ratu i domaće snajpere, od kojih su najpoznatiji MACS i RT-20.
Počelo se s MACS M2-A u kalibru 12,7 x 99 mm, jer je taj metak bio svugdje korišten na ratištima i bilo ga je u izobilju. To je tzv. Browing .50 kalibar, a najučinkovitije rezultate, pokazalo se, taj je snajper postizao na udaljenostima do 1500 m.
Snajper je konstruiran kao jednometna repetirka, a ukupna težina puške, uključujući i optički ciljnik i teleskopske nožice iznosila je 8,8 kg.
U novim modelima, na pušku se postavlja optički ciljnik proizvođača Kahles. Nova inačica teškog snajpera MACS M4, prema željama kupaca, ima spremnik s 5 metaka.
Pušku proizvodi tvrtka SCAM Marine iz Viškova, inače specijalizirana za proizvodnju i ugradnju dizelskih brodskih agregata. I tzv. ručni top, teški snajper RT-20 M1 (20 mm) nastao je u metalskoj tvrtki JLM Perković, koja u Matuljima proizvodi za brodogradnju.
Namijenjen je obavljanju specijalnih zadaća na udaljenostima do 2000 metara, uglavnom za onesposobljavanje vozila, lakih oklopnjaka, ali i letjelica, raketa, radara i drugih posebnih ciljeva, kao i za uništavanje mina.
Teži relativno malo, 19,8 kg, dok je prototip imao više od 26 kg. Konstruiran je tako da ne proizvodi povratni trzaj.
Večernji.hr