@Nenad
Proizvodnja MiGa–25 je takode zahtevala razvoj napredne tehnike zavarivanja koje bi izbegle pojavu pucanja visokootpornih legura.
Amerikanci su ustanovili na osnovu analize Belekovog Miga da je konstrukcija rucno varena,tako da ne bi se slozi da je to bilo nešto napredno.Problem tog vremena je bio nepoznavanje proizvodnje titana i njegovo korištenja u konstrukciji.Amerikanci su pod velikim rizikom ipak se opredelili za taj materijal iako u Lokidu nisu znali kako to da izvedu,na kraju su se morali obratiti privatnoj civilnoj kompaniji koja im je pomogla u ovom skupom tehnološkom procesu.Rusi nisu imali ni para ni tehnologije pa su morali bakcati s legurama celika,zbog toga Mig-25 i ima onoliko tešku konstrukciju kada je prazan.
Evo jos nekih zakljucaka analize belenkovog miga:
-The Mig had been manufactured in February 1976 and thus was one of their latest most sophisticated production aircraft.
-Transistor circuitry was not used but instead the Soviets relied on vacuum tubes for most of their electronics. The Soviets reasoned the vacuum tubes were less affected by EMP waves in the case of nuclear attack; were more resistant to temperature extremes and they were easy to replace in remote airfields where transistors may not be readily available if repairs were needed.
-Welding was done by hand.
-Rivet heads were exposed in areas not critical to parasitic aerodynamic drag.
-Pilot forward vision was highly obstructed.
-With huge Tumansky R-15D-300 engines the Mig was considered almost a rocket.
-Pilots were forbidden to exceed Mach 2.5. There was a total of three engine instruments and the airspeed indicator was redlined at 2.8 Mach.
-Without using afterburner; staying at optimum altitude and not maneuvering, the Mig can fly in a straight line for 744 miles.
-The plane was so heavy at 64,200 pounds, that according to early rumors Soviet designers had to eliminate a pilot ejection system. However this was disproved. Most MiG-25s used the KM-1 ejector seat. The last versions used an early variant of the famous K-36 seat. The speed record for the fastest successful ejection (Mach 2.67) is held by a KM-1 equipped MiG-25.
-Maximum operational altitude: Carrying two missiles, 78,740 feet (for maximum two minutes duration); carrying four missiles, 68,900 feet is maximum.
Maximum altitude of missiles: 88,588 feet.
-Ability to intercept an SR-71: Belenko states the Mig-25 cannot intercept the SR-71 for several reasons: The SR-71 fly too high and too fast; the Mig cannot reach it or catch it. The missiles lack the velocity to overtake the SR-71 and in the event of a head on missile fire (The Golden BB), the Guidance system cannot adjust to the high closure rate of the SR-71.
-The Mig-25 has a jam proof radar but cannot distinguish targets below 1,640 feet due to ground clutter. The radar was so powerful it could burn through jamming signals by approaching bombers.
-Maximum G load: With full fuel tanks 2.2 G's is max; with near empty fuel tanks, 5 G's is dangerous. The Mig-25 cannot turn inside a U.S. F-4 Phantom fighter!
-The plane was made of steel alloy, not high temperature titanium, although strips of titanium was used in areas of high heat concentration.
-In a tight turn the missiles could be ripped from the wings.
-The Mig-25 was was not a fighter or an air superiority aircraft but rather designed by the Soviets to climb at tremendous speeds, fire missiles at one pass of the target and then land.
-Search and tracking radar had a range of 55.9 miles.
-The pilot duties were to take off, turn on the auto pilot and await instructions to fire the missiles from ground controllers. The Mig-25 had a superb auto pilot and digital communications from an onboard computer to ground controllers.
-Credit is given to the Soviets for building a high altitude Interceptor in a short period of time with the materials and engines available to them in 1967 in order to counter the perceived threat of the XB-70.
Dalji sofistikovani aerodinamicki koncepti zahtevali su nov pristup otvorima za usisavanje vazduha.
Iako rusi u to vrijeme nisu puno obracali pažnju na te stvari,koncept ogromnih pravougaonih usisnika daje i veliku RRP.Za razliku od miga SR-71 ima na uvodniku konus slicno kao kod Mig-21 da bi samnjili RRP (radarsku refleksnu površinu).
