Vojnik graničar da li bi hteo da napišeš kako je izgledala tvoja obuka u kasarni i koliko je trajala ?
Pre nego što si došao na granicu.
CRKI...!!!
U JNA sam došao 19.5.1988. god. u Maribor u kasarnu "Tone Tomšič" - V.P. 8164/20-3 u pješadiju te sam raspoređen u 2 bataljun, 2 četa, 2 vod, 1 odjeljenje.
Obuka nam je trajala od od 19.05.1988 godine pa do 08.09.1988. god..
Pitaš me kako je izgledala moja obuka tj. obuka moje čete prije nego su nas rasporedili u granične jedinice JNA tj. na karaule graničnog odsjeka Maribor.
Ja tu ne vidim ništa posebno (specijalno) što netko od ostalih pripadnika JNA nije prošao.
Od onoga osnovnoga kad dođeš u JNA pa do kopanja onih rovova (ležeći – čučeći – stojeći) , bacanja bojevne bombe, paljenje eksploziva, gađanje kumulativnim minama, postavljanje nagaznih mina, morali smo leći između gusjenica tenka dok je preko nas prelazio, gađanje iz pušaka i po danu i po noći, marširanja uz poznato brdo Pohorje (uz brdo – niz brdo), hvatanje „diverzanata“ po tom brdu pohorju, taktike napada i obrane te povlačenja na rezervne položaje.
Interesantno je kako nas je tadašnji potporučnik Redža Naim ili na albanskom Rexha Naim (sada potpukovnik kosovske policije), vodio na gađanje na poligon koji se nalazi sa jugozapadne strane Maribora u podnožju brda Pohorje.
Taj se poligon nalazi ovdje, to su ovih 5 travnatih površina nanizanih jedna za drugom:
A to bi ispalo ovako.!
Dana 25.08.1988.god. ponedjeljak, REDŽA NAIM odveo je moju 2 četu na Radvanje gdje smo imali bojevno gađanje iz pušaka.
Tu je nakon gađanja došao i kapetan BAJAT VELIMIR kome je Redža Naim odmah prišao i predao mu raport o ocjeni gađanja iz vatrenog oružja.
Ja sam se od njih dvoje slučajno zatekao na udaljenosti od oko 5 metara pa sam imao prilike čuti razgovor.
Bajat Velimir pita Ređu Naima : „Recite mi potporučniče kako je proteklo bojevno gađanje vojnika“, tada Redža Naim sav hladan ozbiljan pogleda Bajata Velimira u oči i kaže mu: „Kapetane bojevno gađanje je prošlo izuzetno dobro i bez ikakvih problema, zadovoljan sam sa gađanjem vojske“.
Pita Bajat Velimir: „Reci mi potporučniče kakva je prosječna ocjena za 2 četu“ , Ređa Naim ga i dalje gleda u oči i hladno i samouvjereno mu odgovara: „Kapetane prosječna ocjena iz bojevnog gađanja za 2 četu je 3,85“. Bajat Velimir zastane pa kaže Ređi Naimu: „Pa potporučniče to je izuzetno dobra ocjena“.
Redža Naim odgovara:“ Jeste kapetane i ja sam zadovoljan gađanjem vojske“.
Pozadina svega gore navedenoga je taj da bi Redža Naim ili netko od nižih činova nakon svakog gađanja vojnika trebao otići do mete koja je bila udaljena oko 100-200 metara pogledati metu i zbrojiti pogođene krugove, ispaljene metke i broj vojnika da bi dobio prosječnu ocjenu za 2 četu.
Ali Redža Naim to nije
ni pokušao napraviti već je lagao u oči kapetanu Bajat Velimiru i izmislio prosječnu ocjenu sa kojom je zadivio kapetana Bajat Velimira.
Svaka ti čast Ređa Naime na takvoj hrabrosti da lažeš nadređenog komandanta, falsificiraš ocjenu i pravo stanje JNA u to vrijeme.