Prvo da se izvinem što ću pokušati da odgovorim na post (ili demantujem delove) koji je napisan pre više od 2 meseca a i cela tema je delimično skrenula u OT, mešanjem te proklete politike bez koje eto nemože ništa da prođe pa ni snimanje dokumetarnih filmova.
@Bane
ali sam isto tako gnevan na neviđene propuste koje su naše vojskovođe napravile tokom vojevanja.
Prvo da se složimo da nema bezgrešnih ljudi i da su i najveće vojskovođe u celukopnoj istoriji ratovanja imale veće ili manje greške. Tako da se i Vojvodi Putniku tu i tamo ima šta zameriti ali da su to “neviđeni propusti” i "brljotine" to
nikako ne odgovara istini. Moje mišljenje je da i što je bilo sitnijih Putnikovih grešaka, da su one posledica nedovoljnog broja informacija Glavnog štaba pa tako i ne mogućnošću pravovremenih odluka i naredbi, što od jedinica i armija u neposrednom kontaktu sa neprijateljom što od obaveštajaca sa terena (generalno obaveštajni rad Srpske vojske u ovom periodu - katastrofalan). Koliko je samo pravovremenih odluka i akcija propušteno i od Austro-Ugarske i od Srpske strane, koje bi na ovaj ili onaj način promenile konačan ishod bitaka (ovde misli i na Cersku i na Kolubarsku bitku i uopšte na vojevanje po Srbiji do povlačenja 1915.) zbog ne znanja ili pogrešnog saznanja šta se dešava "sa druge strane".
Ove naše (moja i tvoja, kao i silnih istoričara i teoretiča (kritičara)) da ih tako nazovem su obične "naknadne mudrosti" koje su lake sad kada su sve karte ispred nas i kad se tačno zna šta se na obe strane u kom trenutku dešavalo.
Moje mišljenje je da bezpredmetno i neobjektivno "blatiš" (što je možda i pregruba reč, pa izvini, zato sam je i stavio pod navodnike) lik i delo Vojvode Radomira Putnika. Njegovi potezi u rukovođenju Cerskom i Kolubarskom bitkom su brilijantni i od presudnog značaja za njihoveo ishode. Zar treba pričati o tome ko je od "obične i slabe" Srpske vojske napravio modernu i savremenu armiju, ko je tvorac vojne doktrine, pobeda na Bregalnici, Bitolju, Kumanovu. Ko je lično sa generalštabnim oficirima izlazi po čitavoj Srbiji i dodeljivao ima razne taktičke zadatke i insistirao da svi oni upoznaju zemljište po kojem će nekada možda i vojevati. Po meni je i samo ovo dovoljno (stvaranje moderne Srpske vojske) da bude i ostane "veliki", možda nekima nije?
3. Vojvoda Putnik je već bio mator u trenutku izbijanja Prvog svetskog rata i nije uživao više toliko velik ugled u vojsci (u vojsci se pričalo čak i da je postao senilan, da su ga Austro-ugari namerno pustili posle zarobljavanja da kao špijun upropasti našu vojsku...), ali ga je zato Kralj obožavao. To je i jedini razlog što nije hteo da prihvati njegovu ostavku.
Jeste bio Putnik mator i pre svega teško bolestan čovek ali da je bio senilan i da nije uživao veliki ugled u vojsci tu se nikako ne bi složio sa tobom. Puštanje iz zatvora u Budimpešti njega i njegove ćerke Radojke je, kako si ti to naveo „da upropasti našu vojsku“ veoma blizu istine. Naime po rečima austrougarskog generala Alfreda Krausa u knjizi „Iz teorije i prakse u ratnoj veštini“ puštanje iz zatvora je urađeno po naređenju načelnika Glavnog generalštaba Konrada gde on kaže „
Mnogo je bolje da Srbima komanduje stari, neobrazovani Putnik nego jedan od mlađih generala školovanih u Francuskoj“. Koliko je bio u krivu pokazali su događaji koji su usledili.