Maksimalna brzina MiGa–25 koja je ikada zabeležena iznosila je 3,2 Maha, a registrovali su je americki radari tokom Izraelskog rata 1973. godine. Tada su sovjetski piloti preduzimali izvidacke letove iznad neprijateljske teritorije i pretila im je velika opasnost od brzih izraelskih zemlja–vazduh raketa.
Ne bi složio s ovim iz više razloga.Kao prvo Sovjeti jesu izvidali Izrael nakon arapskog debalka 1967.god.Naser je trazio pomocu od rusa posjetom Moskvi u januaru 1970.god i ovi su im pružili.Period u kome je to izvodeno je pre 1973. god,tacnij krenuli su s prvim kontigentom transportnih aviona An-12 i An-22 natovarenih s Mig25RB i drugom pratecom opremom 16.3.1971.,a zadatak je obavljan do aprila 1972.god.Drugo oni nikada nisu nadletali Izrael vec su samo dolazili do njegove granice i bocnim radarom i ostalim sredstvima izvidanja izvršavali misije.Izraelci su bili isfrustrirani s time pa su poceli razvijati poboljšanja na F-4 kojim bi povecali potisak motoru,dok su amerikanci otišli korak dalje u vidu programa F-4X koji bi trebao omoguciti Phantomu brzinu od 3.2M,ali su na kraju odustali jer im se smijeslio rijesenje u vidu F-15.
Korišcen je uglavnom kao brzinski presretac ili izvidac, mada su postojali i pokušaji sa bombarderskim i odbrambenim verzijama.
Korišten je kao bombarder verzija Mig-25RB u Iracko-Iranskom ratu,od strane Iracana navodno uspješno su izvodili bombardovanje s visine 20km.
Porodica MiG–25 i MiG–31 su se pokazali toliko uspešnim u presretackim i izvidackim ulogama, da su bili uspešni i kao izvozni artikli.
Ova tvrdnja je jako jako diskutabilna za Mig-25,dok Mig-31 nije nigdje izvezen i kao takav nemože se smatrati nešto uspiješnim.Bilo je pokušaja da se uvali Kinezima 1992.god. ali ja na kraju posao propao.
@MOTORISTA
Takode su Iracke 25-ice,u par navrata,gadale EF-111 koji su na svojim misijama bili praceni avionima F-15C
Meni je poznat slucaj s MirageF-1,a ovo za Mig-25 ne.
Lovci iz pratnje su ispalili desetak raketa AMRAAM na njih,ali su se oni uspešno udaljavali jednostavnim povecanjem brzine.
Aim-120 nije bio opertivan za vrijeme GW2,vec su koristili AIM-7M.
Inace,za vreme Arapsko-Izraelskih ratova,kompletno odrzavanje i pilotiranje na 25-icama su izvodili Sovjeti,ovo im je bila savršena prilika da ih isprobaju.
Imate li možda nešto konkretno,za potvrdu ove tvrdnje?
@Bane
U slucaju da pilot aviona koji leti brzinom od 2,5 mahova primeti da je osvetljen, on može da ispali mamce (mada nisam siguran da može pri toj brzini) ili da izvrši minimalnu korekciju pravca. Obe stvari bi trebale da budu dovoljne da raketa omaši, pošto ne može da izvrši korekciju dovoljno brzo.
Pri brzini od 2.5M avion ide ko metak i nema šanse da tu nešto manevriše,zato je uz dobro tempiranje lako predvidjeti putanju i izvršiti eventualno presretanje,jer avion pri toj brzini nije fleksibilan.
Nemoj zaboraviti da PVO sistemi u poslednjih 30-ak godina imaju mogucnost presretanja interkontinentalnih balistickih raketa koje idu brzinom koja je i po 2-3 puta vecom od 2,5 mahova.
Ako pricamo o interkontinentalnim balistickim raketam njihova trajektorija zadire cak u kosmicka prostranstva,tako da su tu brzine mnogostruko brže od navedenih. Predpostavljam da ste pre svega mislili na mogucnosti familije S-300,a ako jeste on moze da gada samo takticke ne strategijske rakete izmedu ostaloga znaci dometa oko 1500km.
Uništavanje interkontinentalnih balistickih raketa razvijali su SSSR i US još od 60-tih godina, riješenja su bila brojna od samih protivraketnih raketa,cesticnog oruzja,lasera,sinskih topova pa sve do unistavanja satelitima...