Analiza šarolikosti sistema PVO od strane ruskih stručnjaka....U Sibir stižu dodatno modernizovani S-300PM-2 Favoriti....„Ruska vojska boluje od Pljuškinovog sindroma". Zašto nam trebaju "Favorite" u Sibiru
Centralni vojni okrug će dobiti sisteme PVO S-300PM-2Modernizovani protivvazduhoplovni raketni sistemi S-300PM-2 Favorit ući će u službu Centralnog vojnog okruga (CVO) do kraja 2022. godine. „Gazeta.Ru“ je otkrila zašto je ruskim trupama potreban čitav arsenal različitih sistema PVO i koliko je to svrsishodno.„Modernizovani sistemi PVO
S-300PM-2 Favorit, uporedivi po svojim borbenim karakteristikama sa
S-400 Trijumf, poboljšaće borbene sposobnosti za pokrivanje vazdušnog prostora u istočnom Sibiru“, rekao je general-pukovnik
Aleksandar Lapin, komandant Centralnog vojnog okruga. .
Pres služba Centralnog vojnog okruga je precizirala da je
S-300PM-2 duboka modernizacija kompleksa
S-300P. Modernizovani sistemi protivvazduhoplovne odbrane odlikuju se povećanom otpornošću na ometanje, opremljeni su novom multifunkcionalnom radarskom stanicom, mobilnim komandnim mestom, stanicom za navođenje i novim raketama.
„
S-300PM-2, u poređenju sa
S-300P, ima unapređen sistem zaštite od elektronskih smetnji. Ovaj kompleks ima povećan domet raketa, same rakete su naprednije. Imaju veću otpornost na ometanje i sposobni su da pogađaju brže ciljeve, uključujući bojeve glave operativno-taktičkih raketa. Pored toga,
S-300PM-2 ima nešto kraće vreme reakcije, što mu omogućava da pogađa mete koje se iznenada pojavljuju. Takođe ovom sistemu je povećan domet detekcije vazdušnih ciljeva i stanica kontrole vazdušnog prostora“, rekao je za
Gazeta.Ru Konstantin Sivkov, dopisni član
Ruske akademije raketnih i artiljerijskih nauka.
Kompleks
S-300PM-2 pripada porodici
S-300P razvijenoj još 1970-ih, ne treba ga mešati sa sistemom
S-300V, rekao je
Dmitrij Stefanovič, istraživač
Centra za međunarodnu bezbednost IMEMO RAN.
„Verovatno je u ovom slučaju habanje samog sistema usled korišćenja veoma malo, pa je doneta odluka da se on modernizuje. Jeftinije ga je približiti karakteristikama
S-400, kako se proizvodnja
S-400 ne bi potrošila na preopremanje protivvazduhoplovnog raketnog puka u Sibiru – kaže stručnjak.
Prema
Stefanovičevim rečima, „ruske oružane snage karakteriše
Pljuškinov sindrom – šteta je za vojsku da napusti ono što izgleda da funkcioniše, ali postaje zastarelo“.
„S jedne strane, modernizacija je dobra, ali, s druge strane, dovodi do komplikacija, u ovom slučaju, sistema PVO u celini. U trupama postoji mnogo različitih sistema, za koje je potrebno čuvati rezervne delove i obučavati ljude - postoji užasna raznolikost sistema. Ali u gomili
S-300, S-350, S-400 i S-500 postoji neka vrsta specijalizovanosti. Tako je
S-350 dizajniran za jednostavnije ciljeve koji mogu biti pogođeni velikim brojem jeftinijih projektila.
S-500 je, naprotiv, dizajniran da pobedi složenije balističke ciljeve, kako je zvanično rečeno, i ciljeve u bliskom svemiru.
S-400 je, pak, univerzalni sistem protivvazduhoplovne/raketne odbrane dugog dometa“, rekao je
Stefanovič.
Prema njegovim rečima, dodavanje sistema
S-300PM-2 ovom „kompletu” povezano je sa potrebom očuvanja određene količine stare elementne baze, programa obuke jedinica.
„Generalno, ovo komplikuje ukupnu strukturu, održavanje, sadržaj, integraciju. Modernizacija predviđa da svi ovi sistemi, uključujući i stare, mogu da rade u jednom sistemu, ali je i dalje struktura prilično složena“, smatra stručnjak.
Prema
Sivkovu, raznovrsnost sistema PVO u ruskoj vojsci opravdava se velikom teritorijom zemlje.
„Teritorija Rusije je gigantska, da biste je zaštitili morate imati veliki broj sistema protivvazduhoplovne odbrane. Čak ni SSSR nije imao mogućnost da kompletan sistem PVO opremi najnovijim protivvazduhoplovnim sistemima. U zemljama koje zauzimaju male teritorije koje mogu biti pokrivene sa pet ili šest sistema PVO, ne postoje različite vrste sistema“, objasnio je stručnjak.
Kako je primetio
Sivkov, sada se odvija prirodan proces zamene sistema PVO – kako pristižu novi sistemi, stari odlaze na stranu, „moderniji se postavljaju u potencijalno opasnim pravcima, zastareliji – u manje opasnim”.
„Najsavremeniji sistemi idu pre svega u trupe, gde je najveća opasnost od vazdušnih napada, u zapadni i istočni vojni okrug. Sibir je centar Rusije, gde je vazdušna opasnost mnogo manja. Stoga se kompleksi koji se još ne mogu izvoziti ili zbrinuti zbog činjenice da su još uvek prilično moderni, ali već manje savršeni od onih koji ulaze u službu, uklanjaju iz pograničnih vojnih okruga i šalju u Sibir. A njihovo mesto će zauzeti
S-400 ili
S-500, zamena je u toku“, rekao je
Sivkov.
Prema Stefanovičevim rečima, planovi za razmeštanje
S-300PM-2 u Sibiru nisu povezani sa mogućim povećanjem pretnji u ovom regionu. „U ovom slučaju ne radi se o stvaranju nove jedinice, već o prenaoružavanju.
S-300PM-2 jedinici ne daje radikalno novu funkciju, zadatak ostaje isti – pokrivanje vazdušnog prostora“, zaključio je stručnjak.
Izvor:
https://www.gazeta.ru/army/2022/01/13/14413081.shtml?updated