On jeste tražio da ga Kralj Petar razreši dužnosti jer se mu je potreban duži odmor i lečenje ali kralj to nije dozvolio (sad da li što ga je voleo ili što ga je smatrao trenutno najsposobnijim da vodi vojsku ) i rekao mu nešto u smislu
„ ... ti samo neposredno rukovodi bitkama a ovo ostalo neka mlađi otaljavaju“. Inače je pravo čudo odakle je teško oboleli Putnik crpeo snagu i energiju za silne neprospavane noći i teške trenutke, i teške i sudbonosne poteze koje je vukao tokom 1914. i 1915. sve dok nije skroz fizički klonuo na povlačenju preko Albanije.
On je jedini krivac što je Cerska bitka imala izuzetno lošu pripremu i što je Vojvoda Stepanović morao navrat-nanos da forsira marš i pomaže pomalo nesposobnom Šturmu, koji je bio izuzetan teoretičar, ali izuzetno slab praktičar.
U vezi ovoga, treba reći da je početni razvoj Srpske vojske bio ustvari planu razrađen još 1908. godine koji je sam Putnik sa najbližim saradnicima razradio, i samo malo prilagođen datom trenutku. U prvom momentu on (Putnik) nije mogao znati težište i glavni pravac napada neprijatelja. Istini za volju i kada je već bio izvestan pravac glavnog napada i kad se znalo grupisanje neprijateljskih snaga Putnik se teško odlučio da promeni koncentraciju naših snaga ( prvenstveno mislim na 2.armiju, sastavljenu celu od I poziva i namenski određena kao manevarsku, za udar u desno odnosno levi bok napadača, došao on sa severa ili zapada (severo-zapada). To se može može objasniti i delom što je po prispeću pravilnih saznanja o neprijatelju, koncetracija naših snaga već uveliko tekla po starom planu pa je bilo nemoguće prekidati ali je i sam položaj opet prvenstveno 2.armije omogućavao je njenu rotaciju u slučaju napada sa zapada.
Ima istine i da se ovde nije ispoljila ona njegova logična doslednost kojoj je uvek težio ali on nije mogao znati šta se dešava sa 2. austrougarskom armijom na Savi (da će samo "demonstrirati do planiranog odlaska u Galiciju" a ustvari ostati nemi posmatrač) kao ni šta su namere 6.armijom u Bosni (koja će se opet kasno u sve uključiti i podaleko od pravca dejstva 5.armije). Nije smeo da rizikuje i uvuče celokupnu vojsku u severo-zapadni deo Srbije baš zbog loših ili nikakvih obaveštajnih podataka a i rukovodio se mišlju da će neprijatelj raditi ono što je najracionalnije za njega. A realno sva logika i zdrav razum, kao i geografsko-strategijska situacija su prosto nametali Austro-Ugarima "velikomoravski" strategijski pravac kao najpovoljniji i najisplativiji e sad što se oni nisu vodili vojnim već političkijm motivima pri odabiru glavnog pravca napada njihova greška. Slažem se da su ga malo teže "slomili" Mišić i Pavlović ali je ipak doneo odluku o rotaciji srpskih armija ka severo-zapadu ali opet sa dosta bojazni od 2.austrougarske armije za koju su ranije informacije govorile da se jače grupisala u Sremu.
4. Tek onda sledi najveća glupost Vojvode Putnika - Sremska ofanziva. Katastrofalno šlihtanje Rusima i Putnikova želja da ispravi brljotine koje je sam napravio tokom Cerske bitke. Posle sitnih uspeha Prve armije, doživljavamo katastrofalan poraz kod Čevrntije, kada je protežirani general Vladimir Kondić izvršio najnespretniji i najneorganizovaniji pontonski prelaz ikad. I pored ove brljotine, Sremska ofanziva je imala određene uspehe. Ipak, tad kreće Druga austro-ugarska ofanziva i umesto da upotrebi delove Prve armije u Sremu, Vojvode Putnik povlači Prvu armiju iz Srema, iako se tome protivo skoro ceo štab, pa i sam regent.
Kakva bre "glupost Vojvode Putnika", da nije to previše više grubo rečeno. Prvo sam Putnik i Vrhovna komanda su bili još od kraja avgusta pod žestokim pritiskom Vlade a oni pod pritiskom Rusa pa posle i Francuza, da počnu ofanzivu u Sremu. Putnik se tome opirao govoreći Pašiću da se kod saveznika pravda
" ...nepostojanjem dovoljnog broja prevoznih sredstava za prelaz preko Save i Dunava, da se pripreme vrše i da bi sve teklo brže da se prenaoružavanje ruskim puškama što pre obavi a ne u partijama i čim se ovo dovrši preduzećemo ofanzivu". Ipak zbog velikog pritiska saveznika Vrhovna komanda i Vojvoda Putnik razradili su plan operacija u Sremu i sad da ne detaljišem iz njega se vidi da je Putnik pomoćnim snagama namenio ofanzivna dejstava sa "druge strane" (1.armija) a glavnina vojske da čeka pogodan momenta na ofanzivu. Ustvari zbog sve češćih vesti da se sprema nova Austro-Ugarska ofanziva, ovaj plan je bio neizbežan ustupak saveznicima od kojih smo veoma materijalno zavisili, sa ciljem da 1.armija šta uradi u Sremu uradi, pa i po cenu poraza a da se ima mogućnost povlačenja u svakom trenutku ako krene nova ofanziva Austro-Ugara. Jednostavno nismo bili spremni ni za kakva veća ofanzivna dejstva u Sremu i neko napredovanje. Početak ofanzive u Sremu bio je usklađen sa početkom bitke na Marni i "poslednjim činom" velike galicijske bitke (6.septembra).
Prva armija nije imala sitan nego zapažen uspeh prvog dana ofanzive ali Timočka divizija I poziva (2.armija) je doživela katastrofu na prelazu Čevrntija kod Sremske Mitrovice zahvaljući slaboj pripremi od strane pomenutog Generala Vladimira Kondića, njenog komandata (koga Putnik posle ovoga smenjuje na predlog Stepe i koji je osuđen na godinu dana zatvora u decembru ali je kazna poništena na ponovnom suđenju posle rata). Da ne nabrajam više faktora je uticalo na katastrofu, od loše pripreme, preko loše sprovedenog prelaza Save - prekid prebacivanja pontonima i početak gradnje mosta koji ostaje "kratak" za 10-15m, pa zaključno sa katastrofalnim povlačenjem i za sve to Putnik ne snosi nikakvu krivicu.
Tačno je i da su se "svi živi" protivili povlačenju i na bolesnog i iznemoglog Putnika vršili neviđeni pritisak da ne povlači 1.armiju iz Srema. On je ponudio ostavku i bio spreman da sve napusti ako se ne prihvati njegovo naređenje o povlačenju (koje je uzgred rečeno General Bojović brilijantno i glatko izveo bez većih gubitaka). Kasniji događaji kod druge ofanzive pokazuju pravilnost ove Putnikove odluke, jer da je ostala u Sremu, sama i bez mogućnosti da joj ostale armije pomognu (jer je već počela druga ofanziva na Drini) 1.armija bi bila uništena a ko zna šta bi bilo sa odbranom na Drini.
5. Neuspela Sremska ofanziva je glavni razlog što srpska vojska ponovo nespremno dočekuje Drugu austro-ugarsku ofanzivu. Pukom srećom i neviđenom hrabrošću, uspevamo sa postavljanjem rovova i izdržavamo neprestanu artiljerijsku vatru, dok naše nema ni od korova. I onda totalni kolaps, umesto da Prva armija posle povlačenja iz Srema napravi zaleđe Drugoj armiji, sve tri armije se stiskaju i u nastaloj neorganizovanosti dolazi do proboja fronta tokom Treće austro-ugarske ofanzive.
Ova prva rečenica nema veze sa istinom. Dalje i mogu da se složim sa tobom, neviđenom hrabrošću ali i delovanjem raznih drugih faktora smo uspeli sprečiti tu drugu ofanzivu. Ideja koju je Putnik imao o formiranju udarne grupe sastavljene od snaga povučenih iz Srema i delova drugih jedinica kojom bi trebalo udariti u desni bok nadiruće 6. Austro-Ugarske armije, koja je počela ugrožavati levo krilo 3.armije (koja je istina nepravilnim grupisanjem i rasporedom dozvolila 6.neprijateljskoj armiji uspešan početni prodor) je bila dobra ali samo delimično ostvarena. Razlog je na početku izdvajanje Kombinovane divizije (iz 1.armije) i njeno slanje na Gučevo a dalji razlozi ne realizovane operativne zamisli protivudara su izuzetna tehniča superiornost neprijatelja, kao i bolje opremljnost za ratovanje na brdskom terenu, hronični nedostatak municije Srpske artiljerije kao i tehnička inferiornost tog vida artiljerije u nas za borbu na onakvom vrletnom terenu. Ponovo loš rad obaveštajnih jedinica kao i informisanost Glavnog štaba od jedinica u borbi, koje su slale informacije sa terena sa takvim zakašnjenjem da su sve kasnije korekcije bile uzaludne (tipa "energično gonjenje pobeđenog neprijatelja" a ovamo on nas pritiska, zaksnela informacija o borbama na Mačkovom kamenu i pretipljenom neuspehu i slično).
6. Kad je krenulo odstupanje, više se nije moglo ništa učiniti. Videvši da je kolaps neizbežan, Vojvoda Putnik predlaže regentu da se potpiše primirje sa Austro-ugarima. Ipak, uz neviđenu vidovitost i izuzetnu pripremu Vojvoda Mišić postavlja odbranu na nove linije. Poćorek ponovo pravi nedopustivu grešku sa deljenjem svoje dve armije zbog Beograda. Jedan jedini put tokom svih sukoba, Vojvoda Putnik je konačno ispravno prosudio da je neprijatelj suviše rastegao svoje linije i svom nekadašnjem pomoćniku Vojvodi Mišiću daje odrešene ruke. Iako istorija govori da je Mišić de facto uradio skoro nemoguću stvar, on je ostvario ono što se zove Pirovom pobedom.
Neizbežan kolaps pri trećoj ofanzivi je morao da nastupi jer se više nije imalo ni ljudi za popunu a tek artiljerisjke municije (ni)je bilo "na svaku njihovu stotu mi imamo tek po jednu". Postoji poruka vladi u kojoj Putnik čini očajničke napore da im skrene pažnju na kritičnost momenta gde ističe požrtvovanost srpskih oficira, podoficira i vojnika ali ističe nedostatak artiljerijska municije kao glavni faktor u gubljenju pozicija i slabljenju i opadanju morala kod srpskih boraca i govori da je zadnji momenat da se od Rusa, Francuza i Engleza nabavu municija inače on
"ne odgovara za fatalne posledice koje mogu nastupiti".
"Predlog" Vojvode Putnika da se zatraži mir ili objavi obustava odbrane je bilo zajedljivi kraj govora ("krik očajnika") održanog 8.novembra u Valjevu, pred regentom Aleksandrom i vladom, koji je održan na zahtev samog Putnika, gde on iznosi svu istinu o stanju vojske (40-60% oficira izbačeno iz stroja, divizije svedene na pola, vojska u ritama, moral opada a vlada ništa ne čini da poboljša stanje i nabavi tu prokletu artiljerijsku municiju).
Često se zaboravlja veliki doprinos Vojvode Putnika pobedi na Kolubari. Istina najznačjniju ulogu odigrao je tada još General Mišić i njegova 1.armija ali se zaboravljaju sve Putnikove odluke pre i za vreme kolubarske bitke i njihov odlučujući uticaj na konačan ishod (pravilno izabrana linija za vođenje defanzive, pravi momenat za preduzimanje protivofanzive, pravovremeno ojačavanje trupa na pravcu nadiranja 5. Poćorekove armije od Beograda, brzo pregrupisavanje 2. i 3. armije (posle pobede nad 6.armijom) i proterivanje pomenute 5.armije preko Save.
Na kraju da istaknem još i da je način na koji je smenjen Vojvoda Putnik na čast regentu Aleksandru jer ni najgori oficir ne bi trebao o svojoj smeni da čuje od vojnog blagajnika a kamoli takav čovek koji prvo zdravlje pa onda i ono najvrednije - svoj život dao za Srbiju i tog istog regenta.
Svo ovo pozamašno pisanije je kao što i ti kažeš Bane iz razloga iznošenja naše stvarne herojskoj istoriji, koja je od mnogih i na mnoge načine ponekad skretana ili izvrtana iz raznoraznih pobuda a od svega su samo buduća pokoljenja na gubitku.
Izvinjavam se na opširnosti!